Već punih četrdeset mjeseci Rusija je u ratu. Ekonomija opterećena opasnim ovisnostima o svijetu utemeljenom na fosilnim gorivima dobila je voljom svog imperijalnog lidera dodatni uteg oko nogu koji je predugo vuče ka dnu. Tri i pol godine nakon što je Vladimir Putin gurnuo naciju u "specijalnu vojnu operaciju" i spalio sve mostove sa Zapadom, ruska ekonomija je – sad i po tvrdnjama svojih političkih apartčika – doslovce još samo nosom iznad vode.
Rusija je zarobljena u labirintu bez jednostavnog izlaza: uporan i vrtoglav rast cijena, s godišnjim porastom inflacije u dvoznamenkastim brojkama, svjedoči o gospodarstvu koje doslovce ostaje bez kisika. Međunarodni forum u Sankt Peterburgu, nekoć izložba ruske ekonomske snage na globalnom tržištu, pretvorio se ove godine u kičastu paradu ocvaloga putinizma. No, ništa ne može na silu generirati narodno veselje, pa je ruski ministar gospodarstva Maksim Rešetnjikov upravo tamo prilično turobno urbi et orbi objavio: "Na rubu smo recesije".
"Rezerve koje su posljednjih godina održavale financijski sustav zemlje iscrpljene su", nadovezala se u tragičnoj dijagnostici i guvernerka ruske središnje banke Elvira Nabiulina. Ruska središnja banka nalazi se u paradoksalnom položaju: vodi dvostruku bitku protiv inflacije i protiv samoga Kremlja i njegove jalove propagande koja više ne može maskirati turobnu stvarnost.
"Zemlja je u stanju stagflacije", objavio je i ruski Centar za makroekonomske analize i kratkoročna predviđanja (TsMAKP). "Ekonomska dinamika brzo opada i postoji rizik od tehničke recesije u drugom i trećem tromjesečju", kazali su jasnu prognozu. Do koje je mjere situacija postala ozbiljna svjedoči i to da do jučer krotki apartčici sad posve hrabro otkrivaju "toplu vodu". Situacija je, riječju, nedvojbeno teška. Službena inflacija u Ruskoj Federaciji kreće se oko 10% u odnosu na 2024., iako nekoliko neovisnih instituta procjenjuje da je stvarna brojka daleko iznad 15%. Rusko gospodarstvo svojim je obujmom odavno ispalo iz top 10 svjetskih ekonomija. Sad čak i Kremlj počinje javno priznavati očito: da se ekonomski rast potaknut ratnom industrijom bliži kraju, a i rezerve ušteđevine su također istopljene.
Maksim Oreškin, ekonomski savjetnik svemoćnog Putinova ureda, izjavio je osobno da je car gol neposredno prije Foruma u Sankt Peterburgu: "Model koji je posljednjih godina osiguravao rast uglavnom je dosegao svoje granice. Moramo napredovati – ne naprijed, već prema gore: na sljedeću tehnološku i organizacijsku razinu". Oreškin, međutim, ne smije reći da im je put na tu razinu do daljnjega zaustavljen baš zbog rata: tehnološki i razvojni dometi zemlje pod sankcijama itekako su limitirani.
Ipak, ruska propaganda i dalje uporno tvrdi da im zemlja stoji bolje od Europske unije. Nije to čudno, jer i Aleksandar Vučić se voli hvastati navodnim bržim razvojem od Hrvatske: ista je to škola. Hvale se minimalnom nezaposlenošću, kao i vladajući HDZ (to što su masovno otjerali mlade u rat, ili u svijet nije bitno). Ruski nacionalni statistički ured, Rosstat, ističe i da je prosječna ruska mjesečna plaća prvi put premašila granicu od 100.000 rubalja (oko 1300 dolara). Naravno da je i to daleko od istine. A i da je istina, inflacija u Rusiji je u zadnje dvije godine veća od 25 posto. Morali su odavno temeljem iste povećati plaće u javnom i državnom sektoru, kao i mirovine, ali neće jer na svoj narod oholi barbari ne žele trošiti javni novac.
Eksperti tvrde da baš i ne mogu. Ruske vlasti su se nadale da će 2025. godinu završiti s javnim deficitom od samo 0,5%, najnižim od 2021., kad je rat tek počinjao i visoke cijene fosilnih goriva masovno punile državnu blagajnu. No, skupe borbe u Ukrajini se nastavljaju, a donji dom parlamenta je upravo revidirao svoju prognozu na više nego trostruko veći iznos: sad očekuje deficit od 1,7%. Kremlj još ima manje od četiri milijarde rubalja likvidnih rezervi u svom fondu, što je gotovo jednako projiciranom deficitu za ovu godinu.
Porast cijena nagriza rusku platežnu moć tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom. To šteti ruskim novčanicima, ali i raspoloženju građana: samo jedan od 10 Rusa kaže da je njihova financijska situacija podnošljiva. Istraživački centar TsMAKP jednako je pesimističan u pogledu aktivnosti ruskoga gospodarstva: "Postoji trend gotovo potpunog usporavanja aktivnosti, s tendencijom naročitog pogoršanja u građevinskom sektoru. Što je najvažnije, nastupa i kriza potrošnje, posebno u potražnji za neprehrambenim proizvodima".
Unatoč bezbrojnim državnim subvencijama za obrambenu industriju, ukupni rast kredita porastao je za samo 1 posto ove godine. Sedam od 10 tvrtki bilježi pad potražnje potrošača tijekom prvog tromjesečja, prema istraživanju Stolypin instituta. Broj slobodnih radnih mjesta pao je na najnižu razinu od početka rata, prema podacima tvrtke za ljudske resurse Huntflow. Kašnjenja u isplati plaća utrostručila su se, dok više od 9 milijuna Rusa ne može otplatiti kredite i kasne s podmirivanjem obveza. Prodaja automobila pala je za 25 posto u prvoj polovici ove godine, a lanci trgovina odjećom također prijavljuju pad prodaje između 30% i 35%.
Vojna potrošnja – jedini motor ruskoga gospodarstva od veljače 2022., uz izvoz nafte i plina – umjetno je potaknula gospodarsku aktivnost u 2023. i 2024. godini, potaknuta potražnjom za oružjem i napuhanim plaćama ugovornih regruta. Ali taj procvat, tipičan za ratna gospodarstva, sad počinje posve iščezavati.
Druga strana rata je da je obrambeni sektor iscrpio ogromne resurse iz realnoga ruskoga gospodarstva zaglavljenog u recesiji. Civilna industrija je u padu od prošle jeseni. Umjesto da se uvoz zamijeni domaćom proizvodnjom, kako je Putin inzistirao, rusko tržište sve je više ovisno o drugim zemljama, posebno o Kini.
Ako se vojni sektor isključi iz jednadžbe, ruska civilna proizvodnja rasla je za samo 1,9 posto u posljednje četiri godine, prema podacima Rosstata. To je daleko manje nego u drugim zemljama u regiji i gotovo sigurno manje nego što bi rasla da Rusija nije napala Ukrajinu. Kremlj ima manje od godinu dana fiskalnog prostora za održavanje trenutne razine vojne potrošnje prije nego što bude prisiljen napraviti velika smanjenja, kaže za španjolski El Pais Vladislav Inozemtsev, suosnivač Centra za analizu i strategije u Europi (CASE).
Povrh proračunskih rupa, na Putinovu horizontu se nameće i veliko pitanje: što će se dogoditi s Rusijom ako dođe do mira? Teško je zamisliti da će njegovi profesionalni vojnici u Ukrajini, a koji trenutno zarađuju više od 2000 eura mjesečno, biti spremni vratiti se na mirnodopske zarade od 500-tinjak eura nakon što borbe završe. Rat je Rusiju sigurno gurnuo u recesiju i glad, ali Putinu je još uvijek jedini izlaz za održanje prividnog socijalnog mira.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....