Eru Donalda Trumpa zasad obilježavaju njegovi radikalni, gdjegod i bizarni teritorijalni i drugi zahtjevi od stranih vlada. Želi Panamski kanal. Hoće Kanadu. Traži Grenland. Uz to, milijune ilegalnih imigranata – mahom iz Latinske Amerike, osobito iz Meksika – kani deportirati u njihove matične zemlje.
Kako vidimo, ovim Trumpovim zahtjevima pogođeni su i Europa i Latinska Amerika. Međutim, reakcije političkih elita s ovih dvaju kontinenata nisu jednake.
Dok europski lideri ponizno i strašljivo gutaju knedle pred Trumpovom imperijalnom megalomanijom i njegovim posezanjem za Grenlandom, dopuštajući sebi tek blijede izjave o nepovredivosti državnih granica u 21. stoljeću (Grenland je autonomni teritorij pod ingerencijom Danske), dotle latinskoamerički lideri pružaju američkom predsjedniku veći i žešći verbalni otpor.
Usporedimo samo Panamski kanal i Grenland. Dok uspaničena danska premijerka Mette Frederiksen traži od Europske unije i NATO-a da „ostanu tihi” po pitanju Grenlanda, nadajući se da će Trump „biti ometen nečim drugim” - kako je 28. siječnja objavio Financial Times - panamski predsjednik Jose Raul Mulino javno je i rezolutno isključio bilo kakve pregovore sa SAD-om oko Panamskog kanala:
„Ne mogu pregovarati, a još manje započeti pregovore oko kanala. To je zapečaćeno. Kanal je panamski”, poručio je Mulino ovog tjedna na konferenciji za medije.
‘Migrant nije kriminalac‘
Lideri Latinske Amerike pokazuju otpor Trumpu i u slučaju deportacije migranata, koje SAD šalje u njihove zemlje vojnim transportnim avionima C-17. Više latinskoameričkih čelnika uputilo je Washingtonu oštre prigovore zbog postupanja s deportiranim migrantima, a neki su otišli i korak dalje.
Tako 24. siječnja Meksiko nije dopustio slijetanje dvaju američkih aviona s migrantima koji su išli za Gvatemalu, 25. siječnja je vlada Brazila objavila da će od Washingtona tražiti objašnjenje za „ponižavajuće ponašanje” prema Brazilcima na deportacijskim letovima, dok je 26. siječnja predsjednik Kolumbije Gustavo Petro slijedio primjer Meksika i odbio slijetanje dvaju američkih aviona s kolumbijskim migrantima, sve dok Amerika ne uspostavi protokol koji će osigurati da se s migrantima postupa „s dostojanstvom”.
Petra je na takvu poruku ponukala reakcija brazilskih vlasti, koje su prethodno priopćile da su na američkom letu - koji je greškom sletio u drugi grad od planiranog odredišta - pronašle 88 deportiranih osoba svezanih lisicama. Brazilski dužnosnici nisu dopustili da američki avion nastavi let zbog „upotrebe lisica i lanaca, lošeg stanja zrakoplova, s neispravnim klimatizacijskim sustavom, među ostalim problemima”, te su migranti do konačnog odredišta prevezeni avionom brazilskog ratnog zrakoplovstva.
„Migrant nije kriminalac i mora se prema njemu postupati s dostojanstvom koje zaslužuje svako ljudsko biće. Zbog toga sam vratio američke vojne avione koji su prevozili kolumbijske migrante”, poručio je Petro u objavi na platformi X, referirajući se na objavljeni video koji prikazuje migrante deportirane u Brazil kako hodaju po pisti svezanih ruku i nogu.
Američki zaljev i Meksička Amerika
Dakako, ta „drskost” kolumbijskog predsjednika bila je previše za Trumpov narcistički ego, te je novi stanar Bijele kuće istog tog 26. siječnja, odmah nakon citirane Petrove objave, bijesno zaprijetio Kolumbiji uvođenjem carina, viznih ograničenja i drugih osvetničkih mjera, osmišljenih da naude kolumbijskoj ekonomiji.
Suočen s realnom mogućnošću trgovačkog rata s moćnim sjevernim hegemonom, Petro je pristao prihvatiti kolumbijske migrante – ali je po njih poslao svoj predsjednički avion, kako bi im osigurao to dostojanstvo koje nisu imali u američkim avionima – nakon čega je Trump odustao od osvete. Potom je Petro napisao novu objavu na X-u, upućenu Trumpu i njegovoj administraciji:
„Možete koristiti svoju ekonomsku moć i aroganciju kako biste pokušali izvesti državni udar, kao što ste to učinili s Allendeom”, napisao je predsjednik Kolumbije, aludirajući na vojni udar u Čileu 1973. godine, podržan od CIA-e, kada je ubijen demokratski izabran ljevičarski predsjednik Salvador Allende.
„Ali ja ću umrijeti stojeći pri svojim principima. Izdržao sam mučenje i izdržat ću vas. Nikad nećete dominirati nad nama”, zaključio je Petro, koji se sa 17 godina pridružio ljevičarskoj gerilskoj skupini M-19, te je 1985. bio uhićen i mučen od strane kolumbijske vojske, provevši 18 mjeseci u zatvoru.
Bitku s Trumpom odlučno vodi i meksička predsjednica Claudia Sheinbaum, koja je nedavno privukla pažnju svjetskih medija svojim sarkastičnim komentarom na Trumpov naum da Meksički zaljev preimenuje u Američki zaljev: Sheinbaum je na to predložila da se Sjeverna Amerika preimenuje u Meksičku Ameriku, kako je i stajalo na geografskim kartama u ranom 17. stoljeću.
Vazalska Europa
Manje je poznato da je meksička predsjednica poslala oštro pismo Trumpu još prije dva mjeseca, krajem studenoga, nakon što je ovaj najavio da će po ulasku u Bijelu kuću uvesti Meksiku i Kanadi carine od 25 posto, kako bi ih natjerao na veći angažman oko suzbijanja ilegalne migracije i dotoka fentanila u SAD. U tom pismu Sheinbaum je poučila Trumpa da i Amerika snosi dobar dio odgovornosti za ilegalne migracije:
„Jasno je da moramo raditi zajedno na stvaranju novog modela mobilnosti radne snage koja je neophodna za Vašu zemlju, kao i na rješavanju temeljnih uzroka koji tjeraju obitelji da napuštaju svoje domove iz nužde. Kad bi se čak i mali postotak onoga što SAD izdvaja za rat posvetio izgradnji mira i poticanju razvoja, to bi riješilo temeljne uzroke ljudske mobilnosti”, poručila je Sheinbaum, upozorivši Trumpa na štetne posljedice nametanja carina Meksiku.
„Za svaku tarifu bit će odgovor u naturi”, napisala je predsjednica Meksika, dodajući kako bi carine mogle uzrokovati inflaciju i gubitak radnih mjesta u obje zemlje.
Suma sumarum, otkud ovakva razlika između drčnosti Latinoamerikanaca i servilnosti Europljana u odnosu na isti problem i istog nasilnika?
Prije svega, Europa je odustala od samostalne vanjske politike, postavši ordinarni vazal SAD-a i rob euroatlantskih integracija, pa sada ne zna kako da se postavi kad imperijalna neman ne stiže iz Moskve, nego iz Washingtona. S druge strane, Latinska Amerika se stoljećima boti protiv dominacije sjevernog susjeda i nema iluzija o stvarnom karakteru SAD-a.
K tome, u Meksiku i Kolumbiji – kao i u gotovo svim većim državama Latinske Amerike - na vlasti je ljevica koja je bitno ljevija od europske socijaldemokracije i, kao takva, ne libi se uhvatiti ukoštac sa sjevernim hegemonom. A u Europi nema niti svijesti o vazalstvu, kamoli otpora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....