Kada je iranski dužnosnik ovog tjedna iznio popis zahtjeva za okončanje rata, koji su pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael, dodao je stavku koja se dosad nije nalazila na popisu Teherana: priznanje iranskog suvereniteta nad Hormuškim tjesnacem.
Ovaj uski morski prolaz, kroz koji inače prolazi oko petina svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG), pokazao se kao najjače oružje Islamske Republike. Iran ga sada pokušava pretvoriti u izvor potencijalno milijardi dolara godišnjeg prihoda, ali i sredstvo pritiska na globalno gospodarstvo, piše CNN.
Iran je i ranije prijetio zatvaranjem tjesnaca u slučaju napada, no malo je tko očekivao da će to doista učiniti - ili da će učinak biti toliko snažan. Razmjeri poremećaja očito su dodatno povećali ambicije Teherana, koji sada pokušava tu polugu pretvoriti u trajnu prednost.
Promet kroz ovaj ključni prolaz gotovo je stao zbog iranskih napada, što je izazvalo potrese na globalnim energetskim tržištima i natjeralo zemlje daleko izvan Perzijskog zaljeva na hitne mjere kako bi osigurale opskrbu energentima.
"Iran je donekle iznenađen koliko je njegova strategija bila uspješna - koliko je jeftino i relativno lako držati globalno gospodarstvo u šahu", rekla je Dina Esfandiary iz Bloomberg Economics.
Sjedinjene Američke Države itekako su svjesne tog rizika. Američki državni tajnik Marco Rubio upozorio je da bi jedan od ključnih izazova nakon rata mogao biti pokušaj Irana da uvede sustav naplate prolaska kroz Hormuški tjesnac.
"To nije samo nezakonito, nego i neprihvatljivo i opasno za svijet", poručio je nakon sastanka skupine G7.
Iran sada signalizira da bi ovu polugu mogao institucionalizirati. Zastupnici razmatraju zakon prema kojem bi države koje koriste tjesnac morale plaćati naknade, dok se govori i o "novom režimu" upravljanja tim ključnim prolazom.
Stručnjaci upozoravaju da bi takav potez bio protivan međunarodnom pravu, no Iran bi mogao pokušati iskoristiti činjenicu da nije potpisnik Konvencije UN-a o pravu mora.
Unatoč tome, Teheran već testira takav model u praksi. Prema podacima o pomorskom prometu, neki tankeri već koriste rute bliže iranskoj obali, a postoje i indicije da su pojedini brodovi platili siguran prolaz.
Procjene pokazuju da bi potencijalni prihodi mogli biti golemi. Samo od nafte, uz naknadu od dva milijuna dolara po tankeru, Iran bi mogao zarađivati oko 600 milijuna dolara mjesečno, a uključivanjem LNG-a i više od 800 milijuna.
To bi bilo usporedivo s prihodima Sueskog kanala, koji Egiptu donosi između 700 i 800 milijuna dolara mjesečno.
Istodobno, Iran se suočava s velikim ekonomskim pritiscima zbog sankcija, pa se ovaj model vidi kao način nadoknade gubitaka i jačanja kontrole nad globalnim energetskim tokovima.
Iako Teheran tvrdi da je tjesnac i dalje otvoren, jasno poručuje da to nije bezuvjetno - prolaz je moguć samo za "neprijateljski neutralne" brodove uz koordinaciju s iranskim vlastima.
Za sada nijedna država ili kompanija nije javno priznala plaćanje naknade, ali analitičari upozoravaju da je brodarski sektor već praktički paraliziran.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....