Kako se devetodnevno žalovanje za papom Franom bliži kraju, pred kardinalima Katoličke crkve nameće se zadatak izbora novog pape. Vjerski vođa 1,4 milijarde katolika bit će sukladno drevnoj tradiciji izabran u konklavi, trećoj po redu u ovom još uvijek mladom stoljeću. Među "papabilima" (kardinalima koji figuriraju kao najizgledniji pretendenti na papinstvo) uvrštavaju se kardinali koji se međusobno razlikuju po rasi, klasi, snazi svojih uvjerenja, količini zazora (ili odsustvu istoga) od novotarija.
Krajnje tradicionalni afrički kardinal Peter Turkson mogao bi ući u povijest kao prvi papa crnac. Poprilično liberalni kardinal iz Azije, Filipinac Luis Antonio Tagle, bio bi prvi papa iz Azije. Izbor Talijana Pietra Parolina, iako po njegovim etničkim svojstvima i pripadnosti europskom ozemlju ne bi bio presedan, značio bi nastavak reformatorske politike pape Frane pošto je prethodno imao funkciju državnog tajnika Svete Stolice za vrijeme pontifikata pokojnog pape.
Kakvo raspoloženje vlada u kardinalskom zboru i čime će se sve voditi prilikom glasanja u konklavi, najvažnije je i najraspravljanije pitanje u javnom prostoru otkako je na Uskrsni ponedjeljak ovaj svijet napustio prvi papa isusovac, prvi papa Argentinac i prvi papa koji je uzeo ime Frane.
– Kardinale će ovog puta u izboru novog pape voditi, pored svih ostalih, tri krucijalna elementa: geografsko podrijetlo, nasljedovanje ili nenasljedovanje politike pokojnog pape Frane te možda najvažnije – životna dob kardinala koji će imati tu čast postati papom – rekao nam je Ivica Maštruko, sociolog religije i bivši veleposlanik u Vatikanu.
Najbolje praćena tajna
Naš sugovornik, posljednji jugoslavenski veleposlanik pri Svetoj Stolici te prvi hrvatski veleposlanik u Italiji, naglašava da se zahvaljujući suvremenim sredstvima informiranja, s posljednjih nekoliko konklava skinut veo tajnosti i misterioznosti koji je, otkako su u 13. stoljeću otpočele, krasio taj drevni postupak izbora poglavara Katoličke crkve.
– Cijeli ovaj period sedevakancije obilježen je masovnim medijskim praćenjem. Ovih dana imamo prilike čitati brojne analize o kardinalima koji figuriraju kao "papabili". Tako da se slobodno može reći da koji god izbor kardinali napravili to neće doći kao iznenađenje, sigurno će u jednoj od tih analiza on biti "predviđen" – objašnjava Maštruko.
Papa Frane za 12 godina koliko je sjedio na Stolici svetog Petra u mnogočemu je promijenio Katoličku crkvu. Promjena koja će posebno doći do izražaja u nadolazećoj konklavi je sastav kardinalskog zbora. Od 252 živućih kardinala od pontifeksove smrti, Bergoglio je imenovao 108 kardinala. Poznata je činjenica da u konklavi mogu sudjelovati kardinali koji nisu navršili 80 godina u trenutku papine smrti pa će u ovoj konklavi sudjelovati 133 kardinala. Samo jedan od njih će izići u bijeloj papinskoj odori na balkon bazilike svetog Petra. Koji će sve faktori pri izboru utjecati na kardinale, pitanja su na koja se ovih dana nude brojni, manje ili više sofisticirani, odgovori.
– Kardinali nisu ništa drugo nego obični ljudi tako da će pri odlučivanju jedan od faktora biti i emotivna sklonost prema pojedinom kandidatu. To je faktor koji analitičari, uvijek usredotočeni na strogo racionalne elemente, ne vole pretjerano, ali bi ga ipak trebalo uzeti u obzir. Uostalom i na izborima za, na primjer, predsjednika Republike često prosječnom glasaču pri zaokruživanju listića osobna simpatija prema pojedinom kandidatu igra veću ulogu od ideoloških sklonosti – veli naš sugovornik.
Kao jedan od potencijalnih faktora koji bi mogli utjecati u konklavi je i tzv. nacionalni ključ. Italija je i dalje država iz koje dolazi najveći broj kardinala. Prije izbora pape Wojtyle, Ivana Pavla II., nekoliko dugih stoljeća je mjesto poglavara Katoličke crkve bilo rezervirano samo za talijanske kardinale. Maštruka smo pitali kolika je šansa da će eventualna nacionalna solidarnost utjecati na kardinale u konklavi.
Talijanska solidarnost
– Mislim da talijanska solidarnost neće odigrati svoju ulogu zato jer među njima vladaju odnosi kakvi su, rekao bih, normalni, a to su odnosi suprotstavljanja, ukrštenih ambicija i zavađenih ambicija. Kao što među dva susjedna sela često ne postoje simpatije jer je uvijek prvi susjed najveći problem, tako ni među talijanskim kardinalima ne vlada harmonija.
Možda će, koliko god je papa Frane radio na otvaranju kardinalskog zbora prema Azijcima i Afrikancima, ili upravo zato, proraditi još uvijek jaka eurocentričnost. Prije bih očekivao razmišljanje u kontinentalnim okvirima nego u nacionalnima kada je izbor pape u pitanju. Izbor Latinoamerikanca nakon Frane više nije bauk, za Afrikanca je još uvijek rekao bih prerano, teško mogu zamisliti papu iz Sjeverne Amerike, a od Europljana nikako ne mogu zamisliti Francuz – kaže nam Maštruko te dodaje:
– Element koji treba imati najviše na umu, mislim da će igrati najvažniju ulogu prilikom odlučivanja, dob je kandidata. To znači da kardinali pred sobom imaju dilemu žele li kratkoročnijeg ili dugoročnijeg papu. Možete primijetiti da svi kandidati koji u javnosti figuriraju kao "papabili" su životne dobi od kraja 60-ih do početka 70-ih. To ne mora značiti ništa, jer je poznata izreka da onaj koji u konklavu ulazi kao papa iz nje izlazi kao kardinal, ali je svakako znakovito. Po mojem osjećaju, mislim da će pri izboru voditi računa da životna dob budućeg pape ne predstavlja ekstrem. Dakle, ni premlad ni prestar – zaključio je Maštruko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....