Tijelo je jedina kuća u kojoj smo prisiljeni živjeti. Iz svake druge kuće, od stambene do domovine se možemo iseliti. Mi nemamo tijelo, mi jesmo tijelo, a kršćanstva ne bi bilo bez – utjelovljenja. Arsen Dedić je ljubav opisao samo jednim stihom: „Tvoje tijelo – moja kuća.“ Preziranje ili odbacivanje tijela u kršćanstvu je odvjeka smatrano herezom, poput doketista i sličnih, koji su tjelesnost, kao i materiju, smatrali reliktom zlog kozmičkog principa. Nažalost, ušli smo u epohu koju bismo mogli opisati jednom riječju – rastjelovljenje. Sve se digitalizira, virtualizira, pa i euro, sve postaje bestjelesno, beskontaktno, tjelesni susreti nastoje se minimalizirati. Nije to nužno loš proces, ali…, želio bih vam ispričati istinitu priču o jednom šesnaestogodišnjem momku. Zvao se Ad...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....