Upoznajte europskog dužnosnika koji je radio i sa Zlatanom Ibrahimovićem i s Ursulom von der Leyen.
Ignazio Cocchiere (38) putuje svijetom, od New Yorka do Brazila, kao pomoćnik za politiku u Kabinetu europskog povjerenika za klimu Wopkea Hoekstre, no prije toga je bio profesionalni nogometaš. Tijekom karijere trenirao je s legendama poput Ibrahimovića, Patricka Vieire i Luísa Figa, a kasnije je postigao jedan od najvažnijih golova u novijoj belgijskoj nogometnoj povijesti, podsjeća Politico.
Do dana današnjeg, navijači Union Saint-Gilloisea (USG) u Bruxellesu pjevaju Cocchiereovo ime. Razlog: njegov ključni kasni pogodak protiv Leopoldsburga 2013. godine spasio ih je od ispadanja u četvrtu ligu belgijskog nogometa.
Ovaj povijesni briselski klub, voljen među europskim dužnosnicima i navijačima, sljedeće je desetljeće proveo penjući se natrag do vrha. Kulminacija je stigla 2025. godine osvajanjem naslova i kvalifikacijama za Ligu prvaka.
Ova priča dobiva poseban značaj jer USG u utorak navečer igra protiv talijanskog velikana Inter Milana, kluba za koji je Cocchiere također igrao.
Od Balotellija do Europskog parlamenta
U intervjuu za Politico, 38-godišnji Cocchiere raspravljao je o svom putu: od igranja u Interovoj momčadi do 20 godina (zajedno s talijanskim "problematičnim dečkom" Mariom Balotellijem), preko ključne uloge u spašavanju USG-a od potencijalnog nestanka, do posla EU dužnosnika u Berlaymontu – te zašto ništa ne bi promijenio.
"Nula žaljenja. Jer radije bih imao svoju manju nogometnu karijeru i završio tamo gdje sam sada", rekao je Cocchiere dok je jeo bufalinu pizzu u talijanskom restoranu blizu sjedišta Europske komisije.
Značaj Cocchiereovog gola nije zaboravljen ni među višim figurama u USG-u, uključujući sadašnjeg vlasnika Alexa Muzija: "Stvarnost je takva da bez legendi kao što je Ignazio, možda ne bi ni bilo kluba za oživljavanje", rekao je Muzio.
Put karijere od paradiranja s trofejem talijanskog prvaka do 20 godina ispred 80.000 bučnih navijača na San Siru, pa do pisanja teze o EU Mehanizmu civilne zaštite, u najmanju je ruku neuobičajen.
Cocchiere se počeo baviti politikologijom nakon sezone provedene s Interom, a za tu odluku zaslužni su njegovi roditelji.
"Jedna od stvari zbog koje nimalo ne žalim je ta što sam poslušao roditelje koji su mi rekli: ‘Molimo te, nemoj napuštati studij, idi na fakultet, pokušaj.‘ Kad se osvrnem, to je bila prava istina," prisjetio se.
Nakon toga uslijedila je nomadska nogometna karijera u nižim ligama diljem Europe, tijekom koje je Cocchiere nastavio stjecati akademske titule iz europske i međunarodne politike. Vrijeme provedeno u neugostoljubivim nižim ligama, među nogometašima kojima plaća ovisi o pobjedi, učvrstilo je potrebu za paralelnim obrazovanjem.
"Sretan sam što sam poslušao roditelje. Ne želim biti onaj ‘težak‘ tip s 35 ili 36 godina. Vidio sam stvarno ružne stvari u nogometu, ljude kako se tuku na ulici ili na terenu, jer ako ne pobijedimo, nećemo kući donijeti plaću," prisjetio se Cocchiere.
Nakon studija, počeo je raditi u Europskom parlamentu, a kasnije je prešao u Komisiju, gdje je radio u sportskom odjelu, potom kao glasnogovornik za medije i, na kraju, u Kabinetu povjerenika Hoekstre, čiji menadžment uspoređuje s uspješnim nogometnim trenerom.
Cocchiere je rekao za Politico da je jednako ponosan na uspješnu karijeru u briselskim institucijama kao i na bilo što što je postigao na terenu, iako gol koji je spasio USG od ispadanja ima posebno mjesto u njegovu sjećanju.
"To je bila svojevrsna prekretnica u povijesti kluba. Nešto veće od tebe. Nešto što je za klub, za zajednicu, za grad", zaključio je. Iako njegovi bivši suigrači, poput Balotellija ili Leonarda Bonuccija, imaju zvjezdane karijere, Cocchiere se ne kaje. Još uvijek rekreativno igra nogomet i pokušava dodati još koji gol svojoj statistici.
Jer ovisnost o nogometu nikada uistinu ne nestaje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....