Sve je zapravo počelo jednom običnom laži. Jednom porukom preko TikToka, WhatsAppa i Facebooka proširila se sjeverom Maroka brže nego što ju je itko uspio demantirati. Poruka je bila jednostavna: doplivaj do Ceute – male autonomne enklave na sjevernoj obali Afrike koja pripada Španjolskoj – i više te neće moći vratiti u Maroko.
U trenu je ta vijest na sjeveru Maroka postala viralna. Informacija nije bila točna, ali bila je dovoljno uvjerljiva da pokrene jednu od najvećih migrantskih kriza u povijesti Europske unije. Praktički samo u jednom danu 50 tisuća Marokanaca krenulo je prema španjolskoj enklavi na sjeveru Afrike. Većina je do Europe pokušala stići plivajući oko lukobrana ili uz morsku obalu. Španjolska je na granicu poslala vojsku i dodatne policijske snage, počela postavljati plutajuću morsku barijeru, a bolnice i hitne službe u nekoliko su sati zbrinule više od tisuću ljudi.
Bilanca je zastrašujuća. Prilikom prijelaza bilo je najmanje 72 poginulih. Vlasti u Ceuti objavile su da su iz mora izvukle ukupno 88 tijela, pri čemu dio njih vjerojatno potječe i iz ranijih migrantskih pokušaja. Maroko, međutim, i dalje službeno priznaje samo 11 poginulih.
Poštovanje prava
Na prvi pogled čini se da je sve počelo 30. srpnja, no pravi početak priče dogodio se nekoliko tjedana ranije, u sudnici španjolskog Vrhovnog suda, koji je presudio da se migranti koji u Ceutu ili Melillu, španjolske enklave u Africi, dolaze morskim putem ne mogu automatski vraćati u Maroko po brzom postupku. Činjenica jest da im time nije dano pravo ostanka u Španjolskoj ni pravo da automatski dobiju azil. Vrhovni sud presudio je tek da država prije eventualne deportacije mora provesti redovni upravni postupak i poštovati zakonska prava svakog pojedinca.
No ono što piše u sudskoj presudi i ono što se pročulo društvenim mrežama bile su dvije potpuno različite stvari. Uz to, ni najbolja dezinformacija ne može pokrenuti desetke tisuća ljudi ako ne padne na plodno tlo.
A u okolici marokanskoga grada Fnideqa, smještenog neposredno uz granicu s Ceutom, kao i obližnjih gradova M’diqa, Martila i Tetouana, kao da su samo čekali čudo koje će ih spasiti od gospodarskog sloma s kojim se suočavaju posljednjih pet godina. Riječ je o području koje je dugo življelo od prekogranične trgovine s Ceutom. Godinama su tisuće ljudi svakodnevno iz Ceute u Maroko prenosile robu kupljenu bez carine ili uz niže poreze. Robu su zatim preprodavali na marokanskim tržnicama. U jednom trenutku Maroko je to počeo tretirati kao oblik krijumčarenja, koji državu godišnje stoji stotine milijuna eura izgubljenih poreznih prihoda. Pa je granica s Ceutom, odnosno Španjolskom, za ljude ostala otvorena. A za robu od 2021. – zatvorena.
Postoji, međutim, i druga dimenzija priče. Na nju upozorava vanjskopolitički analitičar i fizičar s Instituta “Ruđer Bošković” prof. dr. sc. Tonči Tadić.
– Veliko je pitanje može li se bez pomoži države u jednom jedinom danu prebaciti 50 tisuća ljudi na granicu. Ja tvrdim da se to nije moglo dogoditi bez državne logistike, odnosno blagonaklonog odnosa Maroka. Iza svega krije se nešto dublje: težnja Maroka da vrati Ceutu i Melillu pod svoj suverenitet – ističe Tadić u izjavi za Slobodnu Dalmaciju.
Riječ je o dvjema španjolskim enklavama u Africi koje Španjolci drže od početka 16. stoljeća. A koje Maroko, prema riječima našeg sugovornika, želi dekolonizirati.
Pritisak na Španjolsku
– Ovo je zapravo svojevrsni pritisak na Španjolsku da se suverenitet u tim enklavama prebaci na Maroko. Uz suptilnu poruku da se ovo može ponoviti bilo kada. I da je španjolski suverenitet na tim područjima upitan – pojašnjava Tadić.
Uz još jednu važnu napomenu.
– Ne treba smetnuti s uma da je cijela frka nastala neposredno nakon sukoba Donalda Trumpa i španjolskog premijera Pedra Sancheza oko ulaska europskih vojski u rat protiv Irana, kao i korištenja europskih vojnih baza za američke operacije. Kako nije slučajno da je u Maroku glavna autocesta dobila naziv po Trumpu, tako nije slučajno ni da su mladi Marokanci preko noći pohrlili u Ceutu – mišljenja je Tadić. On je uvjeren da će odlaskom Trumpa i republikanaca s vlasti nova administracija potrošiti čitav mandat na – ispričavanje.
Veliko je pitanje, upozorava također on, može li se na granici uopće stvoriti neprebojna barijera. Na granici Poljske i Bjelorusije možda i da, ali na moru se stvari jako kompliciraju.
– Prema Konvenciji o pravu mora, država može presresti brod u međunarodnim vodama samo ako se bavi trgovinom robljem ili piratstvom. Ako je na vidiku čamac pretrpan izbjeglicama koji tone, na njega se ne smije pucati u stilu admirala Karla Doenitza iz Drugog svjetskog rata. Nego ih se mora spasiti. U ovom slučaju dio ljudi je probio barijeru na kopnu, a dio ih je plivajući došao do Ceute. Jesu li barijere na moru u stilu Normandije rješenje, ne znam. Činjenica je, međutim, da sam dolazak u Ceutu migrantima ne znači apsolutno ništa – naglašava Tadić.
Pritom podsjeća da je, prema sporazumu Španjolske o ulazu u Schengen za Melillu i Ceutu potrebno posebno odobrenje za prelazak na europski kontinent. Bez obzira što su enklave dio schengenskog prostora. Uz to, prema Sporazumu o prihvatu između Španjolske i Maroka iz 1992., Maroko je dužan primiti sve koji ilegalno prijeđu u španjolske enklave.
– To je sistemski riješeno, neovisno koja je vlada na vlasti u Španjolskoj. Sve ulizivanje marokanskoga kralja Donaldu Trumpu ne može sakriti da njegova zemlja ekonomski ne stoji dobro. Evidentno je da se emisija emigranata iz Sjeverne Afrike može ukloniti jedino tako da se taj dio razvije. Na to je uostalom ciljala Unija za Mediteran bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja – ističe Tadić.
Moćan okidač
Pitanje je jesu li netočne informacije na društvenim mrežama doista dijelili krijumčari koji su nanjušili laku zaradu ili su iza svega stajale marokanske vlasti. Ono što se zna jest da organi reda Maroka u prvim satima nisu dovoljno čvrsto kontrolirali granicu prema Ceuti.
Zanimljivo je i ono što se dogodilo nakon proboja granice. Oko 48 tisuća migranata vratilo se u Maroko u samo dva dana, dobrovoljno ili nakon intervencije vlasti. Španjolska vlada priznala je da nije očekivala ovakav razvoj događaja te da nije imala obavještajne podatke koji bi upućivali na masovni dolazak. Istodobno, priprema izmjene zakona kako bi ponovno omogućila brže vraćanje migranata koji u Ceutu ulaze morskim putem. Čime bi presuda tamošnjeg Vrhovnog suda izgubila na važnosti.
Godinama gledamo kako migrantske valove pokreću ratovi, glad i siromaštvo. Ceuta je pokazala da im se, uz uvijek prisutne ekonomske motive, pridružio još jedan jednako moćan okidač. A to je dezinformacija.
Ponekad je dovoljan jedan viralni video, nekoliko poruka na WhatsAppu i pogrešno protumačena sudska odluka da se pokrenu deseci tisuća ljudi. U digitalnom dobu granice država više se ne ruše samo na kopnu i na moru. Nego i na – ekranima mobilnih telefona. •
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....