"Hirošima je jučer pretrpjela znatnu štetu u zračnom napadu. Djeca su to prihvatila s iznenađujućom pribranošću. To me pomalo umirilo." To je citat iz razrednog dnevnika osnovne škole Nakajima u Japanu. Bio je to "sunčan utorak, 7. kolovoza 1945.".
Dva do tri dana kasnije pročulo se da je grad pogodila bomba novog tipa. "Činilo se kao da je jedna jedina bomba izbrisala cijeli grad", prisjetio se Yozo Umeno, koji je kao učenik preuzeo razredni dnevnik od svog učitelja i kasnije ga darovao stalnom postavu u Parku mira u Hirošimi.
Dana 6. kolovoza 1945. američko je zrakoplovstvo bacilo prvu atomsku bombu na japanski grad Hirošimu. To je bila prva primjena nuklearnog oružja u nekom ratu. Tri dana kasnije prva je hidrogenska bomba pogodila drugi japanski grad – Nagasaki. Procjenjuje se da je oko 250.000 ljudi izgubilo život u ta dva zračna napada ili od kasnijih posljedica. 15. kolovoza 1945. Japan je kapitulirao. Drugi svjetski rat je i u Aziji završio, pišu Tamayo Muto i Dang Yuan za Deutsche Welle.
Kao pouku iz rata, Japan je prihvatio pacifistički ustav, kaže Masako Wada. Time se zemlja međunarodno etablirala kao država koja je "obećala da nikada više neće voditi rat."
Wada je zamjenica glavne tajnice organizacije Nihon Hidankyo, Japanskog udruženja žrtava atomske i hidrogenske bombe. Njezina je organizacija 2024. nagrađena Nobelovom nagradom za mir za nastojanja za svijet bez nuklearnog oružja. "No, sadašnja vlada sve to uništava", kaže zabrinuta Wada. Imala je godinu dana kad je pala atomska bomba.
Pepeo više od 70.000 poginulih koji nisu mogli biti identificirani
Yuki, koja vodi obilaske Parkom mira u Hirošimi, nezadovoljna je političkim razvojem. Kad je 21. listopada 2025. desno-populistička Sanae Takaichi izabrana za premijerku, upravo je vodila obilazak s DW-ovim reporterom. "Bojim se!", rekla je na engleskom nakon što je Takaichi izabrana.
Zatim je Yuki simbolično darovala mali iznos novca pred zajedničkim grobom nepoznatih žrtava bombardiranja u Parku mira i pomolila se za mir. "To radim prilikom svakog obilaska", kaže Yuki. Ispod grobnog svoda nalazi se pepeo više od 70.000 poginulih koji nisu mogli biti identificirani. Desetljećima grob održavaju volonteri i preživjeli.
"Ljudi su nestali bez traga. Nisu ostale ni njihove kosti. To je prava priroda atomskih bombi", kaže 73-godišnja Takako Nakamura promuklim glasom za DW. Njezini su roditelji preživjeli bombardiranje.
Šezdesetpetogodišnja premijerka Takaichi iz već godinama vladajuće stranke LDP nakon stupanja na dužnost provela je niz mjera za jačanje obrambenih sposobnosti zemlje. Njezini vojni izdaci za 2026. premašili su, preračunato, 48 milijardi eura, čime je postignut novi rekord.
Dio se izdataka ulaže u izgradnju obrambenog sustava SHIELD, štita s bespilotnim dronovima. Cilj je i obrana obale od brodova, podmornica i pomorske pješadije. Osim toga, Tokio je u travnju 2026. dopustio izvoz smrtonosnog oružja u inozemstvo. Pod povećalom su i takozvana "tri nenuklearna načela" iz 1971. godine. Ta temeljna politička smjernica kaže da Japan ne razvija nuklearno oružje, ne posjeduje nuklearno oružje i ne uvozi nuklearno oružje u zemlju.
‘Japan mora ojačati svoju vojsku jer bi Kina mogla napasti‘
"Japansko jačanje vojnih kapaciteta ne razlikuje se od utrke u naoružanju u Drugom svjetskom ratu", kaže 84-godišnja Masashi Ieshima. Imala je tri godine kad je američki bombarder bacio atomsku bombu pod kodnim imenom "Little Boy" na Hirošimu.
No, Ministarstvo obrane u Tokiju smatra da je hitno potrebno djelovati. "Tko prvi udari, ima ogromnu prednost. Takva je jednostavno stvarnost", objašnjava japansko Ministarstvo obrane za DW. "Zbog toga smatramo neophodnim još brže jačati i preoblikovati japanske obrambene sposobnosti kako bismo povećali odvraćajuću moć zemlje."
Tokio je zabrinut zbog "sve težeg sigurnosnog okruženja" u istočnoj Aziji, navodi Ministarstvo obrane. A njegove brige imaju ime. "Kina proširuje svoje nuklearne i raketne snage bez pokazivanja transparentnosti. Pojačava pokušaje jednostranog mijenjanja statusa quo u Istočnom i Južnom kineskom moru silom i pritiscima, dok istovremeno intenzivira svoje vojne aktivnosti, među ostalim oko Tajvana." Vojni izdaci Kine za 2026. iznose, preračunato, oko 233 milijarde eura, gotovo pet puta više od japanskih.
Neophodno je, kako je izjavio ministar obrane Shinjiro Koizumi u godišnjem izvješću o obrani objavljenom u utorak (4. kolovoza), izgraditi i restrukturirati japanske obrambene sposobnosti s "jačim osjećajem za žurnost i za krizu nego ikad prije".
Argument Ministarstva obrane da Japan mora ojačati svoju vojsku jer bi Kina mogla napasti Japan ili Tajvan, japanskoj je javnosti "neuvjerljiv", kaže Koichi Nakano, profesor politologije na Sveučilištu Sophia u Tokiju. "Japan je vješto uvučen u crno-bijeli narativ prema kojemu se mora pridružiti SAD-u i Europi kako bi se suprotstavio takozvanim državama odmetnicima poput Rusije, Sjeverne Koreje i Kine."
Prema istraživanju američkog Pew Research Centera objavljenom u srpnju, u 36 anketiranih zemalja više ljudi gleda na Kinu pozitivnije nego na SAD. Među njima su i zemlje EU-a poput Španjolske, Italije, Grčke, Nizozemske, Švedske i Francuske. I u Njemačkoj se na Kinu (33 posto) gleda povoljnije nego na SAD (27 posto).
Diplomatsko ledeno doba između Kine i Japana
Japan je jedna od šest zemalja, uz Izrael, Indiju, Poljsku, Filipine i Južnu Koreju, u kojima se SAD ocjenjuje pozitivnije od Kine. Samo 11 posto japanskih ispitanika ima dobro mišljenje o Kini, dok je svaki drugi oduševljen SAD-om.
"Zemlje poput Njemačke, Francuske i Kanade nastoje poboljšati odnose s Kinom. Ljudima u Japanu činilo bi se apsurdnim da njihova vlada nije u stanju učiniti isto", kaže politolog Nakano. "Japan mora odgovorno težiti razoružanju i izgraditi dijalog. Mora prestati demonizirati Kinu i priznati je kao zemlju s kojom je moguć smislen dijalog."
Članak 9. japanskog mirovnog Ustava reinterpretiran je 2014. pod vodstvom u međuvremenu preminulog premijera Shinza Abea, kojeg se smatra mentorom sadašnje premijerke Takaichi. Izvorna verzija iz 1946. zabranjuje svaku ratnu djelatnost i posjedovanje vojske. Zbog toga se oružane postrojbe u Japanu nazivaju "snage samoobrane".
Nakon odobrenja u parlamentu 2015., Japan sada službeno smije ostvarivati pravo na "kolektivnu samoobranu". Japanski vojnici sada smiju sudjelovati u sukobima uz bok saveznicima, čak i kad Japan nije izravno napadnut. Premijerka Takaichi izjavila je u studenome 2025. da bi japanska vojska mogla intervenirati u slučaju kineskog napada na Tajvan. Unatoč prosvjedima iz Pekinga, nije povukla tu izjavu.
Otada između dva istočnoazijska rivala vlada prekid komunikacije i diplomatsko ledeno doba. Kina je ukinula gotovo sve letove za Japan i optužuje Japan za rastući militarizam.
"Ne želim rat", kaže 30-godišnja aktivistica Emi Hisamichi. "Rizik da Japan sam bude uvučen u rat raste iz godine u godinu. To želim spriječiti." "Vrlo smo ljuti što Japan, koji se nije na odgovarajući način suočio sa svojom ratnom prošlošću i promislio o njoj, pokušava mijenjati članak 9. Ustava", kaže aktivistica Tashiro.
U međuvremenu se među mlađom generacijom u Japanu formira mirovni pokret. Izlaze na ulice protiv rata. Početkom srpnja pred japanskim se parlamentom okupilo oko 27.000 ljudi. Nosili su šareno ilustrirane plakate s natpisima poput "Ne ratu", piše Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....