Dok se u većem dijelu svijeta 40-satni radni tjedan i dalje smatra standardom, Nizozemska već desetljećima živi u drugačijoj stvarnosti. S prosjekom od samo 32 sata tjedno, Nizozemci rade najmanje u razvijenom svijetu, piše Fortune.
Prema podacima Eurostata, radnici u dobi od 20 do 64 godine 2024. su u prosjeku radili 32,1 sat tjedno. Iza Nizozemske slijede Austrija, Njemačka i Danska, sa oko 34 sata.
Priča o “radnom čudu” započela je 1980-ih, u vrijeme visoke nezaposlenosti. Ključnu ulogu odigrale su žene – ulaskom na tržište rada birale su skraćeno radno vrijeme, što je postupno promijenilo cijeli sustav. Tako je nastao model “jedan i pol prihoda”: jedan roditelj radi puno radno vrijeme, drugi skraćeno. Porezne olakšice i beneficije učinile su ga društvenom normom, a čak su i muškarci počeli koristiti takozvani papadag – dan u tjednu posvećen djeci.
Danas gotovo 75 posto zaposlenih žena radi nepuno radno vrijeme. Posljedica je stabilno niska nezaposlenost i visoka produktivnost po satu, ali i rastući problemi. Masovno skraćeno radno vrijeme dovelo je do rodnog jaza u plaćama i mirovinama, smanjenih mogućnosti napredovanja za žene te manjka radne snage u zdravstvu i obrazovanju.
Usporedba s Amerikom pokazuje velike razlike u kulturi rada. Dok stručnjaci poput profesorice Juliet Schor tvrde da bi kraći radni tjedan povećao produktivnost i kvalitetu života, u SAD-u ne postoje zakonske odredbe koje bi radnicima omogućile smanjenje radnih sati.
Ironično, nizozemska vlada danas pokušava motivirati građane da rade više kako bi se popunile praznine na tržištu rada – dokaz da čak i njihov model ima cijenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....