Svijetu grabeži i nepoštivanja međunarodno priznatih granica suverenih država Trumpovim su ulaskom u Bijelu kuću širom otvorena vrata. Vladimir Putin je prvi otklopio ovu Pandorinu kutiju još prije deset godina silom pripojivši poluotok Krim, premda mu je status autonomne republike unutar Ukrajine Ruska Federacija od raspada SSSR-a 1991. godine službeno bila priznala nekoliko puta.
Teritorijalne ambicije koje je još prije stupanja na dužnost iskazao nanovo uskrsli američki lider Donald Trump (kupnja Grenlanda, preuzimanje Panamskog kanala i pretvaranje Kanade u 51. američku saveznu državu) ruskom ekspanzionizmu daju novi život, a agresivnu otimačinu kao koncept normaliziraju na obje zemljine polutke. Jedan veliki svjetski nasilnik bio je međunarodni eksces i incident, no dvojica velikih otimača su već pravi sistem. Ruska aneksija ukrajinskih teritorija postavila je opasan presedan, no situacija bi se u cijelom svijetu tek mogla rapidno pogoršati ako Trump u pregovorima o okončanju rata u Ukrajini rutinski pristane na Putinove osvajačke zahtjeve. Ruski predsjednik, kao što je poznato, ne želi nikakvu kratku ratnu stanku ili prekid vatre, već puno međunarodno priznanje svojih ratnih osvajanja (četiri ukrajinske pokrajine plus Krim), koje je već vlastoručno ugradio u ruski ustav.
Najveća opasnost za svijet danas nisu samo Putin i Trump kao dvije opasne predatorske figure, nego ponajprije njihov osobni primjer koji bi svojim egoističnim bravurama mogli dati drugim svjetskim despotima, kao i manje moćnim državama s teritorijalnim sporovima koji su donedavno djelovali kao "davno ugasli vulkani". Trump i Putin, kao dva aktivna klina u čvrstim naslagama međunarodnog poretka, mogli bi sutra proizvesti globalne tektonske pomake, probuditi usnulu zvijer, te zaljuljati cijelu arhitekturu na kojoj počiva naša geopolitička stvarnost. Kremlj je odavno u Trumpu u tom smislu prepoznao vrlo zahvalnog partnera, te već aktivno radi na tome da legalizira svoj zločinački postupak u Ukrajini i kroz primjere drugih država sa sličnim apetitima.
Ruski propagandisti od samog početka rata pokušavaju potaknuti i pohlepu zapadnih susjeda Ukrajine da, baš poput njih, dovedu u pitanje teritorijalni integritet ove zemlje i od nje otkinu ‘svoj‘ komad kolača. Još u prosincu 2023. Putin je javno rajcao nezajažljivce u Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj tvrdnjama kako „deset milijuna njihovih ljudi živi u Lavovu i na teritorijima koje je Staljin predao Ukrajini nakon Drugog svjetskog rata,” te da se oni, baš poput Rusa, sigurno žele pridružiti svojim povijesnim domovinama. Temeljem starog huškačkog koncepta ‘gdje su srpski grobovi, tu je i Srbija‘, Putinovi propagandisti i spavači unutar EU-a u zadnje vrijeme sve aktivnije slijede matricu Kremlja i sve glasnije potražuju ‘svoj‘ dio Ukrajine.
Službena Varšava drži se od početka prilično dostojanstveno na ove podmukle igre, ali ni Rumunjska i Mađarska također nemaju nikakvih oficijelnih teritorijalnih pretenzija povrh aktivne politike zaštite svojih manjina koje žive u Ukrajini (Mađari uglavnom u Zakarpatskoj pokrajini, a rumunjska manjina u Černivcima, bivšoj Sjevernoj Bukovini). Rumunji i Bugari važne su ukrajinske manjinske zajednice u pokrajini oko Odese (bivša Južna Besarabija) i standardi njihove kulturne i nacionalne zasebnosti u Ukrajini se prilično poštuju, s obzirom na to koliko je takvo što moguće u ratnim uvjetima.
No, uskvasale nacionalističko-populističke snage u ovim zemljama - donedavno marginalne no sad snažno osokoljene pobjedom Trumpa i Elona Muska preko Atlantika – sve glasnije i agresivnije oživljavaju stare teritorijalne pretenzije prema Ukrajini. U Mađarskoj u tom smislu prednjači László Toroczkai, čelnik stranke Naša domovina. Potkraj 2024. je izjavio kako će, ako Ukrajina na istoku bude poražena od Rusije, službeni Kijev morati predati i Mađarskoj dio svog teritorija u predjelu Zakarpatja.
Călin Georgescu, proputinovski pobjednik prvoga kruga predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, Ukrajinu naziva "izmišljenom zemljom", baš kao i njegov zlokobni moskovski mentor. Izborni rezultat rumunjskih predsjedničkih izbora je nedavno poništen zbog ruskih upliva u proces, ali Georgescu svejedno nastavlja svoju političku bitku upornim raspirivanjem netrpeljivosti prema Ukrajini i Ukrajincima. Njegov kolega u Bugarskoj je Kostadin Kostadinov, krajnji desničar koji također obožava Putina. Taj je nedavno također javno nastupio s tezom kako se Ukrajina raspada i da Bugarska mora hitno tražiti "bugarsku Besarabiju" (južnu ukrajinsku regiju oko Odese) u budućim mirovnim pregovorima.
Ruski slučaj s Ukrajinom još od 2014. upućuje na to da su čak i najčvršći sporazumi o priznanju suvereniteta u opasnosti od potpune degradacije ako radikalne nacionalističke snage dođu na vlast u državama koje su dotad mirno i ugodno živjele unutar svojih međusobno priznatih granica. Imitatori Putina i Trumpa u Europi trenutno dižu rep kao nikad, mnogi prilično aktivno osokoljeni iz Moskve i iz Washingtona kao ideološki parnjaci aktualnog despotskog dvojca za kormilom dviju svjetskih sila. Elon Musk otvoreno propagira postfašiste u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, a društvene mreže koje svi veliki tehnološki moguli današnjice stavljaju u službu ciljane trumpovske propagande gotovo već jamče veselje u dezinformacijskom i manipulacijskom ratu koji uvijek prethodi onom pravom.
Koncept međunarodnoga prava, poštivanja i diplomatskog uvažavanja suverenih i priznatih država s jednim je agresivnim luđakom Moskvi bio tek ranjen i pomalo šepav. S drugim takvim predatorom u Washingtonu on, međutim, postaje posve apsurdan i invalidan. Nasilni scenariji svojatanja tuđih teritorija i pratećih im osvajačkih armagedona dobili su s ovim dvojcem idealne uvjete za rast, a postojeća politička karta Europe ispostavlja se kao posebno trusan i labilan teren.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....