Jedna od najbogatijih zemalja Europe razmatra ulazak u EU? Političari podijeljeni: ‘Moramo biti spremni‘

Nadolazeći islandski referendum o pristupnim pregovorima mogao bi Norveškoj otvoriti prostor da pitanje članstva u Europskoj uniji ponovno vrati na političku agendu, prenosi ugledni POLITICO u tekstu u kojem se ističe da su proeuropski glasovi u Europi "nanjušili svoj trenutak".

Naime, Island će u kolovozu održati referendum o tome treba li ponovno pokrenuti pregovore o pristupanju Europskoj uniji. Za Norvešku bi to moglo značiti povratak pitanja EU-a na političku agendu.

"Imamo ovo ljeto da stvorimo kritičnu masu oko pitanja Europske unije", rekla je Trine Lise Sundnes, zastupnica Laburističke stranke i predsjednica proeuropskog Europskog pokreta, udruge koja se već 80 godina zalaže za norveško članstvo u Uniji.

Norveška i Island imaju sličan odnos s Europskom unijom: duboko su integrirani u jedinstveno tržište, ali nisu punopravne članice. To je pozicija s kojom su mnogi njihovi građani sasvim zadovoljni. No ako bi se Reykjavik okrenuo Bruxellesu, to ne bi utjecalo samo na postojeće institucije i trgovinske okvire; Oslo bi ostao znatno usamljeniji nego dosad. Norveški zagovornici članstva u EU-u smatraju da bi se time otvorio rijedak politički prostor.

"Ako Island glasa ‘za‘, to će i u Norveškoj pokrenuti raspravu o tome trebamo li se pridružiti", rekla je Sundnes u razgovoru za WELT koji je prenio POLITICO. "Moramo biti spremni", poručuje.

Drukčija Unija

Norvežani su se o pristupanju Europskoj uniji već dvaput izjašnjavali na referendumu. Oba puta tijesna većina bila je protiv. No od posljednjeg referenduma prošlo je više od 30 godina, a mnogo se toga promijenilo.

"Europska unija o kojoj smo raspravljali 1994. više ne postoji", kaže Sundnes.

Norveška je članica Europskog gospodarskog prostora, schengenskog prostora i partner u više od stotinu bilateralnih sporazuma, što znači da je već snažno povezana s Unijom, osobito u gospodarskoj politici. Svake godine plaća stotine milijuna eura kroz naknade i doprinose.

U međuvremenu je Europska unija, osobito nakon pandemije koronavirusa i ruske agresije na Ukrajinu, postala važan akter i u drugim područjima politike.

No norveški položaj ima i ozbiljan nedostatak. Kao nečlanica, Norveška nije automatski dio europskih dogovora, nego mora mukotrpno pregovarati o pristupanju svakom pojedinom aranžmanu. Osim toga, izvan je carinskih pitanja, što joj je, primjerice, stvaralo probleme u trgovinskim sporovima sa Sjedinjenim Državama.

"Više od 30 godina dobro smo živjeli s EGP sporazumom", kaže Sundnes. "Ali sada ga prerastamo. On više nije dovoljan za svijet u kojem danas živimo."

Alexander Fossen Lange vidi stvari posve drukčije. Kako prenosi POLITICO, sjedi u uredu udruge Nei til EU – "Ne EU-u" – u središtu Osla.

Kada je održan referendum 1994., Nei til EU imao je više od 100.000 članova, uglavnom iz sindikata i lijevih političkih stranaka.

"Vjerujem da je ta činjenica imala veliku ulogu u tome što je Norveška glasala ‘protiv‘. To je naša ponosna povijest", kaže Lange.

Udruga se od tada znatno smanjila, ali i dalje ostaje jedan od najglasnijih protivnika novih pristupnih pregovora.

Za EU ili protiv EU-a?

Protivljenje Europskoj uniji u Norveškoj dolazi i slijeva i zdesna, iako iz različitih razloga.

Na lijevom centru glavne brige odnose se na očuvanje snažnih radničkih prava, domaće poljoprivrede i ribarstva. Ta područja trenutačno nisu uključena u europske sporazume i održavaju se golemim državnim subvencijama, prenosi Jutarnji list.

"Naša poljoprivreda organizirana je izrazito decentralizirano, a i o plaćama pregovaramo drukčije nego u Europskoj uniji", kaže Lange. "Mnoge se stvari jednostavno ne uklapaju."

Za zagovornike članstva, međutim, ti argumenti stari nekoliko desetljeća sve su manje uvjerljivi.

"Zadatak političara trebao bi biti gledati društvo u cjelini i procijeniti kakve bismo koristi od toga mogli imati", kaže Mihajlo Samardžić, član vodstva mladeži Europskog pokreta i aktivist desnocentrističke Konzervativne stranke.

Poljoprivreda je, dodaje, ionako izgubila dio nekadašnje važnosti.

"A može se gledati i drukčije: norveški farmeri i ribari dobili bi veće tržište za izvoz."

Za njega postoji još važniji argument. Više od 90 posto europskog zakonodavstva već se primjenjuje u Norveškoj, ali norveška vlada nema mogućnost utjecati na njegovo donošenje.

"Kada nove direktive dođu u Norvešku kroz EGP sporazum, one su već u potpunosti napisane. O njima se više nema što raspravljati", kaže Samardžić. "Da imamo predstavnike u institucijama Europske unije, mogli bismo utjecati na to kako nastaju propisi koji zadiru u tako velik dio naših života."

Lange, međutim, odgovara da i sama Europska unija pati od demokratskog deficita – a norveški utjecaj ionako bi bio malen.

"Imali bismo samo 13 ili 14 mjesta u Europskom parlamentu, od ukupno više od 700. Ne bismo imali mnogo toga za reći."

Na desnoj strani političkog spektra glavnu ulogu imaju strahovi od gubitka suvereniteta i nacionalnog identiteta. Desna Stranka napretka, koja trenutačno vodi u anketama i jedna je od najžešćih protivnica ulaska u EU, kritična je i prema sve opsežnijoj europskoj regulativi.

"Želimo blizak odnos s Europskom unijom", rekao je za WELT Himanshu Gulati, zastupnik Stranke napretka i zamjenik glasnogovornika u parlamentarnom Odboru za vanjske poslove i obranu. "Ali smatramo i da bi se EU trebao više usredotočiti na ključna pitanja poput trgovine i konkurentnosti, umjesto da se bavi stvarima koje države članice sasvim dobro mogu regulirati same."

Za uspješnu suradnju s drugim europskim državama, kaže Gulati, nije potrebno punopravno članstvo.

"Sadašnji aranžman dovoljno je dobar."

Treća sreća?

"Dovoljno dobro" izraz je koji se u Norveškoj često čuje, prenosi POLITICO. Status quo za većinu je dovoljno udoban da ne vide razlog za promjenu.

No zbog sve većih geopolitičkih napetosti i sve ozbiljnijih dvojbi oko američke potpore unutar NATO-a, Europska unija postaje sve važniji sigurnosni akter, smatra Fredrik Carstens, glavni tajnik Liberalne stranke, koja uz Zelene snažno podupire članstvo u EU-u.

"Više ne možemo vjerovati Sjedinjenim Državama, možda nikada više", kaže. "A u geopolitičkoj situaciji u kojoj se trenutno nalazimo vrlo je opasno stajati sam. Norveška je sada vjerojatno jedna od najranjivijih zemalja u cijeloj Europi."

S time se slaže i čelnica Konzervativne stranke Ine Eriksen Søreide.

"Prema mom mišljenju, i prema mišljenju moje stranke, najbolje bi nam bilo da budemo punopravna članica Europske unije", rekla je u ožujku za POLITICO, ocijenivši da sadašnji udaljeni odnos Bruxellesa i Osla više ne odgovara vremenu u kojem živimo.

Za mnoge Norvežane, međutim, taj argument i dalje zvuči daleko.

"To je tema koja birače jedva zanima. Kao da žive u balonu", kaže Carstens.

Ankete doista pokazuju da je potpora članstvu u EU-u tijekom godina porasla tek blago. No raste broj neodlučnih, osobito među mladima.

Dvadesetdvogodišnjeg Samardžića to ne iznenađuje.

"Rođeni smo nakon posljednje velike rasprave o EU-u. A u školi o Europskoj uniji gotovo ništa ne učimo", kaže.

Europski pokret želi promijeniti i to – te raspravu iz emocionalne prebaciti u činjeničnu sferu.

Jedan od glavnih ciljeva udruge ovoga ljeta jest objasniti građanima što bi za Norvešku značilo kada bi Island krenuo prema članstvu u Europskoj uniji.

"Ljudi su ovdje zadovoljni EGP sporazumom", kaže Sundnes. "Ali ako Island iziđe iz tog okvira, ostale bi samo Norveška i Lihtenštajn. To bi iz temelja promijenilo situaciju."

Kako bi ta pitanja otvorila pred širom javnošću, udruga gradi društvene i gospodarske saveze i pokušava pomaknuti političku raspravu.

Vladajuća Laburistička stranka ipak ostaje oprezna. Strahuje se da bi nova rasprava mogla polarizirati Norvešku jednako snažno kao 1994. godine.

"Tada su se frontovi jako ukopali", kaže Sundnes, objašnjavajući oprez vlastite stranke. "Ali mislim da ne smijemo bježati od rasprave samo zato što je teška."

I trenutak treba pažljivo izabrati, naglašava. Ako bi članstvo bilo odbijeno i treći put, nova prilika vjerojatno bi bila izgubljena U desetljećima koja slijede.

U tom smislu islandski dvostupanjski referendum mogao bi poslužiti kao model. Umjesto da se o pristupanju glasa tek na kraju procesa, Islanđani će se prvo izjasniti žele li uopće nastavak pregovora. Ako Island zatim dobije povoljan dogovor, Sundnes se nada da bi to moglo probuditi želju za novim razgovorima i u Norveškoj.

"Predugo smo dopuštali da ‘ne‘ određuje narativ o Europskoj uniji", rekla je Sundnes za DIE WELT, a prenosi POLITICO.

"Tome mora doći kraj."