Američki predsjednik Donald Trump stalno šalje kontradiktorne poruke o ratu protiv Irana. Jedan čas tvrdi da je sukob "skoro pa gotov", i taj komentar onda izaziva euforiju na tržištima prije zatvaranja burze. S druge strane, Trump istodobno inzistira i na tome da vojna kampanja protiv Teherana još nije postigla sve svoje ciljeve i da će se nastaviti sve dok Washington ne osigura da Iran neće napasti Izrael ili SAD u budućnosti.
Razlog ove verbalne shizofrenije je više nego jasan: divljanje burzi i divljanje cijena nafte. Nafta je, uostalom, i glavni (neizgovoreni) razlog zadnjega američkoga napada na Iran. Baš kao što je bila i glavnim motivom nedavne američke vojne intervencije i otmice Nicolása Madura u Venezueli.
No, činjenica je i da su nakon Trumpovih zadnjih komentara i intervjua tržišta reagirala s vidnim olakšanjem, a indeksi počeli naglo rasti, nakon krajnje katastrofičnih trendova. Wall Street je poslije pada za 1,5 posto promijenio smjer i narastao za gotovo jedan posto. Trumpov zadnji intervju je prouzročio i evidentni pad cijene sirove nafte: West Texas Intermediate je došao na 85 dolara po barelu, nakon što je dan prije dosegao gotovo 120 dolara.
Predsjednik koji svoj uspjeh mjeri usponima i padovima burze nije naprosto mogao sebi više priuštiti otvoreno ratno bubnjanje po Iranu. Zato je u ponedjeljak u javnim istupima bio previše brbljav čak i za svoje mega standarde pubertetskog štrapala. Bila je to, uostalom, i njegova prva press konferencija koju je održao nakon napada na Iran. Većina Trumpovih izjava, povrh nebuloza na razini dječjeg razmetanja, imala je isključivo jedan glavni cilj: umiriti uznemirena tržišta.
"Ako Iran učini išta kako bi zaustavio protok nafte u Hormuškom tjesnacu, Sjedinjene Države će ga pogoditi DVADESET PUTA JAČE nego do sada", napisao je Trump na društvenoj mreži Truth netom prije svoje tiskovne konferencije. Pametnome dosta za zaključak čega se domaćin Bijele kuće ponajviše boji. "Rat je skoro pa gotov", izjavio je narančasti mahnito novinaru CBS Newsa Weijiji Jiangu. U prvim danima sukoba Trump je javno govorio da će njegovim snagama trebati oko četiri ili pet tjedana da postignu svoje glavne ciljeve u Iranu, da bi sad najednom tvrdio kako im je vojna kampanja "daleko ispred" zadanih rokova.
Čini se da je Trump za umirivanje tržišta nafte, osim verbalnih pirueta, koristio i još neke kompromitirajuće alate. Nagovijestio je, naime, između redaka ukidanje nekih sankcija Rusiji kako bi se omogućio veći svjetski protok nafte i ublažio pritisak na podivljale cijene energije. "Ukinut ćemo neke kazne vezane uz naftu kako bismo snizili cijene. Imamo sankcije protiv nekih zemalja i ukinut ćemo ih dok se ovo ne riješi", prilično je maglovito i izdaleka novinarima navijestio Trump. No, prije same konferencije za medije iz njegova ureda su priopćili da je u ponedjeljak, kakve li koincidencije, razgovarao baš s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o ratu u Ukrajini i o Iranu. Telefonski poziv opisao je kao "dobar” i rekao da ruski čelnik "želi biti od pomoći". Kako bi, razumije se, u novonastaloj situaciji omastio i vlastiti kremaljski brk.
Nije se Trumpu za čuditi kakva ga je panika uslijed divljanja cijena energenata zahvatila s obzirom na štetu koju je prouzročilo već prvih nekoliko dana blokade plovidbe čuvenim Hormuzom. Cijene benzina porasle su za 17 posto u tjedan dana, a dizela za 22%, dosegnuvši razine kakve nisu viđene od 2014., s oko 3,50 dolara po galonu (3,78 litara). Nakon što je Vrhovni sud SAD-a nedavno srušio njegov suludi koncept carina, previranja na energetskim tržištima prijete zadati još jedan značajan udarac Trumpovoj ekonomskoj politici, pa jesenski međuizbori već sad postaju zona intenzivnoga stresa u Bijeloj kući. I umirujući učinak zadnje Trumpove "verbalne čarolije" po cijene nafte mogao bi se pokazati vrlo kratkotrajnim, ako ga ubrzo ne potkrijepe i opipljiva mirnodopska djela na Bliskom istoku.
A još prije samo 15 dana, Trump se u govoru o stanju nacije upustio u neviđenu samohvalu govoreći o svojim ekonomskim postignućima, naročito u suzbijanju inflacije i obuzdavanju cijena goriva.
"Benzin, koji je u nekim državama za vrijeme mog prethodnika dosezao vrhunac od preko šest dolara po galonu, sada je u mnogim državama ispod 2,30 dolara po galonu", izjavio je tada. U nekoliko navrata od svog povratka u Bijelu kuću je naglašavao koliko je benzin bio skuplji pod administracijom Joea Bidena. Obećao je odmah na početku mandata da će po povratku u Ovalni ured sniziti cijene goriva i čak skovao svoj pokretački slogan "Buši, dušo, buši!" kao reklamnu metaforu za svoju novu energetsku politiku. U Sjedinjenim su Državama visina inflacije i percepcija gubitka kupovne moći oduvijek jako tijesno povezane s cijenom benzina.
No, odmah nakon početnog bombardiranja Teherana situacija s energentima u SAD-u nije ispala nimalo ružičastom i bježala je galopom daleko od "zlatnog doba" koje joj je navijestio Trump. Cijene nafte su naglo porasle, a kad su dosegle 120 dolara po barelu, gotovo dvostruko više nego prije mjesec dana, skupina G-7 razmatrala je oslobađanje neviđenog obujma hitnih rezervi radi intervencije na tržištu. Šefica Trumpova kabineta, Susie Wiles upozorila je odmah na internim sastancima na "katastrofalan" učinak koji bi rastuće cijene goriva mogle imati na međuizbore koji će se održati u studenom. A ovi izbori smatraju se ključnima za određivanje Trumpove budućnosti, s obzirom na trenutne katastrofalne rezultate po republikance u svim anketama. Wiles je odmah zatražila od ministra energetike Chrisa Wrighta da s rukovoditeljima američkih naftnih tvrtki dogovori moguće opcije u suočavanju s prijetnjom energetske krize.
Drama je tim apsurdnija ako se zna da se nagli rast cijena benzina i dizela dogodio unatoč tome što su Sjedinjene Države najveći svjetski proizvođač nafte. Proizvode 13,6 milijuna barela, što je gotovo 20 posto ukupne svjetske proizvodnje. No, sirovom naftom se trguje na globalnim tržištima, a njezinu cijenu određuje globalna ponuda i potražnja. Zemlje Perzijskog zaljeva smanjile su proizvodnju jer su im skladišta puna i jer ne mogu prodavati zalihe zbog zastoja u Hormuškom tjesnacu. Čak i Kina je zamrznula izvoz, a druga velika gospodarstva suočavaju se s nedostatkom opskrbe, što uzrokuje nagli rast cijena. Stoga jednostrane mjere Washingtona dugoročno imaju mali utjecaj na američko domaće tržište. Trump je bio prilično brzoplet u uvjerenju da će intervencija u Iranu biti brza i imati minimalan utjecaj na energetsko tržište. Mnogi energetski analitičari još uvijek su prilično skeptični po pitanju optimističnog daljnjeg scenarija, usprkos trenutačnom smirivanju.
Rastuće cijene benzina potiču inflaciju i predstavljaju sve veći rizik za krizu pristupačnosti. U siječnju su brojke inflacije dosegle najnižu točku nakon oporavka od pandemije, a zatim su, Trumpovom zaslugom, iznova počele rasti. "Povećanje se ubrzalo kako je rasla zabrinutost zbog rata i njegova početka krajem mjeseca", definira Dean Baker, analitičar Centra za ekonomska i politička istraživanja (CEPR). Sav američki prijevoz bit će pogođen, a poljoprivrednici i stočari na Srednjem zapadu, glavnom republikanskom glasačkom bloku, snosit će opipljive posljedice usred sezone žetve nakon završetka zime. Hrana i mnogi drugi proizvodi postat će skuplji.
Amerika je, međutim, glavni generator kretanja i cijele svjetske ekonomije. Analitičari procjenjuju da se za svakih 10 dolara porasta cijene nafte dvije desetine oduzimaju od projiciranoga gospodarskog rasta, a inflacija raste za 0,2%. Dužnosnici Bijele kuće predložili su jučer još niz opcija kako bi pokušali ublažiti pritisak na cijene nafte, uključujući ograničavanje američkog izvoza, intervenciju na tržištima ugovora o sirovoj nafti, kao i oslobađanje od nekih saveznih poreza, izvijestio je Reuters. Da je demon inflacije uistinu trajno ukroćen i svezan u vreću svih tih mjera svakako ne bi ni bilo na stolu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....