Ni više od tjedan dana nakon pokretanja akcije Epski bijes, Trumpov Washington još uvijek nije pružio jasno opravdanje za operaciju protiv Irana. Objavljeno je tek deset ciljeva koji se udarom navodno nastoje postići, a koji uključuju promjenu režima, demontiranje sponzora terorizma, onesposobljavanje iranskih dalekometnih projektila i mornarice, te sprječavanje navodnog iranskog miješanja u američke izbore i neposrednog udara na Izrael. Tu su i fraze poput ‘jamčenja mira u svijetu i na Bliskom istoku‘, te ‘okončanje nuklearnog programa‘ (koji je ionako odavno navodno "uništen").
Čuveni teoretičar von Clausewitz je davno definirao rat kao područje neizvjesnosti i prostor u kojemu ‘magla zaklanja događaje‘. No, Trumpova politička magla trenutno je toliko gusta da zaklanja svaku viziju koliko bi američko-izraelsko natezanje s Iranom moglo potrajati i na koga bi sve moglo utjecati. Uključujući i našu turističku sezonu.
Ispočetka je narančasti republikanac govorio o samo ‘nekoliko dana rata‘. Zatim je, u izjavama utjecajnim washingtonskim medijima koje obično kritizira i napada, iznosio procjenu o ‘četiri do pet tjedana‘. Prije nekoliko dana portal Politico je izvijestio o dopisu američkog Središnjeg zapovjedništva u kojem se navodi obavještajna procjena Pentagona da će operacije protiv Irana trajati „najmanje 100 dana”, ili "vjerojatno do rujna”. Pitanje od milijardu dolara, koliko prema procjeni Centra za strateške i međunarodne studije košta svaki dan Trumpova rata s Teheranom, glasi: može li Amerika bez većih posljedica izdržati cijenu toga rata, kao i ukupna zapadna ekonomija? Svima je već jasno da je posrijedi ne samo bizarno ishitren, nego i posve neizvjestan i potencijalno jako fatalan ratni pothvat. I Amerikanci i Europljani to već počinju jasno osjećati na svojim benzinskim crpkama i na računima za plin, te ne treba imati ekonomski fakultet za bojazan da Trumpov rat s Iranom prijeti izazvati golemu ekonomsku krizu.
Ovoga vikenda je američki Netanyahu rutinski izbjegao sve unaprijed iznesene rokove za okončanje operacije razaranja i ubijanja te je na svom računu na društvenoj mreži Truth uglavio kako „neće biti sporazuma s Iranom osim bezuvjetne predaje“. Ubrzo nakon toga, glasnogovornica Bijele kuće pojasnila je izjavu svog šefa kazavši da to zapravo znači trenutak u kojem Iran više ne može predstavljati prijetnju Sjedinjenim Državama, njihovim trupama i njihovom osoblju na Bliskom istoku.
Trump je također dao do znanja kako želi sudjelovati i u odluci o tome tko će naslijediti ajatolaha Alija Hamneija, ubijenog iranskog vrhovnog vođu kojeg su izraelske bombe smaknule zajedno s 49 drugih visokih iranskih zapovjednika u prvim satima ofenzive. Time se kao Trumpov glavni ratni cilj u primarni fokus ipak vraća promjena režima, no i široko rasprostranjena sumnja o tome je li to uopće moguće postići isključivo zračnim udarima i zračnim snagama.
„Rat za ratom, gradovi su gorjeli, infrastruktura se urušila, a vođe su napadane. Ali baš nijedan režim u modernoj povijesti nije pao isključivo zbog bombardiranja iz zraka“, napisao je jučer američki analitičar i profesor međunarodnih odnosa Robert Pape s čikaškog sveučilišta.
Trump je navodno inicijalno žarko želio rasporediti manje kontingente američkih trupa na iranskom terenu. To bi bile manje grupe za specifične strateške svrhe, no o svemu još nije donesena baš nikakva odluka. Umjesto jasnih odgovora na te ključne dileme, ministar obrane Pete Hegseth razmeće se praznim grožnjama prema neprijatelju i tvrdi da bi „jedino zabrinuti trebali biti Iranci koji misle da će ove udare preživjeti.“ Vojna operacija već je odnijela prvih službenih šest žrtava u američkoj vojsci, povrh barem 1300 ubijenih u Iranu, prema procjenama iranskog Crvenog polumjeseca.
Među žrtvama je najmanje 175 malodobnika, uglavnom učenica u dobi od 7 do 12 godina koje su poginule u bombaškom napadu na osnovnu školu u iranskom gradu Minabu. Vojna istraga, o kojoj je izvijestio Reuters, ukazuje na jasnu odgovornost SAD-a za napad, no američki predsjednik je u subotu za masakr iznova okrivio Iran, bez nuđenja ikakvih dokaza.
Američke ankete pokazuju da Trump, koji već objavljuje pobjedu u ratu na Bliskom istoku, ni izbliza za tu visokorizičnu ekspediciju ne uživa podršku javnosti u vlastitoj zemlji. Pedeset i šest posto Amerikanaca "snažno se protivi" operaciji u Iranu. Taj postotak raste na čak 86% među demokratskim biračima i na oko 61% među neovisnima. Osamdeset i četiri posto od svih republikanaca, međutim, podržava sudjelovanje Washingtona u Trumpovoj ofenzivi. Nadati se da će oni tamo među prvima, ako dođe do eventualnog slanja terenskih jedinica, uputiti vlastitu djecu.
Nafta na Bliskom istoku približava se cijeni od 110 dolara po barelu, razini koju su analitičari smatrali pragom za štetni scenarij koji bi mogao dovesti do potpune eskalacije cijena i rapidnog usporavanja svjetskog gospodarstva. Utjecaj rata već ostavlja traga na raspoloženje investitora koji već zaključuju da mirovni sporazum Washingtona s Teheranom nije baš izgledan. Brent sirova nafta porasla je za 28% prošli tjedan, a europska referentna vrijednost za prirodni plin porasla je za čak 68% pa Vladimir Putin trlja ruke.
Više od 20 milijuna barela nafte koji su donedavno svakodnevno prolazili kroz Hormuški tjesnac na iranskoj obali predstavljaju gotovo tri puta veću količinu nafte od one koju izvozi Rusija. Shodno tome, analitičari već zaključuju kako je sukob na Bliskom istoku znatno većih razmjera od ruske invazije na Ukrajinu u smislu potencijalnih posljedica za globalna tržišta nafte te alarmiraju zainteresirane. Katarsko upozorenje da bi nafta uskoro mogla dosegnuti i 150 dolara po barelu i da bi normalizacija opskrbe energijom mogla potrajati mjesecima, čak i ako bi se brzo postigla bezuvjetna predaja Irana, nije baš nimalo doprinijelo normalizaciji tržišnog raspoloženja.
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca širine samo 34 kilometra za promet svim energentima pokrenulo je diljem svijeta golem inflacijski stroj. Mogućnost da Iran otvori vatru na bilo koji brod koji pokuša prijeći ovaj strateški vodeni put još nijednom nije realizirana, a već proizvodi strahotne učinke po svjetska tržišta. Svaki stvarni napad na bilo koji tanker za naftu samo bi ubrzao spiralu propasti.
Režiser propasti iz Washingtona, međutim, ne mari baš ni o čemu osim o svojemu opstanku na vlasti po svaku cijenu. Po receptu Benjamina Netanyahua, ako već ne ide drugačije: iz jedne ratne operacije u drugu, iz jednog rata u novi rat. Sve dok se ne zaboravi zašto je uopće pokrenut taj lanac ubijanja nedužnih i opće nesreće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....