Kažu da već desetak dana živimo u novom svjetskom poretku. Četiri jahača Apokalipse okončat će snove Zapada?

Kažu da već desetak dana živimo u novom svjetskom post-zapadnom poretku. Piše se da su nulte točke novog poretka bila dva događaja u Kini s početka mjeseca: samit Šangajske organizacije za suradnju (SCO) u Tianjinu i grandiozna vojna parada u Pekingu kojom se slavila 80. godišnjica kineske pobjede nad Japanom i završetka Drugog svjetskog rata.

O tom novom svijetu govori nekoliko upečatljivih fotografija. Na prvoj, snimljenoj u Tianjinu 1. rujna, ruski predsjednik Vladimir Putin i indijski premijer Narendra Modi drže se za ruke dok veselo hodaju prema kineskom predsjedniku Xi Jinpingu. Koji čas potom sva trojica pozirat će fotoreporterima stojeći rame uz rame, nasmiješeni. Tri lidera iz tri nuklearne sile koje zajedno imaju tri milijarde ljudi.

I druga fotografija snimljena je u Tianjinu, a na svom X računu objavio ju je Modi. Slika prikazuje njega i Putina u automobilu kako se zajedno voze prema bilateralnom sastanku. „Razgovori s njim uvijek su poučni”, napisao je Modi uz fotografiju.

Treća fotografija snimljena je na paradi u Pekingu 3. rujna. Modi je u međuvremenu iz Tianjina otišao kući u Indiju, ali ga je u Pekingu zamijenio još jedan nuklearni lider, vođa Sjeverne Koreje Kim Jong Un. Iako je Sjeverna Koreja ekstremno izolirana zemlja, a Kim vrlo rijetko putuje u inozemstvo, ovu priliku nije propustio. Na fotografiji su sva trojica: u sredini je Xi, zdesna mu je Putin, a lijevo je Kim.

BBC ističe da se radi o povijesnoj fotografiji, jer je to prva zajednička fotografija Xija, Putina i Kima ikada snimljena. „Ovo je prvi put da se ova trojica čelnika sastaju, barem pred očima javnosti”, notira BBC.

I tako smo kroz upečatljive fotografije dobili personalne obrise novog svjetskog poretka. Xi, Putin, Kim i Modi – četiri moćnika Istoka, četiri jahača Apokalipse koji će okončati snove Zapada o nastavku višestoljetne globalne dominacije.

Svršija je kurbin pir

Tu je i četvrta fotografija. I ona je snimljena u Pekingu, na najvećem svjetskom trgu, koji se naziva Trg nebeskog mira (Tiananmen). U fokusu je Xi: vladar Kine stoji na balkonu Tiananmenskih vrata, iznad divovskog portreta osnivača zemlje Mao Ce Tunga, oko njega su Putin i Kim – uz više od dvadeset čelnika euroazijskih država – a pred njim defilira 12.000 vojnika Narodnooslobodilačke vojske s najnovijim sustavima naoružanja, od interkontinentalnih projektila do „robotskih pasa”.

To je slika čovjeka koji je sve pažljivo pripremio, uključujući dizajn fotografija koje smo opisali i koje su obišle svijet. Te fotografije vizualna su potvrda epohalne geopolitičke promjene kroz koju svijet upravo prolazi. Nakon 500 godina globalne dominacije, Zapad se sada suočava s novim modelom svjetskog društva, u kome ce značajnu ulogu igrati sile Istoka i Globalnog juga, predvođene Kinom. Svršija je kurbin pir, rekli bi u Dalmaciji.

Zašto govorimo o 500 godina dominacije Zapada? Je li to nategnuta brojka? Kad je Xi u ožujku 2023. posjetio Putina u Moskvi, na odlasku je izgovorio riječi koje su odjeknule u svim svjetskim medijima: „Sada se događaju promjene kakve nisu viđene već 100 godina. Kad smo zajedno, mi smo ti koji upravljaju tim promjenama.” Ako Xi govori o 100 godina, otkud nama pet puta veća brojka?

Otuda što je kineski predsjednik aludirao na globalnu dominaciju Amerike, koja doista traje oko jednog stoljeća. Međutim, prije Amerike je svijetom puna dva stoljeća dominirala Britanija, koja je na toj poziciji naslijedila Nizozemsku. Mnogi autori kao početak dominacije Zapada - posredovane kapitalizmom i kolonijalizmom – uzimaju 1602. godinu, kada je osnovana nizozemska Istočnoindijska kompanija, koja se kao prvo dioničko društvo u povijesti smatra prvom korporacijom i prvom protokapitalističkom tvrtkom u svijetu.

Stoga možemo reći da globalna dominacija Zapada traje već gotovo pola milenija. Odnosno da je trajala sve do nekidan.

Slonovsko pamćenje Kine

Upravo su rađanje kapitalizma i kolonijalna osvajanja, započeta prije pet stoljeća, promijenili svijet i dali Zapadu globalnu moć i utjecaj. Sve dotad, kroz veći dio ljudske povijesti, vodeća svjetska sila bila je Kina. A onda je kotač kapitalističke promjene zahvatio Zapad, a preskočio Kinu, koja je sve do 20. stoljeća ostala zarobljena u feudalnom društvu, što je usporilo i omelo njen razvoj.

Kad je Mao Ce Tung 1. listopada 1949. na Tiananmenu proglasio komunističku Narodnu Republiku Kinu, kineski komunisti nisu se morali boriti protiv kapitalizma – kojeg nije ni bilo – nego protiv feudalizma. Ironija povijesti je da su upravo komunisti, kako bi razvili zarobljenu i zaostalu zemlju, morali uvesti kapitalizam.

U tom smislu, kad govorimo o novom svjetskom poretku kojeg predvodi Kina, nije riječ ni o kakvoj povijesnoj anomaliji ili geopolitičkom ekscesu. Naprotiv, Kina se u 21. stoljeću samo vraća na poziciju koju je zauzimala veći dio povijesti.

Pritom, kao civilizacija stara tisućama godina, Kina ima slonovsko pamćenje. Kina pamti Opijumske ratove iz 19. stoljeća i ponižavajuće trgovinske ugovore koje je nakon vojnih poraza morala potpisati sa zapadnim silama, zbog čega kineska misao to 19. stoljeće smatra „Stoljećem poniženja”, čiji će se račun naplatiti jednog dana u budućnosti kad Kina dovoljno ojača. Kako se čini, taj dan je došao. Ili ta kineska zora barem rudi.

‘Druže Mao, vratili smo se!‘

To je poruka one četvrte fotografije koju smo opisali, na kojoj Xi stoji iznad golemog portreta Mao Ce Tunga, okružen državnicima Istoka koji s njim gledaju impresivnu paradu Narodnooslobodilačke vojske. Intonirana kao intimni zavjet osnivaču države, ali podešena tako da je čuje cijeli svijet, ta Xijeva poruka glasi: „Druže Mao, vratili smo se!”

Odnosno, kako konstatira kineski disidentski analitičar Dang Yuan za njemački Deutsche Welle:

„Poruka je jasna: u budućem svjetskom poretku Kina želi definirati pravila igre. Xi ima jasnu viziju. Kontinuirani procesi modernizacije trebali bi biti dovršeni do 2049. godine, na 100. obljetnicu osnivanja Narodne Republike”, piše Dang.

Za razliku od Maoa, Xi pažljivije bira prijatelje i neprijatelje. Mnogi drže da je do sloma socijalizma u Europi došlo upravo zbog Maove zavade sa SSSR-om i približavanja Americi: raskol između dva tadašnja komunistička diva znatno je olakšao zapadnu pobjedu u Hladnom ratu. No, Xi je s današnjom Moskvom – koja više nije komunistička – uspostavio vrlo prisan saveznički odnos.

Tom savezništvu Kine i Rusije uvelike je kumovala američka politika, koja je inzistiranjem na unipolarnosti svijeta – s Amerikom kao „svjetskim policajcem” – gurnula rastuće sile Istoka u međusobni zagrljaj i postupno građenje novog multipolarnog svijeta. Aktualni predsjednik SAD-a Donald Trump shvaća koliko taj multipolarni zagrljaj može biti opasan za nastavak američke dominacije, te je nedavno na Aljasci primamljivim ponudama Rusiji pokušao odmaknuti Putina od Xija.

Međutim, kako navodi Financial Times, Trump u tome nije uspio.

„Čini se da je Vladimir Putin odvagnuo Trumpovu nagađanu ponudu na Aljasci - ublažavanje sankcija, priznavanje Krima, zamrznutu liniju fronta - i odabrao dugoročno strateško savezništvo s Kinom u odnosu na taktičke dobitke sa Zapada”, piše FT.

Karika koja je nedostajala

Mnogi drže da ključni dobitak za istočnu alijansu predstavlja dolazak Modija u Kinu. Iziritiran Trumpovim uvođenjem visokih carina, indijski premijer otišao je kod Xija prvi put nakon „himalajskog rata” Kine i Indije iz 2020. godine, da bi se u Tianjinu grlio s Putinom kojeg je nazvao „dragim prijateljem”, ističući da su „Indija i Rusija hodale rame uz rame i u najtežim okolnostima”, dok je u srdačnom razgovoru s Xijem poručio da Indija i Kina trebaju biti „razvojni partneri, a ne rivali”.

„To je, realno, karika koja je nedostajala – bez Indije, svaka euroazijska korekcija poretka ostaje polovična”, konstatira naš vanjskopolitički portal Advance.

Žalost zbog Modijeva odlaska u Kinu, kao i zbog Putinovog odbijanja njegove velikodušne aljaške ponude javno je iskazao i Trump, pesimističkom objavom na svojoj društvenoj mreži Truth Social. „Izgleda da smo izgubili Indiju i Rusiju za najmračniju Kinu”, napisao je predsjednik SAD-a i politički vođa Zapada.

Koliko je Kina mračna, pokazat će multipolarna budućnost. U kojoj bi Europa, ako ovako nastavi, mogla ostati bez svog vlastitog pola. Među ostalim, na takav je rasplet nekidan u intervjuu za Le Figaro upozorio bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji smatra da su zapadne vlade napravile „ozbiljnu pogrešku označivši Rusiju kao svoju glavnu prijetnju”, jer takvim stavom Europa postaje sve ranjivija i globalno izoliranija.

„Danas je očito da je Europa izoliranija na međunarodnoj sceni od Rusije. To predstavlja vrlo ozbiljan rizik za Zapad. Gubimo ovo političko sučeljavanje”, poručio je Sarkozy gluhim europskim ušima.

Drugim riječima, Europi neće presuditi ona četiri jahača Apokalipse. Europa sama sebi presuđuje.