Američki predsjednik često izgleda kao najmoćniji čovjek na planetu, ali Ustav mu daje jasno definirane – i strogo ograničene – ovlasti. No njegove su ovlasti i dalje goleme!
Šef države, šef vlade i vrhovni zapovjednik
Predsjednik SAD‑a istodobno je šef države i šef izvršne vlasti, što znači da stoji na čelu cijelog saveznog aparata – od Bijele kuće do ministarstava i agencija. U toj ulozi on “pazi na to da se zakoni vjerno provode”, imenuje i smjenjuje čelnike izvršne vlasti te preko njih upravlja svakodnevnom politikom države. Ali iste te zakone – kao što je u slučaju Donalda Trumpa – može i zloupotrijebiti kako bi povećao svoje bogatstvo i omogućio prijateljima i suradnicima da se itekako okoriste. No nije jedini u povijesti koji je to radio.
Istodobno je i vrhovni zapovjednik oružanih snaga: ima ovlast narediti raspoređivanje vojske, voditi vojne operacije i, u krajnjoj liniji, odobriti uporabu nuklearnog naoružanja, premda samo Kongres smije formalno objaviti rat. Zato su najveće američke krize – od Koreje do Iraka – uvijek i priča o tome dokle seže predsjednička vojna moć, a gdje počinju kočnice Kongresa i sudova.
Ovlasti nad zakonima: potpis, veto i uredbe
Predsjednik ne piše zakone, ali ima ključnu riječ kad oni stignu na njegov stol. Može ih potpisati i pretvoriti u zakon ili staviti veto – odbiti potpis, čime se prijedlog vraća Kongresu. Kongres može s dvotrećinskom većinom u oba doma srušiti veto, no to se relativno rijetko događa, pa već sama prijetnja vetom često prisili zastupnike na kompromis.
Predsjednik može izdavati i izvršne uredbe (executive orders) kojima naređuje federalnim agencijama kako da provode postojeće zakone – od migracijske politike do klimatskih mjera. Te uredbe imaju snagu zakona u izvršnoj grani, ali sudovi ih mogu proglasiti neustavnima, a Kongres ih može “presjeći” donošenjem novog zakona.
Vanjska politika: diplomacija, ugovori i vrhovni diplomat
Na međunarodnoj sceni predsjednik je lice i glas Sjedinjenih Država – prima veleposlanike, vodi pregovore, putuje na samite i potpisuje međunarodne ugovore. No i tu nije svemoćan: svaki ozbiljniji ugovor (npr. NATO, sporazumi o kontroli naoružanja) mora odobriti Senat dvotrećinskom većinom, pa se vanjska politika često pretvara u domaću političku bitku.
Predsjednik može samostalno sklapati manje formalne sporazume (executive agreements) i privremeno mijenjati kurs – recimo, vratiti ili povući SAD iz međunarodnih inicijativa – no sljedeći predsjednik može taj potpis jednako brzo promijeniti.
Ljudske sudbine: imenovanja i pravo pomilovanja
Jedna od najosjetljivijih ovlasti američkog predsjednika je mogućnost da izravno utječe na to tko sjedi na ključnim funkcijama – od ministara do sudaca Vrhovnog suda. On nominira savezne suce, članove kabineta, veleposlanike, šefove agencija i vojni vrh, ali većinu tih imenovanja mora odobriti Senat. Svaki izbor suca Vrhovnog suda tako postaje politički megaspektakl, jer odluke tog suda oblikuju američko društvo desetljećima.
Druga je dramatična poluga moći pravo pomilovanja: predsjednik može oprostiti ili ublažiti kazne za savezne zločine, osim u slučajevima opoziva (impeachmenta). Povijest bilježi sve – od pomilovanja ratnih dezertera i zviždača, preko kontroverznih oprosta političkim saveznicima, do spektakularnih “oproštajnih” pomilovanja u zadnjim danima mandata.
Kočnice i ravnoteže: zašto predsjednik ipak nije kralj
Iako lista ovlasti izgleda impresivno, američki sustav građen je tako da predsjedniku stalno “pušu za vratom” i Kongres i Vrhovni sud. Kongres odobrava proračun, može blokirati predsjednikove prijedloge, rušiti njegove kandidate za funkcije i u konačnici ga opozvati i smijeniti s dužnosti. Sudovi pak mogu zaustaviti uredbe, zakone i poteze Bijele kuće ako ih proglase neustavnima – od slučaja Youngstown tijekom Korejskog rata do odluka iz doba Watergatea.
U praksi zato moć američkog predsjednika ovisi o političkoj klimi: kada njegova stranka drži i Bijelu kuću i Kongres, ovlasti izgledaju golemo; kad mu se nasuprot nađu neprijateljski nastrojeni zastupnici i sudovi, Ovalni ured odjednom djeluje puno manji nego na fotografijama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....