Izrael i SAD su 28. veljače napali Iran, izazvavši rat koji se proširio Bliskim istokom i uzdrmao čitav svijet, prijeteći inflacijom i globalnom recesijom.
Izrael je time protiv sebe dodatno okrenuo arapske i druge zemlje s većinski muslimanskim stanovništvom, a sada Benjamin Netanyahu izlazi s porukom da nije više dovoljno skrivati se od predatora u "vili u džungli".
"Ako ne idete u džunglu, džungla dolazi k vama", rekao je izraelski premijer u govoru na proslavi dodjele diploma mladim časnicima. Neki analitičari to vide kao novu Netanyahuovu sigurnosnu doktrinu; nastavi s "preventivnim udarima", jer to je jedini način da se osiguraš, piše Financial Times, a prenosi Jutarnji.hr.
Čini se da Netanyahu priprema Izrael za budućnost trajnog rata. Nakon napada Hamasa 7. listopada 2023. zavjetovao se na "potpunu pobjedu". Veći dio enklave s dva milijuna Palestinaca sravnjen je sa zemljom, ali Gazom i dalje vlada Hamas.
Iako je Netanyahu još 2024. ustvrdio da je Hezbolah zgažen, nakon likvidacije iranskog ajatolaha Alija Hameneija šiitski Hezbolah raketirao je Izrael. Izrael je odgovorio okupacijom južnog dijela Libanona, s više od milijun izbjeglica. I lani je bio proglasio "povijesnu pobjedu" protiv Irana.
Tampon-zone
Umjesto da obeća odlučujući trijumf, Netanyahu govori o dugom luku povijesti, rastućim i opadajućim prijetnjama i promjeni ravnoteže snaga u regiji. Time priprema Izraelce za budućnost s trajnim sukobima, piše FT. Ovaj strateški zaokret, od reaktivnog do proaktivnog pristupa, nije se rodio u vakuumu, analizira Jerusalem Post. Nastao je iz kolektivne traume 7. listopada, dana koji je otkrio zapanjujući jaz u izraelskoj vojnoj učinkovitosti.
Ideja je da Izrael mora pokrenuti preventivne ratove kad uoči bilo kakvu prijetnju, oduzeti teritorij susjednim državama kako bi stvorio tampon zonu između neprijatelja i svojih građana. Slično upravo rade u Libanonu: Izrael je objavio da će nastaviti s okupacijom južnog Libanona i nakon kraja rata s Hezbolahom, javio je BBC.
Ministar obrane Israel Katz rekao je da će unutar južnog Libanona biti uspostavljena tampon zona i da će Izrael zadržati sigurnosnu kontrolu nad dijelom teritorija i nakon završetka trenutnog rata protiv Hezbolaha.
Okupirat će teritorij do rijeke Litani, 30 kilometara od granice s Libanonom. Sve kuće u libanonskim selima bit će porušene. Prosvjedovale su europske zemlje, Kanada i UN.
Spaljena zemlja
U izraelskim napadima od početka ožujka ubijeno je najmanje 1238 ljudi, među kojima najmanje 124 djece. Istovremeno je u napadima Hezbolaha poginulo deset izraelskih vojnika i dva izraelska civila, kažu izraelske vlasti.
Problem s Hezbolahom planiraju riješiti kao i problem s Hamasom, metodom spaljene zemlje.
"Povratak više od 600.000 stanovnika južnog Libanona evakuiranih prema sjeveru bit će potpuno zabranjen u zonu južno od Litanija dok se ne osigura sigurnost stanovnika sjevera Izraela", objavio je izraelski ministar obrane. Jug Libanonona centar je libanonske šijitske zajednice, glavna baza podrške Hezbolaha. Ali ondje žive i drugi, uključujući kršćane, navodi BBC.
Novi pristup podsjeća na "posttraumatsku doktrinu nacionalne sigurnosti", kaže za FT Michael Milshtein, bivši časnik vojne obavještajne službe koji sada radi na Sveučilištu u Tel Avivu.
Refleksno je oblikovan nakon napada 7. listopada, ali bez ikakve dubinske studije. Izrael ratuje, ali bez istinske diplomatske inicijative koja bi obećavala trajnije mirovno rješenje na razini regije. Netanyahuovi kritičari upozoravaju na cijenu za međunarodni ugled Izraela zbog toga što država ulazi iz jednog rata u drugi, a da ne razmišlja o žrtvama na drugoj strani.
No napadi na druge koji predstavljaju potencijalnu prijetnju nisu izum Benjamina Netanyahua. Menachem Begin bombardirao je irački nuklearni reaktor 1981. godine, i time utemeljio doktrinu o poduzimanju vojnih akcija protiv bilo kakvog oružja za masovno uništenje u regiji. Ehud Olmert izveo je napad na sirijski nuklearni reaktor 2007. godine.
Nedostatak rezervista
No za razliku od ratova koje su vodili Netanyahuovi prethodnici, trenutni sukobi nemaju kraja na vidiku. Dok je osnivač Izraela David Ben Gurion formirao doktrinu nacionalne sigurnosti na kratkim, odlučnim vojnim akcijama, vodeći računa o ograničenom broju rezervista kojima raspolažu, Izrael je zadnje dvije i pol godine neprekidno u ratu, navodi Jutarnji.hr.
Izraelska vojska vodi zračni rat s Iranom, proširuje kopnenu ofenzivu u Libanonu, drži polovicu Gaze i veći dio jugozapadne Sirije. Dodatne trupe su raspoređene na okupiranoj Zapadnoj obali. Osim juga Libanona, Netanyahu namjerava trajno zadržati tampon-zone u Gazi i Siriji.
Više izraelskih analitičara smatra to neodrživim s obzirom na broj vojnika potreban za to. Načelnik glavnog stožera Izraelskih obrambenih snaga (IDF) Eyal Zamir prošlog tjedna je apelirao na vladu da vojsci treba oko 15.000 dodatnih vojnika.
"Ovim tempom, IDF će se urušiti sam u sebe", upozorio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....