Kolosalna pobjeda mađarske opozicije nad Viktorom Orbanom trijumf je EU-a i poraz globalne ideje novog autoritarizma. Dugogodišnji mađarski premijer cijelu je zemlju davno premrežio korupcijom i svojim interesnim mrežama, kao otrovni bršljan, te pronašao dugogodišnji zlatni rudnik u podilaženju globalnim despotima te huškačkoj politici mržnje prema drugima i drugačijima: migrantima, seksualnim manjinama, tolerantnima, liberalima...
Bio je Viktor Orban nakon promjene svog početnog ideološkog predznaka prototip svih zapadnih desničarskih populista, pa čak i Trump prije Trumpa. Putinova prijatelja, međutim, sad nisu uspjeli spasiti zajedničkim snagama čak ni Moskva, Washintgon niti Peking: općim glasačkim ustankom i izlaznošću od skoro 80 posto svrgnuo ga je gnjevni narod, bijesan na bahatu političku kastu novih feudalaca, te nespreman dalje trpjeti svoje egzistencijalno i demokratsko tavorenje.
Orbánov poraz otvara novi politički ciklus u Europi, gdje je krajnja desnica u nekoliko navrata već pretrpjela razne poraze, ali nijedan još poput ovoga. Žudno se iščekuje hoće li doći i do prelijevanja mađarskoga antipopulističkog trenda diljem EU-a, a ponajprije na francuske predsjedničke izbore iduće godine. Europa se konačno riješila glavnog diverzanta svoje dugogodišnje strategije pomoći Ukrajini: Orban je od prvog dana Putinova rata otvoreno djelovao kao partner Rusije, SAD-a, pa čak i Kine, ostajući dosljedan tek u sistematičnom otporu Bruxellesu.
Postavljao je sve zamislive i prepreke Uniji i na njezinu putu prema strateškoj autonomiji u obrani, energetici, gospodarstvu. Bio je dugo oličenje golemoga političkoga profiterstva na platformi jeftine antiprotivnosti, da bi mu se sad sve s odmakom srušilo na glavu. Bez njega ne ostaju ucviljeni samo Trump i Putin, a dezorijentirani Robert Fico i Andrej Babiš te Milorad Dodik i Aleksandar Vučić: i njegovi manje očigledni politički parnjaci u Europi, poput Talijanke Giorgie Meloni, Španjolca Santiaga Abascala ili Alice Weidel iz Alternative za Njemačku, nakon nedjeljnih zbivanja u Budimpešti sigurno osjećaju ledeni dah za vratom.
A godinama je Viktor bez nasušne viktorije bio trbušasti frajer br. 1 koji se, junačeći se pred kamerama, gizdavo prošetavao Strasbourgom i Bruxellesom. U sjedišta europskih institucija ulazio je u stilu Dartha Vadera, šireći nesebično politiku prkosa ideje tobožnje neokršćanske desnopopulističke internacionale. Jedini je kupovao jeftiniju rusku naftu i plin kad je svima drugima to bilo nedostupno, dojavljivao povjerljive rasprave s eurosastanaka savenicima u Kremlju, korupcijom otetim novcem podjarmljivao pravosudne institucije i zatvarao usta kritičkim medijima. Nakon što su mu zbog toga godinama bila blokirana europska sredstva, vodio je zemlju prema izlasku iz europske asocijacije, no Mađarska Petera Magyara je sad obećala posve preusmjeriti svoju europsku politiku. Istraživanje Europskog vijeća za vanjske odnose otkriva svu dubinu Orbanove antieuropske zablude: tri od četiri Mađara podržavaju EU, dvije trećine žele znatno bliže veze s Unijom, a neki čak zazivaju i hitno uvođenje eura.
Peter Magyar bi, shodno tome, s dvotrećinskom većinom u parlamentu mogao prilično hrabro i komotno otpočeti proces ‘deorbanizacije‘. I pokazati da nije samo prolazni trend, nego i trajna politička paradigma koja je uspjela poraziti jednog od najtrajnijih svjetskih populista. S tendencijom primjene i na aktualno američko iskustvo.
Ruski državni mediji, poput Meduze, unisono zrcale ambicije Kremlja da se Orbánov straobalni poraz prikaže kao "obojenu revoluciju" koju je zapravo dubinski orkestrirala Europska unija. Neki moskovski mediji čak okreću pilu naopako i prozivaju Orbana da je poražen jer je zapravo premalo koristio pomoć Vladimira Putina! To je primarno u službi puštanja crnila povrh dezinformacijske kampanje Moskve koja je u Mađarskoj zadnjih dana bila doista obimna, ali ipak nije urodila plodom. I brojni operativci ruske obavještajne službe GRU-a stigli su u Budimpeštu tjednima prije glasovanja pod diplomatskim pokrićem, ali udruženim despotima ništa na kraju nije moglo pomoći.
Nasuprot najpoznatijim globalnim pokretačima ratova i ljudima lišenim svakog političkog obzira i ljudske empatije, EU kao zajednica dominantno privržena miru i demokraciji izlazi iz mađarske priče kao spasonosna alternativa čovječanstvu. I glavni primjer u budućoj transformaciji aktualnog međunarodnog poretka.
Orbanov poraz će se, mimo EU-a kao cjeline, vjerojatno pozitivno reflektirati i na pojedinačne odnose Mađarske sa susjednim EU zemljama, a negativno na sve one slične poraženom mađarskom režimu, poput Srbije.
Za Hrvatsku to je nedvojbeno šansa za popravljanje dosadašnjih mađarsko-hrvatskih odnosa opterećenih nizom otvorenih pitanja kao što su MOL ili JANAF, ali i koruptivnih afera iz ne tako davne prošlosti, kao što je, npr., svojedobna suspektna prodaja većinskog paketa INA-e u Sanaderovom premijerskom mandatu.
Orbanov politički podjarmljeni sud u Budimpešti je prije samo mjesec dana, negdje sredinom ožujka, bio donio odluku da uopće ni u kom smislu neće priznati pravomoćne osuđujuće presude za korupciju u slučaju Zsolta Hernadija, predsjednika uprave i glavnog izvršnog direktora MOL Grupe koji je kod nas tretiran u istom kaznenom paketu s Ivom Sanaderom. Vidjet će se ubrzo hoće li Peter Magyar i druge nove mađarske političke nade baštiniti drugačiji pogled na zakone i pravna načela od Orbana i Fidesza, ili će alati za borbu protiv mađarske političke korupcije nastaviti imati državni plašt i svilene rukavice.
Za razliku od Hrvatske, Vučićeva Srbija s Orbanom gubi možda jedinog dosadašnjeg EU saveznika i zagovaratelja njihova bezuvjetnog i brzog ulaska u ovu asocijaciju. Moguće političko prelijevanje izbornoga trenda iz Budimpešte u Beograd testirati će se u praksi možda već krajem ove ili početkom iduće godine, pa će Srbija bez notornoga Vučića i njegovih destruktivaca možda uspjeti naći neke nove EU partnere za realnije dogovore. Orbanov pad još će fatalnije i teže od Vučića možda proživjeti posve izolirani Milorad Dodik u Banjoj Luci: praktično nema više koga pozvati na pečeno uz Vrbas, osim možda Zorana Milanovića (u rijetkim trenucima dokolice i ideološkog traženja), ili ruskih bajkera iz društva slavnih Putinovih ‘Noćnih vukova‘?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....