Mohamed Hamdan Dagalo, poznat kao „Hemedti“, izrastao je u dominantnu figuru na sudanskoj političkoj sceni, a njegove paravojne Snage za brzu potporu (Rapid Support Forces – RSF) sada kontroliraju polovicu zemlje koja je pet puta veća od, primjerice, Njemačke, piše Jutarnji list.
Njegov RSF je nedavno ostvario značajnu pobjedu kada je zauzeo grad el-Fasher, posljednje uporište koje je sudanska vojska sa svojim lokalnim saveznicima držala u zapadnoj regiji Darfur.
Omražena i zastrašujuća figura, Hemedti, među svojim pristašama ima gotovo pa status boga.
Skromnog je podrijetla. Njegova obitelj pripada ogranku Mahariya unutar zajednice Rizeigat, arapski govorećeg plemena uzgajivača deva koje živi na području Čada i Darfura. Rođen je 1974. ili 1975. godine – kao i mnogima iz ruralnih krajeva, njegov datum i mjesto rođenja nisu službeno zabilježeni. Njegov klan, koji je predvodio stric Juma Dagalo, preselio se u Darfur 1970-ih i 1980-ih, bježeći od rata i tražeći plodnije pašnjake, te im je najzad bilo dopušteno da se tamo nasele. Nakon što je napustio školu u ranim tinejdžerskim godinama, Hemedti je zarađivao novac trgujući devama preko pustinje, putujući sve do Libije i Egipta.
U to je vrijeme Darfur bio „divlji zapad“ Sudana – siromašan, u anarhiji i zanemaren od strane tadašnjeg predsjednika Omara al-Bashira. Arapski militanti poznati kao Janjaweed – među njima i postrojba kojom je zapovijedao Juma Dagalo – napadali su sela autohtonog naroda Fur. Taj ciklus nasilja doveo je 2003. do otvorenog ustanka, u kojem su se borcima naroda Fur pridružili pripadnici plemena Masalit, Zaghawa i drugi, pritom tvrdeći da ih arapska elita zemlje godinama ignorira.
Bashir je odgovorio i znatno proširio redove Janjaweeda kako bi predvodili njegovu protupobunjeničku kampanju. Ti su odredi ubrzo postali ozloglašeni po spaljivanju, pljački, silovanju i ubijanju. Hemedtijeva jedinica bila je među njima – izvješće promatrača Afričke unije navodi da je napala i uništila selo Adwa u studenome 2004., ubivši 126 ljudi, uključujući 36 djece. Američka istraga zaključila je da su Janjaweed odgovorni za genocid.
Sukob u Darfuru proslijeđen je Međunarodnom kaznenom sudu (ICC), koji je podigao optužnice protiv četvorice muškaraca, uključujući Bashira, koji je negirao počinjenje genocida. Hemedti je bio jedan od brojnih zapovjednika Janjaweeda koji su tada smatrani preniskima u hijerarhiji da bi bili obuhvaćeni istragom tužiteljstva. Samo je jedan od njih, „pukovnik pukovnika“ Janjaweeda, Ali Abdel Rahman Kushayb, izveden pred sud. Prošlog mjeseca proglašen je krivim po 27 točaka za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, a presuda mu treba biti izrečena 19. studenoga.
Vješto odigrao karte
U godinama nakon vrhunca nasilja 2004., Hemedti je vješto odigrao svoje karte, uzdigavši se do položaja zapovjednika moćne paravojne sile, poslovnog carstva i političke mašinerije. Njegova priča je priča o nenadmašnom političkom oportunizmu. Nakratko se pobunio, zahtijevajući promaknuća, isplatu zaostataka plaća svojim vojnicima i političku funkciju za svog brata. Bashir je udovoljio većini zahtjeva i Hemedti se vratio u službu.
Kasnije, kada su se drugi odredi Janjaweeda pobunili, Hemedti je predvodio vladine snage koje su ih porazile, pritom preuzevši kontrolu nad najvećim rudnikom zlata u Darfuru, Jebel Amirom. Njegova obiteljska tvrtka Al-Gunaid ubrzo je postala najveći izvoznik zlata u Sudanu.
Godine 2013. Hemedti je zatražio – i dobio – službeni status zapovjednika nove paravojne postrojbe, RSF-a, koja je izravno odgovarala Bashiru. Janjaweed su u RSF-u dobili nove uniforme, vozila i oružje – te časnike iz regularne vojske koji su trebali pomoći u njihovoj reorganizaciji. RSF je ostvario važnu pobjedu protiv pobunjenika u Darfuru, no bio je manje uspješan u borbama protiv pobunjenika u planinama Nuba, na granici s Južnim Sudanom, a zatim je preuzeo i posao nadzornika libijske granice. Formalno su trebali zaustavljati ilegalne migracije iz Afrike preko pustinje prema Sredozemlju, no Hemedtijevi zapovjednici su se, prema navodima, isticali i u iznudama te krijumčarenju ljudi.
Godine 2015. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) zatražili su od sudanske vojske da pošalje trupe u rat protiv Hutija u Jemenu. Postrojbom je zapovijedao general Abdel Fattah al-Burhan, koji je tada već sudjelovao u borbama u Darfuru, a danas je na čelu vojske koja ratuje protiv RSF-a. Hemedti je u tome vidio priliku i zasebno, privatno, dogovorio s Rijadom i Abu Dhabijem slanje plaćenika RSF-a. Veze s Abu Dhabijem pokazale su se ključnima – bio je to početak bliskog odnosa s predsjednikom Emirata, Mohamedom bin Zayedom.
Mladi Sudanci – a sve češće i muškarci iz susjednih zemalja – hrlili su u regrutne centre RSF-a, primajući do 6.000 američkih dolara u gotovini prilikom pristupanja. Hemedti je sklopio partnerstvo i s ruskom Wagner grupom, koja je zauzvrat za poslovne pogodnosti, uključujući trgovinu zlatom, pružala vojnu obuku. Posjetio je Moskvu kako bi formalizirao sporazum i ondje se zatekao na dan kada je Rusija napala Ukrajinu. Nakon izbijanja rata u Sudanu, Hemedti je negirao da RSF dobiva pomoć od Wagnera.
Pogrešna procjena Bashira
Iako su glavne borbene jedinice RSF-a postale profesionalnije, unutar njih su i dalje djelovale primarno etnički oblikovane milicije. Kada su Bashirovu vlast počeli potresati sve masovniji prosvjedi, naredio je Hemedtijevim postrojbama da uđu u glavni grad, Khartoum. Igrajući se njegovim nadimkom, predsjednik ga je nazvao himayti – „moj zaštitnik“, smatrajući RSF protutežom mogućim pučistima iz redovne vojske i sigurnosnih službi. No, to se pokazalo pogrešnom procjenom.
U travnju 2019. tisuće civila okupirale su prostor oko vojnog zapovjedništva, tražeći demokraciju. Bashir je naredio vojsci da otvori vatru na njih, ali su najviši generali – među njima i Hemedti – odlučili svrgnuti Bashira. Demokratski pokret je slavio. Nakratko je Hemedti bio slavljen kao novo lice sudanske budućnosti – mlad, karizmatičan, sklon susretima s različitim društvenim skupinama, izazivač stare političke elite. No to je trajalo samo nekoliko tjedana.
Dok su on i drugi čelnik vojnog vijeća, Burhan, odugovlačili s prijenosom vlasti civilima, prosvjednici su pojačali pritisak, a Hemedti je na njih poslao RSF. Prema izvješću organizacije Human Rights Watch, ubijene su stotine ljudi, žene su silovane, a muškarci su s ciglama vezanim za gležnjeve bacani u rijeku Nil. Hemedti je negirao da su postrojbe RSF-a počinile zločine.
Pod pritiskom skupine država koje su pokušavale posredovati u korist mira i demokracije u Sudanu – SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Saudijske Arabije i UAE-a – vojni i civilni čelnici postigli su kompromis koji su sastavili afrički posrednici. Dvije su godine koegzistirale kao nestabilne institucije – vojno-dominirano suvereno vijeće i civilna vlada.
Kada se vladino povjerenstvo, zaduženo za istraživanje kompanija koje su u vlasništvu vojske, sigurnosnih službi i RSF-a, približilo objavi završnog izvješća koje je trebalo razotkriti Hemedtijevo brzo širenje poslovnog carstva, Burhan i Hemedti su zajedno svrgnuli civile i preuzeli vlast. No, ubrzo su se i sami sukobili.
Burhan protiv Hemedtija
Burhan je zahtijevao da RSF bude podređen vojsci, a Hemedti je to odbio. Nekoliko dana prije roka za rješavanje spora, u travnju 2023., jedinice RSF-a okružile su vojno zapovjedništvo i pokušale zauzeti ključne baze i predsjedničku palaču u Khartoumu. Pokušaj puča propao je, a glavni grad pretvorio se u ratnu zonu dok su suparničke snage vodile borbe ulicu po ulicu.
Nasilje se proširilo na Darfur, gdje su postrojbe RSF-a pokrenule brutalnu kampanju protiv naroda Masalit. Ujedinjeni narodi procjenjuju da je poginulo i do 15.000 civila, a Sjedinjene Države su to opisale kao genocid. RSF je odbacio optužbe. Zapovjednici RSF-a širili su videosnimke svojih boraca kako muče i ubijaju ljude, hvaleći se zločinima. RSF i njima savezničke milicije harale su Sudanom, pljačkajući gradove, tržnice, sveučilišta i bolnice. Poplava opljačkanih dobara prodaje se na takozvanim „Dagalo tržnicama“ koje se protežu izvan Sudana, sve do Čada i susjednih zemalja. RSF poriče da su njegovi borci uključeni u pljačku.
Zarobljen u predsjedničkoj palači pod topničkom vatrom i zračnim napadima, Hemedti je teško ranjen u prvim tjednima sukoba, a potom je i nestao iz javnosti. Kada se ponovno pojavio nekoliko mjeseci kasnije, nije pokazao ni trunke kajanja za počinjene zločine i bio je odlučniji nego ikad da pobijedi u ratu, tvrdi BBC. RSF je u međuvremenu nabavio moderno oružje, uključujući sofisticirane dronove, koje je koristio za napade na Burhanovu faktičku prijestolnicu Port Sudan, a isti dronovi će kasnije odigrati i ključnu ulogu u napadu na el-Fasher.
Istraživački novinari, među njima i The New York Times, dokumentirali su da se to oružje doprema preko piste i logističke baze koju je UAE izgradio unutar Čada. Emirati negiraju da naoružavaju RSF.
S tim arsenalom RSF se sada nalazi u strateškom zastoju s bivšim partnerom, sudanskom vojskom. Hemedti pokušava izgraditi političku koaliciju koja uključuje i neke civilne skupine i naoružane pokrete – među njima i svoje nekadašnje neprijatelje iz planina Nuba. Osnovao je paralelnu „Vladu mira i jedinstva“, čijim se predsjednikom sam proglasio.
Zauzimanjem el-Fashera RSF sada kontrolira gotovo cijeli naseljeni teritorij zapadno od Nila. Nakon obilatih izvještaja o masovnim ubojstvima i sve šire globalne osude, Hemedti je najavio istragu o, kako je rekao, „kršenjima“ koja su počinili njegovi vojnici tijekom zauzimanja grada.
Sudanci nagađaju da Hemedti sebe vidi ili kao budućeg predsjednika odcijepljene države, ili da i dalje gaji ambiciju vladati cijelim Sudanom. Moguće je i da zamišlja budućnost u kojoj će biti svemoćni car u sjeni – na čelu konglomerata koji kontrolira poslove, vojsku plaćenika i političku stranku. Na taj način, čak i ako ne bude prihvaćen kao javno lice Sudana, i dalje će povlačiti konce.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....