Kuba unplugged!
Ima nešto tužno i elegično, nešto što su tuberkulozni mladi pjesnici s rubova prošlih dvaju stoljeća - kraja devetnaestog i početka prvog sljedećeg - bojili sivim tonovima vlastitih stihova, pjevajući o posvemašnjem siromaštvu. Nešto bremenito i teško opisivo legne čovjeku na prsi kada nema struje. Kao da se u toj električnoj luči krije iskra života koja gasne čim zublja utrne.
Pamte se i u nas redukcije struje! Mi, djeca u to vrijeme novih sućidarskih stambenih blokova sredinom osamdesetih godina čuvenog i okruglastog, globalno suvremenog dvadesetog vijeka, nosili smo uza se lampadine, ručne baterijske svjetiljke, da nam se vidi kroz gradilišta betonskih novogradnji. Bilo nam je egzotično i čudesno, novine su objavljivale tjedne rasporede nestanaka i op...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....