Mark Rubio na neugodnom zadatku u Europi. Samo par sati nakon Trumpovog ‘Dana oslobođenja‘ sletjet će u Bruxelles...

Samo par sati nakon Trumpovog ‘Dana oslobođenja‘, odnosno početka trgovinskog rata SAD protiv ostatka svijeta, američki državni tajnik Marco Rubio sletjet će u Bruxelles kako bi se sastao s kolegama iz NATO-a i dužnosnicima EU.

Rubio se, za razliku od potpredsjednika JD Vancea i ministra obrane Hegsetha,  suzdržao od izraza gađenja prema Europi u suludom komunikacijskom skandalu ‘Signalgate‘, no u Bruxellesu će se sastati s partnerima protiv kojih je Amerika pokrenula carinski rat, s Danskom kojoj SAD želi uzeti Grenland i po cijenu vojnog sukoba. Ne zaboravimo u toj priči i Kanadu, koju SAD uopće ne smatra državom, kao što ni Putin ne priznaje Ukrajinu. Kanada bi, prema stavu Washingtona, trebao postati savezna država SAD, kao što bi Ukrajina za Moskvu trebala biti dio Rusije. U tim okolnostima sugovornicima neće uvijek biti lako suzdržati se od optužbi.

Rubio je, po mišljenju mnogih, više pragmatičan, a manje ideologizirani član Trumpove administracije, kaže agencija Associated Press. No bez obzira na to, mora se suočiti s Kanadom i Danskom prema kojima se SAD ponašaju neprijateljski. Potpredsjednik Vance je prošlog tjedna, nepozvan, došao na Grenland i u vojnoj bazi Pituffik opravdao razloge zbog kojeg bi taj teritoriji trebao pripasti SAD:

- Naša poruka Danskoj je vrlo jednostavna: niste učinili dobar posao za ljude Grenlanda.

Danski ministar vanjskih poslova Lars Lokke Rasmussen odgovorio je nešto kao da mu se nije svidio ton JD Vance i da se tako ne razgovara s bliskim saveznicima. Drukčije nije ni mogao jer ljude na Grenlandu Danska nije zanemarila, ali da je u sigurnosnom smislu kontrolirala taj dio svog autonomnog teritorija - nije.

Sasvim je sigurno da je Rubio biti suočen s pitanjem o budućoj ulozi SAD u transatlantskom savezu koji se već 75 godina temelji upravo na američkom vodstvu. Naime, u lipnju će se u Nizozemskoj održati idući summit NATO-a, možda i povijestan, možda čak i posljednji u ovakvom sastavu.

U unilateralnom svijetu, SAD-u je zapravo odgovaralo da nakon pada SSSR-a ostane ključna vojna sila na europskom kontinentu, odnosno da Europska zajednica, kasnije Unija ne stvara vlastite obrambene snage, sa središnjim zapovjedništvom. Ta je uloga prepuštena NATO-u kojim uvijek zapovijeda visoki američki časnik. Europi je, s druge strane, financijski odgovaralo da se ne mora baviti oružjem koje neće upotrijebiti. Danas je svjesna da treba uložiti više novca jer mora preuzeti i više odgovornosti za vlastitu sigurnost, no predsjednik Trump ruši savezništvo na puno više razina.

Članice NATO-a svjesne su i da bez američke 6. flote, 100 tisuća trenutačno stacioniranih vojnika i nuklearnog štita zapravo nema odgovarajuće sredstvo odvraćanja prema Rusiji. 

S druge strane NATO, čini se, mora naći načina i da na svom sljedećem samitu napravi korak unazad u odnosu na Ukrajinu. Na prošlom samitu rečeno je da Ukrajina "nepovratno na putu prema NATO članstvu": U ovom trenutku Ukrajina ‘nepovratno‘ ide u upravo suprotnom pravcu i baš nikome nije jasno tko će toj zemlji garantirati sigurnost čak i kad bi rat ovog trenutka prestao.