S obzirom na to da se plaćenici sve češće smatraju rješenjem za neke od najgorih sigurnosnih problema na svijetu, sada i osnivač Blackwatera i donator Donalda Trumpa, Erik Prince, navodno nudi svoje privatne vojne usluge u Ukrajini, piše Jutarnji list.
Ovisnost Rusije o plaćenicima za skupu invaziju na Ukrajinu dobro je poznata, u prvom redu kroz mješavinu počinjenih zvjerstava u ratu i izdaje od strane grupe Wagner - čiji je šef Jevgenij Prigožin svoje plaćenike poveo u marš na Moskvu, da bi ga zatim naglo prekinuo i potom poginuo u nikad posve razjašnjenoj zrakoplovnoj nesreći - a sada kroz složeni sustav drugih korporacija povezanih s Kremljem koje na bojište šalju desetke tisuća ruskih "dobrovoljaca", zajedno s plaćenicima iz trećih zemalja iz Azije i Afrike.
Afričke države također su počele zapošljavati ruske, turske, rumunjske i južnoafričke privatne vojne tvrtke (PMC) za borbu protiv pobunjenika, raspoređivanje dronova protiv džihadista i za povrat područja bogatih resursima koje su preuzeli pobunjenici.
Daleko od toga da se povlači pred ovim rastućim trendom, koji uključuje korporativne subjekte koji obavljaju vojne zadatke neovisno o državi - i iz motiva povezanih s profitom, a ne s patriotizmom i dužnošću - čini se da i Trumpova administracija prihvaća taj koncept, piše u svojem komentaru za Newsweek Alia Brahimi, viša suradnica u programima Atlantskog vijeća za Bliski istok te autorica i voditeljica podcasta "Guns for Hire".
Okolnosti na njihovoj strani
Prince je posjetio Ukrajinu samo nekoliko dana nakon što se proširila glasina da američki predsjednik želi premostiti svoje oklijevanje da pošalje američke vojnike u Ukrajinu s hitnom potrebom za američkim sigurnosnim jamstvima, pribjegavajući privatnim vojnim tvrtkama.
Prince, čiji su podizvođači za Blackwater dosegnuli najnižu točku u Iraku masakrom na Nisour Squareu 2007. godine, trenutačno posluje pod zastavom Vectus Globala. Ta tvrtka je ispregovarala ugovor za borbu protiv nasilja bandi na Haitiju, otoku bogatom mineralima, raspoređujući do 200 privatnih vojnih terenskih podizvođača i naoružanih dronova. To se nadovezuje na sporazum s Ekvadorom od ranije ove godine, gdje je Prince objasnio da njegove snage "pružaju policiji i vojsci alate i taktike za učinkovitu borbu protiv narko-bandi".
Trumpova administracija negirala je bilo kakve veze s djelovanjem tvrtke Vectus Global na Haitiju. No, sama administracija se u međuvremenu potiho okrenula američkim privatnim vojnim tvrtkama kako bi pokušala riješiti krajnje zamršene probleme u Gazi - prvo kao kompromisnoj snazi za upravljanje kontroverznom kontrolnom točkom Netzarim tijekom primirja početkom ove godine, što se činilo učinkovitim, te drugo, kao pružateljima sigurnosti za Izraelsku humanitarnu zakladu za Gazu, što se pokazalo višestrukom katastrofom.
Nije slučajno da se plaćenici vraćaju na scenu u vrijeme kada se sva pravila nanovo ispisuju - Pax Americana završava, globalna moć se rebalansira, a plaćenici su idealni remetitelji u stvarnosti post-istine obilježenoj demokratskim nazadovanjem i ratovanjem u sivoj zoni. Oni odvajaju vojne avanture od svojih političkih troškova jer biračka javnost nužno ne "osjeća" ili čak ni ne zna ni za bilo kakve smrti. Nemaju službenu povratnu adresu, što ponekad otežava da se bude siguran od koga je došao napad i kako na njega odgovoriti. Također, učinkovito uklanjaju mogućnost obeštećenja jer ih je teško progoniti za ratne zločine.
Uz ovaj jaz u odgovornosti, plaćenici također otvaraju velike operativne praznine. U Kamerunu je toliko sposobnih časnika dezertiralo iz vojske kako bi se borili za Rusiju u Ukrajini za plaću do 3000 dolara mjesečno, da je kamerunska vlada u ožujku uvela zabranu uniformiranim muškarcima da napuštaju zemlju. Kamerunske oružane snage trenutačno se bore na više frontova - protiv separatista koji govore engleski na jugu, srednjoafričkih bandi na istoku, pirata na obali i metastazirajuće džihadističke pobune na sjeveru.
Sahel je sada globalni epicentar terorističkih napada, koje obilježava sve veća sofisticiranost i zamah. Diljem ove nestabilne regije, plaćenici su postali sila i za izazivanje kaosa i za autoritarnu konsolidaciju. Dok s jedne strane, skupine ad hoc plaćeničkih boraca izazivaju glavobolju i uvaljuju u nevolje vlade u Sudanu, Libiji, Maliju i Čadu, s druge strane, niz vojnih hunti u zloglasnom sahelskom "pojasu pučeva" sada ugovara ruske i turske privatne vojne tvrtke kako bi ojačale državu.
Možda je pitanje vremena kada će se ova dva plaćenička modela sukobiti na bojnom polju - svaka strana ima pristup vlastitim zračnim snagama putem jeftinih dronova - replicirajući i proširujući temeljnu dinamiku građanskog rata u Libiji 2019.-2020., koji su vodile suprotstavljene plaćeničke vojske, navodi autorica.
Prijeti povratak u Srednji vijek
U međuvremenu, ne razvijaju se nikakvi značajni ili barem legitimni lokalni kapaciteti za suočavanje s rastućom džihadističkom prijetnjom ili za suočavanje s bilo kojim od propusta u upravljanju koji je potiču. Ista zabrinutost postoji na mjestima poput Haitija i Ekvadora jer se strani plaćenici sa svojim dronovima regrutiraju na štetu izgradnje lokalnih oružanih snaga i nacionalne policije.
Također, plaćenici su se pokazali kao širitelji nestabilnosti. Nakon što su im ugovori istekli u Jemenu i Libiji, plaćeničke vojske vratile su se u Sahel prepune resursa, ambicija i borbenog iskustva samo da bi izazvale velike probleme - tuareški plaćenici ponovno su pokrenuli pobunu u Maliju koja je prerasla u džihad, ugovorni borci u Čadu ubili su predsjednika, a Snage brze potpore pokrenule su održivu i genocidnu ofenzivu kako bi preuzele kontrolu nad Sudanom.
Stotine, ako ne i tisuće afričkih državljana, koji se sada bore u ratu visokog intenziteta u Ukrajini, mogli bi ponovno uvesti sličnu destabilizirajuću dinamiku na afričkom kontinentu, a posebno u Sahelu, kada se jednom u Ukrajini postigne primirje.
Ovaj ‘bumerang efekt‘ samo je jedan od mnogih rizika povezanih s plaćenicima, koji ratove čine pristupačnijima, neprozirnijima, brutalnijima - i vjerojatnijima. Obnovljeni američki interes za plaćenike i privatne vojne tvrtke samo će ubrzati njihovu globalnu uporabu i u konačnici bi mogao (ponovno) normalizirati srednjovjekovni pojam ubijanja radi profita, zaključuje Alia Brahimi za Newsweek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....