Majka jednog djeteta ispričala je kako su joj liječnici gotovo deset godina pogrešno dijagnosticirali neizlječivi rak debelog crijeva, uporno ga pripisujući sindromu iritabilnog crijeva (IBS). Beth Stichbury iz Tonbridgea u Kentu počela je iznenada imati probavne tegobe 2015. godine te je prvi put posjetila svog obiteljskog liječnika s 20 godina, zbog zatvora i povremenog krvarenja piše Daily Mail.
Danas 27-godišnjakinja tvrdi kako je unatoč osam posjeta liječniku u više od šest godina uvijek dobivala isti odgovor – da se radi o IBS-u i da „nema razloga za brigu“. Tek kada su se simptomi nastavili, u kolovozu 2024. upućena je na kolonoskopiju. Nalazi su ubrzo otkrili da se radi o karcinomu u četvrtoj fazi, što znači da se bolest već proširila na jetru i pluća.
Liječnici diljem svijeta sve češće upozoravaju na zabrinjavajući porast raka debelog crijeva kod osoba mlađih od 50 godina, a u posljednjih 30 godina broj slučajeva u toj dobnoj skupini porastao je za čak 50 posto. Riječ je o bolesti koja je odnijela i život poznate britanske novinarke i aktivistice Dame Deborah James u dobi od 40 godina.
Stichbury, inače dentalna asistentica, sada apelira na ljude da obrate pažnju na manje poznate simptome ove bolesti i da ne odustaju ako osjećaju da nešto s njihovim tijelom nije u redu. Također razmatra i tužbu zbog višegodišnje pogrešne dijagnoze.
„Nikada nisam mislila da je riječ o nečemu ozbiljnom. Uvijek su mi govorili da imam IBS, a zapravo se radilo o nečem drugom“, rekla je. „Vozila sam se prema Sainsbury’su kad su me nazvali i rekli da imam rak. Kad sam istražila simptome, shvatila sam da mi se potpuno uklapaju. U neku ruku sam čak osjetila i olakšanje jer se napokon zna što je. Ali nisam očekivala da će moj put izgledati ovako.“
U Velikoj Britaniji svake se godine dijagnosticira oko 44 tisuće slučajeva raka debelog crijeva, a u SAD-u 142 tisuće, što ga svrstava na četvrto mjesto po učestalosti. Simptomi uključuju promjene u pražnjenju crijeva – trajni proljev ili zatvor, krv u stolici, bolove u trbuhu, kvržicu ili napuhnutost, neobjašnjiv gubitak težine i kronični umor.
Iako većinu oboljelih čine stariji od 50 godina, broj dijagnoza u toj skupini stagnira ili pada, dok kod mlađih odraslih naglo raste. Prema Cancer Research UK, više od polovice slučajeva moglo bi se spriječiti. Kao mogući okidači spominju se pretilost, pretjerana uporaba antibiotika, mikroplastika u vodi, pa čak i zračenje mobitela, dok sve veći broj stručnjaka ukazuje na konzumaciju ultraprocesirane hrane.
Beth je prošla operaciju i ugradnju stome, a trenutno je na kemoterapiji i planira je nastaviti „dokle god bude djelovala“. Nada se da će moći sudjelovati i u kliničkim ispitivanjima.
„U stalnim sam bolovima, iscrpljena, i ne mogu raditi ono što bi svaka 27-godišnjakinja trebala. Zaboravila sam kako je biti bez boli. Najviše mi nedostaje što više nemam snage provoditi vrijeme ss kćeri, odvesti je u park… Samo želim doživjeti što više njezinih životnih trenutaka. Voljela bih vidjeti kako kreće u školu.“
Dodaje kako vjeruje da su liječnici njezine simptome ignorirali zbog mladosti i dobrog fizičkog stanja. Danas sama izrađuje i dijeli plakate s upozorenjima o simptomima raka kako bi potaknula druge mlade ljude da se pregledaju.
„Voljela bih da sam se više zauzela za sebe i ranije istražila simptome. Dob ne znači ništa kada je u pitanju rak – može pogoditi bilo koga. To je sada četvrti najsmrtonosniji rak na svijetu upravo zato što ubija mlade ljude koji nisu obuhvaćeni preventivnim pregledima“, zaključila je Beth.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....