Muče i izgladnjuju pse pa uzimaju donacije iz cijelog svijeta; u Ugandu se slijevaju milijuni dolara, nasjeli i Hrvati

Psi izgladnjeli nasmrt, psi s izvađenim očima, psi s otvorenim ranama i infekcijama, dubokim posjekotinama, opeklinama, psi sa slomljenim nogama i kralježnicom te deformacijama, s rasječenim njuškama, odsječenim ušima, kožnim bolestima, krastama i parazitima. Ovo je samo dio slika i videosnimaka ozlijeđenih i zlostavljanih životinja koje kolaju društvenim mrežama, poglavito Instagramom i TikTokom, a iza kojih stoji vojska prevaranata iz Ugande.

Naime, u Ugandi, jednoj od najsiromašnijih afričkih država, stotine mladih muškaraca okrenulo se lažnom predstavljanju kao prijatelji životinja i voditelji skloništa, a da bi potom ozlijeđene, bolesne i zanemarene pse i mačke koristili za iznuđivanje naivnih Amerikanaca i Europljana osjetljivih na patnju životinja. Sumnja se da Uganđani neke od tih životinja sami ozljeđuju, piše Filip Pavić za Jutarnji list.

Model je jednostavan: snimiti ozlijeđenu životinju, a onda potresnim slikama i snimkama iznuditi što više donacija koje na kraju ne završavaju u skrbi za životinje. Inače, prije prijevara sa životinjama, iz Ugande su dolazile prijevare sa sirotištima i fotografijama izgladnjele djece, ali takve slike više ne mogu natjerati bijelce na sućut, barem ne onoliko koliko to danas mogu životinje. U svakom slučaju, online prijevare u Ugandi danas čine gotovo 20 posto njihove (sive) ekonomije, prema nekim procjenama, i dijelu stanovništva vjerojatno osiguravaju egzistenciju dok manjina na tome okreće milijune eura.

U posljednja dva tjedna Jutarnji list je pregledao stotine takvih profila na TikToku i Instagramu, razgovarao s Uganđanima, njihovim žrtvama i onima koji se protiv njih bore, a potom kontaktirao međunarodne institucije za zaštitu životinja pokušavajući doznati poduzima li se išta kako bi se ovoj praksi stalo na kraj. Budući da je riječ o zemlji u kojoj trećina stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu, s raširenom korupcijom i manjkom građanskih sloboda, ljudskih prava, a posebno prava životinja, ne iznenađuje da većina međunarodnih organizacija na to samo sliježe ramenima.

Identični profili na društvenim mrežama

 Ugandski prevaranti, kako se sumnja, vjerojatno sami ozljeđuju i zlostavljaju životinje za koje tvrde da o njima skrbe, potom ih snimaju, a sve kako bi mučnim snimkama privukli donacije naivnih pratitelja. Prema nekim procjenama, ta je online prijevara sada uigran biznis, vrijedan stotine milijuna eura.

Većina profila na društvenim mrežama - Mityana Animal Shelter, Animal Rescue, Community Outreach, Lovepets - izgledaju isto: mlađi muškarci poziraju s ranjenim i ozlijeđenim psima i mačkama te od svojih pratitelja iznuđuju novac za hranu i veterinarsku pomoć. Sve su snimke praćene tužnom glazbom i emocionalno manipulativnim porukama poput "Molim pomoć, pas nije jeo pet dana", "Nitko ne uplaćuje donacije, oprosti, dušo, i danas ćeš gladovati".

Ovako je izgledao naš razgovor s jednim od Uganđana, koji se na Instagramu predstavlja kao Dennis i navodno drži sklonište za životinje Jungwe u glavnom gradu Kampali.

- Hej, prijatelju, daj pomozi, prihvaćam sve. Staru odjeću, posudice za hranu, a možeš i uplatiti novac da kupim hranu.

- Gledam tvoj profil, životinje koje držiš su strašno mršave...

- Donacije su mi pale, a u našoj zemlji nema novca, nitko se ne brine za životinje, jedino ih ja zbrinjavam.

- Koliko imaš životinja?

- Imam 50 pasa i mačaka, sve ih uzimam s ulice, hranim, steriliziram i nalazim im tople domove.

- Lijepo. Mogu te nazvati preko videopoziva da vidim sklonište?

- Ah, sad sam u poslu, nazvat ću te poslije. Ali poslat ću ti slike Lori, nju sam našao ranjenu na ulici, nije mogla hodati. Skupio sam novac za operaciju i sada hoda na sve četiri noge. Vidiš?

- Joj, pa koliko je to sve koštalo?

- Puno, ali dobri ljudi poput tebe pomažu. Još je moram sterilizirati, a to košta 130 dolara. Ako mi uplatiš danas na račun, sutra je mogu odvesti veterinaru.

razgovor s prevarantom Dennisom

Inače, između 150 i 200 dolara prosječna je neto plaća u Ugandi. Dvije trećine zaposlenih tamo radi u poljoprivredi, a ostatak u maloj samostalnoj djelatnosti, no svi imaju jako slabe prihode. Pitamo Dennisa ipak može li se novac uplatiti direktno veterinaru.

- Ne znam baš. Ja sam s njima u kontaktu svaki dan i uvijek im sve plaćam gotovinom...

Dennis je, doznajemo, jedan od iskusnih prevaranata u Ugandi i pozira kao spasitelji životinja i vlasnik skloništa. Njegov profil na Instagramu i TikToku prati nekoliko tisuća ljudi, a snimke broje desetke tisuća pregleda. U našem razgovoru - koji je uz pauze trajao tjedan dana - Dennis je koristio razne taktike uvjeravanja da bismo uplatili novac. Između ostalog, slao nam je rendgenske snimke jednog od svojih pasa - kujice Lori koja je, prema njegovim riječima, prošla teške operacije kralježnice, ali i danas izgleda kao da je u jako lošem stanju. Potom nam je slao slike životinja iz veterinarske ordinacije, službene veterinarske izvještaje te fotografije sebe kako kupuje pseću hranu.

Komunikacija je s Dennisom bila intenzivna, ali uglavnom pristojna. Javljao nam se nekoliko puta dnevno, podsjećajući da možemo uplatiti donaciju za hranu, odjeću i veterinarske zahvate. Kada smo mu predložili da novac ipak uplatimo direktno na veterinarsku kliniku, nije mu to bilo po volji, ali se onda javio sutradan s pričom da se čuo s dr. Stevenom, veterinarom iz klinike, i da će on rado primiti našu direktnu uplatu. Onda je poslao link za uplatu putem PayPala.

- Evo, poslao sam ti sve. Tu je i link na njihovu web stranicu, a ovo je njihov broj i možeš ih slobodno nazvati.

Pregledom web stranice, klinika Vetpal Animal Clinic & Pet Travels u Kampali doima se kao stvarno mjesto. Na stranici je također i slika dr. Stevena, crnca u bijeloj kuti koji u rukama drži malu macu, ali broj telefona na stranici nije isti kao onaj koji nam je Dennis poslao.

- Dennis, rado bih uplatio novac, ali vidim da puno ljudi piše da su životinjska skloništa u Ugandi prijevara...

- Prijatelju, žao mi je, ali nije istina. Ići će za 40 minuta live stream iz skloništa i možeš vidjeti sve što radim.

‘Nemoj njima nikako ništa uplaćivati‘

Dok smo mu govorili da ćemo uplatiti novac, Dennis je brzo odgovarao na poruke, u prosjeku za dvije minute, i to u bilo koje doba noći ili dana, što je neobično za čovjeka koji mora brinuti za toliko životinja. Strpljivo je odgovarao i na škakljiva pitanja. Na primjer, zašto se slike istih životinja pojavljuju na desecima drugih profila njegovih prijatelja, također voditelja skloništa.

- To su scammeri! Kradu slike s mojeg profila. Nemoj njima nikako ništa uplaćivati, vjeruj mi.

Na kraju, naš je razgovor završio tako da se Dennis još nekoliko dana javljao. Obećavao nam je poslati račun za sterilizaciju Lori i fotografirati se s kupljenim vrećama pseće hrane ako doniramo makar 70 dolara.

Isti je obrazac komunikacije bio i s drugim Uganđanima. Većina njih najprije se žrtvi prezentira kao veliki ljubitelji životinja. Povjerenje izgrađuju šaljući hrpetine dokumentacije i slika koje, kako tvrde, dokazuju da svoje životinje redovito vode veterinaru. Ako ništa ne prođe, potencijalnog donatora emocionalno ucjenjuju slanjem gomile uznemirujućih fotografija i snimaka pasa slomljenih nogu i kralježnice, s ranama po cijelom tijelu, bez ušiju ili komada njuške, tvrdeći da im trebaju donacije, u protivnom će životinje uginuti.

U zemlja u kojoj 70 posto stanovništva živi s manje od 3 dolara dnevno, u kojoj manjka škola, bolnica i demokratskih institucija, prijevare su vjerojatno najsigurniji, a nekada i jedini, izvor prihoda. Pritom, Uganda dosad nije bila na mapi najvećih afričkih scam centara, prednjačile su Nigerija, Kenija i Južnoafrička Republika. Odatle je i danas najveći broj romantičnih prijevara, lažnih investicijskih ponuda, prijevara s obećanjem nasljedstva (tzv. 419 scams), lažne ponude za posao, phishing e-mailovi i online prijevare s kućnim ljubimcima ili transportom robe.

Ipak, prije desetak godina iz Ugande su krenule prve prijevare sa sirotištima. Funkcionirale su identično ovim prijevarama sa skloništima za životinje. Prevaranti bi slali i objavljivali priče i fotografije bolesne i izgladnjele djece iz navodnih sirotišta koristeći to kao emocionalnu ucjenu za skupljanje donacija. Kada su te prijevare postale globalni problem, ugandska je vlada krenula s akcijama uhićenja i dosad zatvorila više od 500 takvih objekata. Procjenjuje se da su prijevare sa sirotištima dovlačile najmanje 250 milijuna dolara godišnje od stranih donatora. Prijevare s ozlijeđenim i izgladnjelim životinjama potencijalno bi mogle vrijediti i više.

Julijina borba protiv prevaranata

Naime, izgladnjeli psi, prema riječima naših sugovornika, efikasnija su metoda izvlačenja novca od naivnih Europljana i Amerikanaca koje je danas više teško senzibilizirati fotografijama izgladnjele afričke djece. Zašto je to tako, drugo je pitanje. Puno je važnije ono: koliko su ovakve online prijevare u Ugandi nužna ekonomska slamka spasa zemlje u kojoj većina ljudi živi u ekstremnom siromaštvu?

Da to ne može biti opravdanje za zlostavljanje i sakaćenje životinja, misli naša sugovornica, Engleskinja Julia. Ona je i sama bila prevarena, a potom je na društvenim mrežama preko svog profila prokazala Uganđane. U sve je krenula, kako kaže, jer misli da je tu riječ o okrutnom i uigranom biznisu, a ne o pukom preživljavanju.

- Bez obzira na sve, mislim da nema opravdanja za takvo mučenje životinja. Oni pse drže kao taoce, namjerno ih izgladnjuju kako bi izgledali mršavo, ozljeđuju ih kako bi slikama emocionalno ucijenili donatore. Ja sam na svojoj stranici objavila desetke njih koji su se na tome obogatili i hvale se novcem i luksuznim životom na društvenim mrežama - prepričava.

I njezino je iskustvo s prevarantima slično našem. Prvo im se javila da želi pomoći, bili su prijateljski nastrojeni, slali joj fotografije i snimke ozlijeđenih pasa, molili za uplate. Nakon što im je uplatila novac, sumnjiv joj je postao ton komunikacije, kao i napadnost poruka i molbi za uplatu nove donacije. Potom je našla druge profile muškaraca iz Ugande s istim životinjama, ali i privatne profile tih "spasitelja" koji se bezobrazno hvale luksuznim automobilima, skupim večerama i hotelima te gomilom novca. Kada je nekolicinu s time suočila, zaprijetila im prijavama policiji i javnim prokazivanjem, prevaranti su postali agresivni.

- Primijetila sam u razgovoru s njima veliku mržnju prema bijelcima. Priznavali su mi da ne varaju druge Afrikance i crnce, nego samo Europljane i Amerikance. Prijetili su mi da će me naći u Engleskoj, ubiti mene i obitelj - govori.

Julia je čak kontaktirala tamošnju policiju, prijavila sve slučajeve, ponudila im i platiti, ali ništa se nije dogodilo. Slale je priče i medijima u Ugandi, ali sav je taj trud rezultirao namještenim uhićenjem četvorice prevaranata koji su već sutradan bili na slobodi. Osim toga, prijavljivala je profile i platformama Meta i TikToku, ali zbog goleme količine tih profila koji se otvaraju svaki dan i globalne su platforme nemoćne. Sada kaže da je izgubila vjeru u tamošnje institucije, a njezina usamljena borba postala joj je veliko opterećenje.

- Cijelo mi je to iskustvo bilo jako bolno i stresno, razmišljala sam da se maknem i ugasim profil, ali toliko je životinja koje trebaju našu pomoć i jedini način da se tome stane na kraj je putem medija i podizanjem svijesti - ističe.

snimke s iste lokacije, iz istog skloništa

Slična je priča i njezine sunarodnjakinje, 34-godišnje Nicole Lynch, također prevarene, koja je za Jutarnji list pristala iznijeti detalje. Ona je ostavila komentar na jednom od videa s izgladnjelim psom i brzo dobila poruku u inbox. Pitali su je želi li im pomoći, ponudila je udomiti jednog psa, a oni su je za to tražili tisuću dolara.

- Jednom kad se s njima uđe u komunikaciju, poruke ne prestaju. Tražili su me svašta, od 20 dolara za hranu do dvije tisuće dolara za navodnu operaciju. Ako im ne odgovaraš, onda te kontaktiraju videopozivima, snimaju uživo gladne i mršave pse i to je konstantno bombardiranje - prepričava svoje iskustvo.

I ona je brzo shvatila da je riječ o prijevari jer je, kako kaže, pronašla profile od najmanje šezdeset muškaraca koji se snimaju na istoj lokaciji, u istom skloništu. Na pitanje kako je moguće da im se ne može ući u trag i spriječiti ih, posebno nakon što su tisuće ljudi shvatili da su prevareni, Lynch odgovara da puno ljudi uplati male iznose i onda sve to jednostavno zanemare i nikome ne prijavljuju.

- Na temelju razgovora s drugim prevarenima, procjenjujem da 70 posto ljudi, čim vidi prvi video, uplati neki manji iznos od 10 ili 20 dolara. Preostalih 30 posto, nažalost, uđe u razgovor s prevarantima, s njima razviju nekakav odnos i onda ih oni iznuđuju. Ne žele povjerovati da su prevareni i dalje im uplaćuju novac - čudi se.

Za razliku od njezine sunarodnjakinje, kad ih je Lynch javno prokazala na svojim stranicama, nitko joj nije prijetio. Na pitanje ima li sućuti za prevarante znajući da dolaze iz groznih socioekonomskih uvjeta, jasno odgovara - ne.

- Postoje milijuni načina da se zaradi novac, ali zlostavljanje životinja ne može biti jedan od njih. Oni, recimo, s obzirom na to koliki trud ulažu, doista mogu otvoriti skloništa, brinuti se za te životinje i tako zarađivati, što nikome nije palo na pamet. Dakle, nemam sažaljenja prema njima jer nema razloga da ozljeđuju pse, amputiraju im dijelove tijela, lome im leđa i slično - jasna je.

provjerena skloništa za životinje u Ugandi

Točan broj profila na društvenim mrežama s ovakvim prijevarama gotovo je nemoguće pobrojiti. Prema podacima naših sugovornika iz Ugande - iz dvaju provjerenih skloništa za životinje, Animal-Kind i Uganda SPCA, najmanje ih je tisuću. Svaki dan jedni se gase, a drugi otvaraju. Karen Menczer, osnivačica tamošnjeg skloništa Animal-Kind, koja živi i radi u Kampali, kaže da je neko vrijeme vodila evidenciju s imenima prevaranata, skupila ih je dosad stotine, a potom je odustala.

- Jednostavno, nisam to više mogla pratiti. Imena skloništa i navodnih spasitelja postala su besmislena. Sve to pokazuje da je riječ o dobro uigranom biznisu. Prijavila sam slučajeve i FBI-u, pisala urednicima i novinarima, primjerice Economistu, ali nitko za ovu temu nije pokazao interes - kaže za Jutarnji, moleći nas da ovu priču pustimo u javnost.

Dva su glavna centra snimanja tih videa, glavni grad Kampala i šezdesetak kilometara udaljena Mityana. Pregledom stotina profila navodnih skloništa za životinje može se uočiti uzorak: većina prevaranata snima životinje u istom prostoru, skloništu koje je sastavljeno od nekoliko dasaka i s prašnjavim dvorištem u sredini. Sve to sugerira da je riječ o uigranoj proizvodnji, a možda i da se poslovni konci vuku iz drugih zemalja dok Uganđani samo odrađuju prljavi posao. Slaže se s time i Karen Menczer, govoreći da u Ugandi to traje već pet godina, ali je krenulo iz drugih zemalja.

- Prvo sam čula da je to krenulo u Indiji, zatim u Hondurasu, ali Uganđani su, izgleda, u tome posebno uspješni. Stvar je u tome da u Ugandi djeluje samo sedam legitimnih organizacija za spašavanje životinja, svih ostalih tisuću najvjerojatnije je lažno - priča.

Osim toga, kaže da online prevaranti imaju promišljen model u kojem s dijelom žrtava razvijaju prisan odnos. Ti posebno naivni donatori kadri su onda prevarantima uplatiti desetke tisuća dolara, a neki i cijelu ušteđevinu, kako doznajemo. Na pitanje može li procijeniti koliki se novac zapravo vrti u tom biznisu, Menczer kaže da je to teško reći. Čula je za primjere ljudi koji su uplatili desetke i stotine tisuća dolara, a u ovom času je aktivno najmanje stotinu GoFundMe kampanja na platformi za online donacije i tamo je gotovo nemoguće prevarantima ući u trag.

- Primili smo najmanje dvije tisuće poruka od ljudi koji su već bili prevareni ili su bili na rubu da to postanu. Kad žrtvama kažemo da su prevareni, mnogi u to ne žele vjerovati jer kako njihov novi ‘prijatelj‘ može biti prevarant - prepričava.

ni FBI nije mogao riješiti problem

Karen je često bila i meta prijetnji kada je prevarante pokušavala prijaviti ili im se suprotstaviti. Locirali su ih nekoliko, ali oni bi svaki put isključili mobitele i promijenili lokaciju.

- Prijavila sam slučaj FBI-u, surađivali smo s lokalnom policijom, ali postoji vrlo malo interesa i kapaciteta za rješavanje ovog problema. Uhićenja u Ugandi nisu vjerojatna, osobito ako su neki policajci, ali i veterinari u dosluhu s prevarantima. Vjerujem da je riječ o većem problemu od onoga što vlasti Ugande mogu riješiti. Sjećate se vjerojatno globalne online prijevare ‘nigerijski princ‘; ovo je slično tome. Zasad je jedina metoda savjetovati ljude da prestanu komunicirati s prevarantima jer ih time ohrabruju - govori.

Nekoliko je razloga zašto je toj praksi teško stati na kraj. Najprije, u Ugandi je korupcija široko rasprostranjena i duboko ukorijenjena na gotovo svim razinama vlasti i javnih službi, a najviše u policiji, pravosuđu, poreznoj i zemljišnoj službi, kako pokazuju podaci. Transparency International Uganda redovito objavljuje izvještaje u kojima više od 40 posto građana kaže da su barem jednom u posljednjih godinu dana dali mito.

Potom, demokratski su standardi i ljudska prava u Ugandi na niskim razinama. Njihov predsjednik Yoweri Museveni na vlasti je gotovo 35 godina, a tobože domokratske izbore obilježavaju grube nepravilnosti, zastrašivanje oporbe i policijska represija. Policija je pritom visoko militarizirana i lako potkupljiva. Mediji su pod pritiskom, a novinari koji istražuju korupciju, sigurnosne službe ili oporbu riskiraju fizičke napade i kazneni progon. Jasno, u takvim životnim okolnostima, prevladavajućeg siromaštva, uglavnom ruralnog stanovništva i nedostupnosti zdravstvene njege i obrazovanja - izgladnjele životinje u skloništima nisu prioritet ni lokalne vlasti ni međunarodnih institucija.

Jutarnji je kontaktirao i Interpol s upitom je li upoznat sa slučajevima online prijevara iz Ugande, ali odgovor nismo primili. Zasad ni Interpol, a ni FBI i Ured Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal (UNODC) nisu javno adresirali ove slučajeve. Pritom o opasnosti cijele operacije dovoljno govori činjenica da još nije potpuno iskorijenjena ni najpoznatija afrička prijevara, tzv. nigerijski princ, koja kruži internetom već dvadeset godina i uvijek nađe novu žrtvu.

shema ‘nigerijskog princa‘

Poznata je to priča: u toj prijevari navodni "nigerijski princ" od žrtve trži pomoć u prebacivanju velike svote novca u inozemstvo, obećavajući velik postotak nagrade, ali uplatitelj samo mora podmiriti "administrativne troškove". Ipak, kada je prijevara uzela maha sredinom 2000-ih, FBI i Interpol su proveli više zajedničkih operacija u suradnji s nigerijskim vlastima, što je rezultiralo uhićenjima i značajnim ograničenjem njezine masovnosti.

Naši se sugovornici nadaju da bi se isto moglo dogoditi i sada. Kontaktirali smo i međunarodnu organizaciju za zaštitu životinja PETA i pitali je li ona poduzela neke korake u sprečavanju zlostavljanja životinja u Ugandi u lažnim skloništima. Očekivano, iz PETA-e su odgovorili da "rade na edukaciji i informiranju javnosti", ali da, nažalost, "nije moguće doći do osoba koje muče životinje, jer se većina tih počinitelja nalazi u inozemstvu i djeluje prikriveno".

- Razlozi za snimanje takvih videa uglavnom leže u teškim životnim uvjetima počinitelja, u zemljama gdje životinje često nemaju nikakvu zakonsku zaštitu. Redovito primamo prijave o zlostavljanju životinja i videomaterijali iz Ugande su šokantni. Ako se pažljivije pogleda, često se vidi da su situacije ‘spašavanja‘ inscenirane i da je riječ o lažnim spašavanjima. Mnoge životinje pritom znatno pate, budu zlostavljane, mučene i izložene teškom nasilju. Zbog toga je iznimno važno da takva videa ne lajkamo, ne dijelimo i da na njih ne doniramo, jer svaka donacija dovodi do daljnjeg mučenja još više životinja - upozoravaju.

Sličnog je stava i domaća udruga Prijatelja životinja. Iako nam nisu mogli potvrditi je li netko od Hrvata nasjeo na ugandsku prijevaru, kažu da su upoznati s time.

- Korištenje ranjenih ili bolesnih životinja ili, još gore, njihovo ranjavanje za izazivanje sućuti i prikupljanje donacija na lažnim i manipulativnim osnovama putem društvenih mreža iznimno je uznemirujuća praksa. Iza takvih praksi kriju se slojevi nasilja - od fizičkog zlostavljanja životinja koje se drže u neadekvatnim uvjetima, pa i namjerno ozljeđuju radi snimanja potresnih scena, do emocionalnog nasilja nad ljudima koji iskreno žele pomoći - kažu i dodaju da je jedino moguće sustavno rješenje, a to je strogo formuliranje zakona, njihova provedba i međunarodna suradnja.

 Slične prevare i u Hrvatskoj 

Na pitanje o tome postoji li ovakva vrsta prijevara i manipulacija u Hrvatskoj, odgovaraju da domaće prevare nisu tako složene, ali ih ima. Većina udruga i skloništa predano radi na spašavanju i zbrinjavanju životinja, kažu, ali postoje i ona koja izvode razne makinacije novcem, primjerice, namjerno prikazuju veće troškove veterinara i tako prikupljaju veće donacije. Ipak, razina zlostavljanja životinja kakva je u Ugandi, u Hrvatskoj je gotovo nemoguća, jer mi imamo Zakon o zaštiti životinja, koji strogo regulira kako tretirati napuštene životinje.

- Ljudi često griješe iz dobre namjere. Recimo, u prekršaju su svi oni koji uzmu psa s ulice bez prijave skloništu, veterinari koji takve pse mikročipiraju mimo sustava, kao i inspektori koji na to žmire. Građani mogu nehotice pogoršati situaciju, primjerice, dopuštanjem nekontroliranog razmnožavanja ili prepuštanjem životinja neprovjerenim udomiteljima. Briga o životinjama nije samo stvar dobre volje nego i poznavanja zakona koji štite njihovu dobrobit - navode.

Na kraju, nastavljajući se na primjere iz Ugande, upozoravaju da je važno promovirati udomljavanje životinja, a ne njihovu kupovinu. Naime, koliko je poznato, i u Hrvatskoj buja trgovina životinjama, a ona se i dalje odvija u sivoj zoni i često se s tim životinjama okrutno postupa, neetično ih se uzgaja ili potpuno zanemaruje.

- Istovremeno, broj napuštenih pasa i mačaka iznimno je velik, zbog čega je svaki čin udomljavanja konkretna i vrijedna pomoć, možda i vrednija od same novčane donacije. Naći psa ili mačku i dati im novi dom znači doslovno spasiti život. Građani koji nisu sigurni koriste li se njihove donacije udrugama zaista za pomoć životinjama mogu pomoći i na druge načine: primjerice, izravnom uplatom troškova kastracije veterinaru za točno određenu životinju, širenjem informacija o nužnosti i dobrobitima kastracije ili vlastitim angažmanom.

Također, važno je preuzeti odgovornost i prema sustavu, pa prijaviti lokalnu zajednicu ako ne izvršava svoje zakonske obveze vezane uz skrb o napuštenim životinjama. Promjena dolazi i odozdo, ali i iznutra - kad prestanemo zatvarati oči pred nepravdom i krenemo djelovati - ističu, piše Jutarnji list.