Muslimani se preobratili na kršćanstvo, policija ih tukla i bacila u tamnice, tražili su da se opet hitno vrate na islam

Pet iranskih obraćenika na kršćanstvo osuđeno je na višegodišnje zatvorske kazne zbog aktivnosti povezanih s njihovom vjerom, pokazuju najnoviji izvještaji organizacija koje prate vjerske slobode u Iranu. Teheranski revolucionarni sud potvrdio je presude u kojima se kombiniraju optužbe za “devijantne obrazovne i propagandne aktivnosti protiv islamskog šerijata uz strane veze” i “propagandu protiv sustava”, što vlasti formalno vode pod kaznena djela protiv nacionalne sigurnosti. U praksi, riječ je o kaznenom progonu ljudi čiji je “zločin” sudjelovanje u kućnim crkvama, dijeljenje kršćanskih materijala i održavanje molitvenih okupljanja.​

Prema detaljima koje su objavili iranski i međunarodni nadzorni izvori, četvorica od pet obraćenika dobila su po 7,5 godina zatvora na temelju članka 500. iranskog Kaznenog zakona, koji se odnosi na “devijantne propagandne aktivnosti” povezane s religijom, te dodatnih sedam mjeseci zatvora zbog “propagande protiv Islamske Republike”. Peti optuženik suočio se s još jednom osudom – 17 mjeseci zatvora zbog navodnog “vrijeđanja vrhovnog vođe” – što ukupnu kaznu za njega čini duljom od osam godina. Uz zatvorske kazne sud im je odredio i ograničenja nakon odsluženja kazne, poput zabrane članstva u određenim organizacijama i ograničavanja kretanja izvan mjesta prebivališta tijekom probacije.​

Te presude ne dolaze iz vedra neba, nego se uklapaju u širi obrazac pojačane represije nad kršćanskim obraćenicima u Iranu. Prema godišnjem izvještaju organizacije Article 18 i partnerskih skupina, tijekom 2024. godine najmanje 96 kršćana – gotovo svi obraćenici s islama – osuđeno je na ukupno 263 godine zatvora i 80 udaraca bičem, što je šesterostruki skok u odnosu na 2023. (22 osobe, ukupno 43,5 godine zatvora). U tim slučajevima gotovo se uvijek koristi isti pravni okvir: optužbe za “članstvo u cionističkoj kršćanskoj skupini”, “propagandu protiv sustava” i “djelovanje protiv nacionalne sigurnosti” zbog sudjelovanja u kućnim crkvama, dijeljenja Biblija ili online kršćanskih sadržaja.​

Svjedočanstva pojedinih osuđenika i njihovih obitelji govore o uhićenjima u racijama na privatnim okupljanjima, višesatnim ispitivanjima, pritisku da potpišu izjave o odricanju od vjere, pa i o zlostavljanju i mučenju tijekom pritvora. Organizacije poput Open Doors i International Christian Concern navode da kršćani u Iranu – osobito oni koji su napustili islam – žive pod stalnim rizikom nadzora, gubitka posla, izopćenja iz obitelji i sudskih progona, dok je formalno priznata kršćanska manjina (armenska i asirska) pod manjim pritiskom sve dok ne prihvaća obraćenike iz islamske većine.​

Međunarodni izvještaji o vjerskim slobodama, uključujući američko Ministarstvo vanjskih poslova i USCIRF, kontinuirano bilježe Iran kao jednu od zemalja s najtežim kršenjima prava na slobodu vjere. Porast ukupnih kazni za kršćane – s nekoliko desetaka godina na više od 260 godina zatvora u jednoj godini – stručnjaci tumače kao poruku zastrašivanja usmjerenu prema kućnim crkvama, koje režim doživljava kao “infiltraciju stranog utjecaja” i prijetnju ideološkom monopolu. U tom kontekstu, slučaj petorice obraćenika osuđenih na oko osam godina zatvora svaki ilustrira ne tek izolirani incident, nego logiku sustava koji mirno vjersko okupljanje pretvara u “zločin protiv nacionalne sigurnosti” – i pokazuje koliko je skupo u Iranu platiti odluku da se napusti državna religija.​