Jedan od najrazornijih potresa u povijesti Čilea dogodio se 24. siječnja 1939. godine, kada je snažan potres magnitude 8,3 po Richterovoj ljestvici pogodio područje južno-središnjeg Čilea. S procijenjenih 28.000 žrtava, ovaj potres ostaje najsmrtonosniji u čileanskoj povijesti. Događaj je bio toliko značajan da je promijenio ne samo fizički izgled pogođenih područja, već i cjelokupni pristup Čilea prema prirodnim katastrofama.
Te kobne večeri, oko 23:32 sata, tlo je počelo snažno podrhtavati ispod grada Chillána. U lokalnom kazalištu Teatro Municipal, oko 150 ljudi gledalo je američku projekciju filma "Fit for a King" kada se dogodila tragedija. Potres je bio toliko snažan da je većina posjetitelja izgubila život kada se krov zgrade urušio.
María Gonzáles, jedna od rijetkih preživjelih iz kazališta, kasnije je posvjedočila: "Prvo sam čula duboko tutnjanje, a zatim se cijela zgrada počela tresti. Svjetla su se ugasila i nastao je potpuni mrak. Ljudi su vrištali, a ja sam instinktivno skočila pod sjedalo. To mi je spasilo život."
Drugi preživjeli, José Martinez, opisao je: "Kad se prašina slegla i kad sam uspio izaći van, grad koji sam poznavao više nije postojao. Sve oko mene bile su samo ruševine i jauci ljudi zarobljenih ispod njih."
Potres je posebno teško pogodio dva grada. U Chillánu je više od polovice grada uništeno, uključujući oko 3.500 domova. Gradska katedrala, koja je bila jedan od najvažnijih simbola grada, potpuno je srušena. Povijesne zgrade iz kolonijalnog razdoblja pretvorene su u hrpe ruševina. Bolnice su bile pretrpane ranjenima, a medicinske ekipe radile su u improviziranim uvjetima na otvorenom. U Concepciónu je približno 95% kuća uništeno. Grad je ostao bez struje i vode, a brojni požari su harali danima. Luka, koja je bila glavna trgovačka točka regije, pretrpjela je značajna oštećenja, što je dodatno otežalo dostavu pomoći.
Osim izravnih žrtava potresa, tisuće ljudi ostalo je bez krova nad glavom usred ljetne sezone. Temperature su prelazile 30°C, što je stvaralo dodatne probleme za preživjele koji su bili prisiljeni kampirati na otvorenom. Nedostatak pitke vode i sanitarnih uvjeta doveo je do izbijanja različitih bolesti, posebno među djecom i starijim osobama.
Međunarodna zajednica brzo je reagirala. Posebno se ističe američka "misija milosti" kada je Major Caleb V. Haynes iz američkih zračnih snaga dopremio medicinske potrepštine Američkog Crvenog križa u eksperimentalnom bombarderu Boeing XB-15. Argentinska vlada poslala je poseban vlak s hranom i medicinskom opremom, dok su druge južnoameričke zemlje organizirale zračne mostove za dostavu hitne pomoći.
Potres je postao prekretnica u čileanskoj povijesti. Vlada je osnovala CORFO (Corporación de Fomento de la Producción), instituciju koja je imala ključnu ulogu u obnovi razrušenih područja, industrijalizaciji zemlje, modernizaciji poljoprivrede i razvoju rudarstva. CORFO je postao model za druge latinoameričke zemlje u planiranju ekonomskog razvoja i upravljanju kriznim situacijama.
Događaj je potaknuo značajne promjene u građevinskim standardima. Nova katedrala u Chillánu izgrađena je s posebnim naglaskom na potresnu otpornost, postavši primjer nove ere u čileanskom graditeljstvu. Uvedeni su strogi propisi o kvaliteti građevinskih materijala, metodama gradnje, projektiranju potresno otpornih konstrukcija i zoniranju rizičnih područja.
Potres je doveo do značajnih promjena u čileanskom društvu, uključujući razvoj sustava civilne zaštite, poboljšanje zdravstvenog sustava, stvaranje posebnih fondova za obnovu nakon prirodnih katastrofa i jačanje lokalne samouprave u kriznim situacijama.
Potres se dogodio u području poznatom kao Vatreni prsten (Ring of Fire), gdje se Nazca ploča podvlači pod južnoameričku kontinentalnu ploču. Za razliku od većine čileanskih potresa, ovaj se dogodio na dubini od 80-100 kilometara unutar tektonske ploče, što objašnjava izostanak tsunamija unatoč velikoj magnitudi.
Nakon potresa, čileanski znanstvenici intenzivirali su proučavanje seizmičke aktivnosti u regiji. Ustanovljena je mreža seizmoloških stanica koje su omogućile bolje razumijevanje tektonskih procesa, preciznije praćenje potresne aktivnosti, razvoj sustava ranog upozoravanja i izradu detaljnih seizmičkih karata.
Ova prirodna katastrofa ostaje upamćena ne samo po svojoj razornoj snazi i velikom broju žrtava već i po tome što je potaknula značajne institucionalne i građevinske reforme koje su pomogle Čileu da postane jedna od najspremnijih zemalja na svijetu za suočavanje s potresima. Danas se ovaj događaj proučava kao primjer.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....