- Takvi potezi riskiraju narušavanje postojećeg osjetljivog ravnovjesja i povećanje napetosti na otoku - rekao je dužnosnik turskog ministarstva krajem prošlog tjedna.
- Ponavljamo da bi ove inicijative mogle predstavljati buduće sigurnosne rizike grčkoj administraciji Cipra te da bi se trebalo suzdržati od koraka koji bi mogli potkopati regionalnu stabilnost - rekao je dužnosnik, piše jutarnji.hr.
Izjava je uslijedila kao odgovor na prošlonedjeljnu izjavu Nikosa Christodoulidesa, predsjednika Cipra, da će Francuska moći rasporediti trupe u Republici Cipar.
Jačanje tenzija
Prošlog tjedna Pariz i Atena potpisali su sporazum o produljenom, sveobuhvatnom strateškom partnerstvu koji učinkovito povezuje grčku sigurnost s novom francuskom vojnom prisutnošću na Cipru, prenosi Al-Monitor. Francuska odluka da snage rasporedi na Cipru prijeti izazivanjem tenzija s Turskom, s kojom Pariz već dulje vrijeme nema dobre odnose zbog njezina djelovanja na prostoru Levanta tijekom rata u Siriji i u Libiji.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron u utorak je komentirao da ne bi smjelo biti ‘nikakve sumnje‘ u predanost Francuske da podrži Grčku protiv ‘svih prijetnji‘, što se u Ankari uvelike tumači kao prikriveno upućivanje na Tursku. Grčka je posljednjih mjeseci također produbila suradnju s Izraelom, dodatno potičući zabrinutost Ankare zbog okruženosti u regiji.
Nepromišljene vojne avanture, poput američko-britanske invazije na Irak 2003. godine, izazivaju posljedice u široj regiji. Operacija iz 2003. godine u konačnici je dovela do formiranja strašne terorističke organizacije Islamska država, koja je u jednom trenutku došla na 60 kilometara od Bagdada, a međunarodnoj zajednici je, uz pomoć kurdskih snaga i iračkih milicija pod iranskom kontrolom, trebalo nekoliko godina da uništi to zlo koje je opstalo u podružnicama.
Strateška važnost
Cipar je strateški važan otok u istočnom Mediteranu, udaljen 47 nautičkih milja od Turske, 65 od Sirije, 67 od Libanona i 125 od Izraela. Neovisnost od Ujedinjene Kraljevine ostvaruje 1960. godine, ali London je zadržao suverenitet nad teritorijima na kojima su dvije vojne baze, Akrotiri i Dhekelia.
Nevolje nije trebalo dugo čekati. Tijekom vladavine Osmanskog Carstva na otok je doseljeno njegovo stanovništvo, koje se smjestilo na sjeveru. Grčka hunta se 1974. pomamila i odlučila pučem preuzeti vlast i pripojiti Cipar. Kad se suočim s takvim povijesnim situacijama, uvijek se zapitam jesu li ti pukovnici uopće razmišljali o reakciji Turske? Koja je brzo, u roku od četiri dana, organizirala vojnu akciju zaštite svog stanovništva i Cipar je podijeljen do danas. Ušao je u EU, iako podijeljen, jer je Grčka prijetila da će blokirati veliko proširenje 2004. godine. Nije u NATO-u.
Na početku američko-izraelske agresije na Iran, 1. ožujka, iranska besposadna letjelica Shahed pogodila je britansku bazu Akrotiri; vjeruje se da ju je ispalio Hezbolah iz Libanona jer je Cipar u dobrim odnosima s Izraelom.
Na snagu je stupio Zakon nenamjeravanih posljedica: opet je nepromišljena vojna operacija razjarila žar primirene krize, sada u istočnom Mediteranu, geografskom području koje se proteže od istočnih obala Libije do Levanta, Turske i Grčke – nije slučajno NATO zapovjedništvo smjestio u Napulj.
EU ubrzano priprema aktiviranje članka 42.7
Panos Tasiopoulos u tekstu ‘Istočni Mediteran: Ispod plavih voda snažne struje preoblikuju ravnotežu‘, objavljenom u časopisu European View (online 20. travnja), zaključuje: ‘Istočni Mediteran nije samo najistočnija vanjska granica EU, nego i vrata prema Bliskom istoku, Zaljevu, Magrebu, Balkanu i, iza njih, istočnoj Europi, Crnom moru i Kavkazu. U tom smislu označava granicu između zone mira i zone sukoba. Njegova važnost nadilazi geopolitiku i proteže se na temeljne geoekonomske interese‘.
London je bio izuzetno spor u dovođenju vojne pomoći, dok su države članice EU reagirale promptno: prva, razumljivo, Grčka, ali zatim Francuska, Italija, Španjolska, Nizozemska, čak i Ukrajina.
Sljedeći korak bilo je lako predvidjeti: Christodoulides je 19. ožujka u Bruxellesu zatražio ‘otvorenu i iskrenu raspravu‘ o budućnosti britanskih baza na otoku, jer bi mogle predstavljati prijetnju sigurnosti. Odgovor Londona opet je kasnio; tek 12. travnja obznanili su da je ‘pravni status suverenih baznih područja čvrst kao stijena‘, iako razumiju određene napetosti.
Pregovori Nikozije i Pariza dio su ‘otvorene i iskrene rasprave‘ na koju je utjecala i odluka Turske, koja prigovara suverenoj odluci Cipra, da 9. ožujka na sjeveru otoka rasporedi šest zrakoplova F-16.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....