Na stolu su dvije opcije, a jednu od njih izjava američkog potpredsjednika JD Vancea ne čini osobito izglednom

Prvi izravni pregovori Irana i SAD-a u Islamabadu su, očekivano, propali. Očekivano stoga što je Iran u 10 pregovaračkih tema ugradio i nekoliko maksimalističkih i jedan nemogući zahtjev. Taj se odnosi na garanciju SAD-a koji bi se trebao obvezati na jamčenje ‘neagresije‘ na Iran, što uključuje i nove napade Izraela. Da će SAD povući svoje borbene postrojbe iz regije također je malo vjerojatno, ako je Iran pritom mislio i na njihove vojne baze u regiji. Traženje da bi SAD (i Izrael) trebali prihvatiti pravo Irana na obogaćivanje urana obesmislilo bi pak čitavu operaciju koja je i pokrenuta da se jedan brtutalni teokratski režim domogne atomske bombe.

Ako neka strana ne odluči drukčije, primirje traje još do 22. travnja i to je rok u kojem još postoji šansa da se delegacije dviju država, najviše koje su se ikada sastale još od Islamske revolucije 1979., dogovore makar o tome da se primirje produlji.

Američki potpredsjednik J.D. Vance rekao je da Iran nije bio spreman obvezati se da nikada neće razviti nuklearno oružje. Uz pitanje nuklearnih kapaciteta, za SAD je ključno pregovaračko pitanje bilo otvaranje Hormuza. Ni Izrael, ni SAD nisu ozbiljno računali s time da će nakon njihova bombardiranja Iran imati mogućnost blokirati plovidbu ovih tjesnacem i tako izazvati globalnu energetsku krizu.

Iran je razgovore opisao kao „pune nepovjerenja i sumnje“, a glasnogovornik ministra vanjskih poslova Esmail Bakai dodao je da su se na pregovorima pojavile „nove komplikacije“, uključujući i one oko ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca. Njihovu delegaciju predvodio je Mohammad Bagher Ghalibaf, jedan od vodećih ratnih vođa, te ministar vanjskih poslova Abbas Aragči, iskusni pregovarač o nuklearnim pitanjima.

Hormuz je ključ mira

Što su pregovori propali, u ovom trenutku čini se, ne muči niti jednu od zaraćenih strana.

- Od samog početka bilo je jasno da ne bismo trebali očekivati ​​postizanje dogovora u jednom krugu (pregovora). Nitko to nije očekivao - rekao je glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Bakai. To implicira da su donekle spremni za njihov nastavak. Teheran je odbio razgovarati o zajedničkoj kontroli nad tjesnacem, naglašavajući da će situacija u tom dijelu ostati nepromijenjena dok SAD ne pristane na „razuman dogovor“.

Američki predsjednik Trump je u izjavi medijima rekao da mu je svejedno što pregovori nisu uspjeli; ponavljao je više puta da je Amerika ionako pobijedila, a što se otvaranja Hormuza tiče uništeni su svi pomorski kapaciteti koji bi Iranu omogućavali postavljane morskih mina. Osim toga, rekao je da su u tjesnac poslani brodovi za razminiranje koji će pretražiti plovidbeni put.

Trump po običaju laže, kao onda kad je govorio da je brod-bolnica upućen na Grenland, ili nije upućen u detalje -  SAD na ulazu u Hormuz ima dva raketna razarača,  USS Frank E. Petersen (DDG-121) i USS Michael Murphy (DDG-112), no oni nisu minolovci. Četiri namjenska minolovca klase Avenger SAD je poslao u staro željezo nekoliko tjedana prije izbijanja sukoba, a pritom ih je pratio obalni borbeni brod Canberra. Druga dva obalna broda koja bi doista imala sposobnost pretraživanja podmorja, udaljena su iz Omanskog zaljeva također prije izbijanja rata.

Iako zastarjeli, razarači klase Arleigh Burke imaju visoku sposobnost preživljavanja u borbenim uvjetima, ali to se odnosi prije svega na borbeni sustav Aegis koji istovremeno prati i cilja stotine potencijalnih prijetnji. Može otkriti krstareće i balističke rakete na udaljenosti većoj od 100 nautičkih milja, ali jeftine protubrodske mine ovakvim brodovima u razmjerno plitkom moru postaju ozbiljna životna prijetnja. Ono što neki od njih mogu raditi jest ‘udaljeni lov na mine‘ (RMS) pomoću daljinski upravljanih podvodnih dronova, sonarnih sustava i male robotske platforme za detekciju mina, ali traženje mina nije isto što i  klasično “čišćenje”.

Glasnogovornik Islamske revolucionarne garde Ali Mohammad Naini "sveukupno pozdravlja" američku pomorsku pratnju brodovima kojima je dopuštena plovidba kroz tjesnac, ali ih je upozorio da se sjete incidenta s brodom SS Bridgetonom 1987. godine. Taj kuvajtski supertanker, nosivosti 400.000 dwt, pod američkom zaštitom u operaciji Earnest Will  naletio je  u srpnju te godine, tijekom svog prvog tranzita konvoja u Perzijskom zaljevu, na iransku minu.

Tjedan i pol do nastavka rata?

Nema dvojbe da će sve zaraćene strane preostali tjedan i pol iskoristiti za osvježavanje i premještaj snaga i nadopunu zaliha streljiva. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu za to ima i jedan osoban razlog. Prema pisanju The Times of Israel, sud u Tel Avivu u nedjelju je trebao nastaviti postupak protiv njega po optužbama za korupciju, no Netanyahu je iz sigurnosnih razloga, opet zatražio dvotjednu odgodu sudskog postupka. Taman dok istekne primirje.

Žuri se pomalo i američkoj strani. Ne samo zbog toga što se globalna energetska kriza počela prelijevati i na njihovo tržište, a Iran i dalje odlučuje tko smije i po kojoj cijeni, proći kroz Hormuz. Koliko Trump podcjenjuje opasnost govori i opservacija kapetana bojnog broda dr. Gorana Žanka, koji je sedam godina bio zapovjednik na minolovcima Hrvatske ratne mornarice. On kaže da samo dvadesetak mina može na dulji rok blokirati čitav tjesnac, a takve se mine ne moraju postavljati sofisticiranim brodovima za koje Trump tvrdi da ih je uništio. Gliser je dovoljan.

Pravi problem leži u tome što Rusija očito pruža obavještajnu potporu (satelitski prikupljene informacije) Iranu o pozicijama izraelsko/američkih snaga. Američka vlada na to ne smije reagirati zbog Trumpova odnosa s Putinom i njegove težnje da Moskvu sačuva od pretjeranog utjecaja Kine. Za to vrijeme ne stišavaju se glasine da je Iran u završnoj fazi nabave protubrodskih raketa CM-302 (izvozna inačica zove se YJ-12). Ona je dizajnirana za let brzinom većom od 3 maha i dometa oko 300 km, nisko iznad mora, što joj omogućuje izbjegavanje neprijateljskog radara. Govori se i o nabavi naprednih sustava protuzračne obrane (HQ-16 i HQ-17AE), te o nabavci hipersoničnih raketa Dong Feng-17, balističkih projektila srednjeg dometa čiji se domet procjenjuje na 1800 do 2000 km, pri brzini 5 do 10 puta većoj od zvuka. I saveznici u Zaljevu iskoristili su značajne količine svojih PZO raketa, ovo je ozbiljna prijetnja, no Kina u ovom trenutku negira da isporučuje ovakve sustave.

Ukratko, samo su dvije opcije na stolu, brz nastavak neprijateljstva ili nastavak pregovora. Na žalost, Ross Harrison, viši suradnik Instituta za Bliski istok, rekao je za Al Jazeeru kako vjeruje da je dogovor malo vjerojatan ako Vanceov javni istup nakon propalih pregovora odražava njegov ton iza zatvorenih vrata.