Poljska troši velik novac na tenkove, borbene avione, protuzračnu obranu, dronove, rakete, podmornice, streljivo i puške kako bi ojačala vojsku protiv Rusije, ali najveći dobitnici su američki i južnokorejski proizvođači oružja - a ne poljske tvrtke.
Varšava je najveći europski vojni potrošač u odnosu na BDP i ove godine planira izdvojiti 186,6 milijardi zlota (44 milijarde eura) za obranu, piše Politico.
"Bit će potrebno ubrzanje, još veće i u kraćem vremenu", rekao je ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz krajem prošlog mjeseca.
No domaća industrija upija tek mali dio tog novca. Gotovo sve velike nabave stižu iz inozemstva jer lokalne tvrtke ili ne mogu proizvesti ekvivalent ili nikada nisu razvile temeljnu tehnologiju.
To postaje politički problem.
"Poljska više neće biti samo velika kasica-prasica za strane kompanije i savezničke države kad je riječ o nabavi oružja i sigurnosne infrastrukture", rekao je premijer Donald Tusk na sajmu oružja u Kielceu u rujnu, naglašavajući potrebu da Poljska izgradi industriju sposobnu i za izvoz naoružanja.
Poljska je u svoje oružane snage od 2019. uložila gotovo 150 milijardi eura, potičući neke od najvećih ugovora o naoružanju u Europi.
Među najznačajnijim je nabava do 1.000 južnokorejskih tenkova K2 Black Panther, više od 350 haubica K9 Thunder i 48 borbenih aviona FA-50, kao i baterija Patriot, 300 tenkova M1A1 Abrams, 32 F-35 borbena aviona te golema narudžba 96 jurišnih helikoptera AH 64E Apache iz SAD-a, uz podmornice Saab A26 iz Švedske.
Potreba za brzom reakcijom na rusku prijetnju pokreće taj val potrošnje.
Nakon što je Kijevu predao velik dio svog sovjetskog arsenala, Varšava je krenula u obnovu oružanih snaga kupnjom već gotovih sustava, dajući prednost brzoj isporuci pred razvojem domaće proizvodnje.
"U određenim segmentima dostizanje razine tehnološkog razvoja vodećih zemalja trajalo bi godinama, ako ne i desetljećima, i zasigurno koštalo milijarde dolara ulaganja u istraživanje i razvoj", navodi se u izvješću poljskog think-tanka Pulaski.
To Poljsku ostavlja u potrazi za nišama u kojima može konkurirati - a jedna od njih su dronovi.
Varšava poručuje da bi prvi elementi nacionalnog protudronskog zida mogli biti uvedeni "u roku od nekoliko mjeseci", koristeći radare, vozila i lansere poljske proizvodnje povezane s postojećom protuzračnom obranom. Hitnost raste kako se NATO suočava sa sve češćim incidentima s dronovima na istočnom krilu saveza.
"To bi mogla biti prva stvarna, terenska protudronska barijera u Europi", rekao je Arkadiusz Bąk, potpredsjednik državnog obrambenog konglomerata PGZ, na brifingu u Bruxellesu.
No u većini ostalih područja poljska industrija daleko je od toga da sustigne konkurenciju.
Utrka za ponovno naoružavanje
Razlozi sežu desetljećima unatrag. Tijekom Varšavskog pakta Sovjetski Savez rasporedio je vojnu proizvodnju među satelitskim državama, sprječavajući razvoj neovisnih obrambenih industrija. Poljska se specijalizirala za oklopna vozila, radare i lako naoružanje, ali nije proizvodila pogonske sustave, naprednu municiju ni sofisticiranu elektroniku.
Nakon 1989. i pada komunizma obrambeni proračun se smanjio, a modernizacija je stala.
Rezultat je industrija koja se i danas izvlači iz posthladnoratovske zapuštenosti. Mnogi pogoni PGZ-a rade u zgradama koje nisu renovirane od 1980-ih. Grijanje ne radi. Strojevi su zastarjeli. Neke radionice zimi su toliko hladne da zavarivanje mora stati.
"Ne možete graditi tenkove u negrijanoj hali", kaže glavni direktor PGZ-a Adam Leszkiewicz.
Stotine milijuna zlota uložene su u obnovu tvornica poput Bumar-Łabędya, koje moderniziraju sovjetske tenkove. Ali taj posao ne proširuje kapacitete niti uvodi nove tehnologije - samo omogućuje osnovnu proizvodnju.
U čitavim tehnološkim područjima Poljska nikada nije razvila znanja i kapacitete. Zemlja može proizvoditi vozila, radare i kratkodometne lansere, ali nema industrijsku dubinu potrebnu za dizajn ili proizvodnju dalekometnih raketa zemlja-zrak, napredne municije ili modernih tenkova.
"PGZ nikada neće izgraditi podmornicu ili zrakoplov", kaže Leszkiewicz.
Čak i municija pokazuje ograničenja: Poljska želi proizvoditi stotine tisuća granata kalibra 155 mm godišnje, ali je donedavno mogla izraditi tek nekoliko desetaka tisuća. Složenije platforme idu još sporije - jedan prijenosni Piorun sustav protuzračne obrane radi se oko 18 mjeseci, a borbeno vozilo pješaštva Borsuk oko dvije godine.
U tome je veliki kontrast prema Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji, koje imaju integrirane obrambene industrije sposobne proizvoditi gotovo sve - od podmornica i borbenih aviona do tenkova, raketa i streljiva.
PGZ je 51. na popisu 100 najvećih svjetskih obrambenih kompanija prema SIPRI-ju, daleko iza zapadnoeuropskih konkurenata, iako mu prihodi rastu - prošle godine čak 33%.
Poljske privatne tvrtke, poput WB Group, pronašle su svoje niše u dronovima, ali i dalje su mali globalni igrači. Varšava pokušava ojačati svoje znanje kroz suradnje s tvrtkama poput korejskih Hyundai Rotem i Hanwha Aerospace, koje rade dio proizvodnje i održavanja u Poljskoj.
"Potencijalne koristi uključuju i buduće izvozne prilike", navodi Pulaski.
Boom potrošnje koji industrija ne može pratiti
Čak ni rekordni proračuni ne mogu brzo poništiti desetljeća premalih ulaganja.
Varšava godinama ponavlja da barem polovica obrambenog novca treba ostati u zemlji, ali kupnje stranih aviona i raketnih sustava narušavaju tu ravnotežu. A kada domaća proizvodnja traje godinama, jaz se dodatno širi.
Program dronova brže napreduje jer koristi opremu koju Poljska već proizvodi, a ostatak se naslanja na strane sustave.
Poljska je jedna od rijetkih zemalja izvan SAD-a koja koristi Integrated Battle Command System - softversku kičmu koja povezuje različite radare i lansere u jedinstvenu sliku.
Budući da taj sustav već postoji u sklopu Patriot programa, PGZ vjeruje da može brzo integrirati poljske radare, vozila i lansere za stvaranje mobilnog protudronskog sloja brže nego mnoge europske zemlje.
Novac je također osiguran: Poljska je rezervirala do 8 milijardi eura iz EU programa zajmova za naoružanje za dronove i protudronske sustave.
Varšava je pritom tražila fleksibilnost kako bi se EU sredstva mogla koristiti i za opremu koja nije u potpunosti europske proizvodnje, s obzirom na svoju veliku ovisnost o američkoj i korejskoj tehnologiji.
Nitko ne očekuje da će poljska industrija preko noći promijeniti omjer snaga, ali oblikovanje europskih obrambenih pravila sada je gotovo jednako važno kao i sama proizvodnja, piše Politico.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....