Tri dana nakon što su mu kirurzi u rimskoj Poliklinici Gemelli odstranili donji režanj desnog plućnog krila zbog karcinoma, papa Lav XIV. podigao je slušalicu i nazvao Vladimira Putina. Bio je to petak 16. listopada. Sveti Otac nije tražio audijenciju, slao izaslanika, najavio nekakav samit s nepredvidljivim ishodom nego je osjetio ljudsku i vjersku potrebu da zaustavi strašne ljudske patnje. Zatražio je primirje za jedan grad u južnoj Ukrajini koji pati da ne može gore, a za sada je kao podršku zalaganju za humanost od ratobornog europskog političkog mainstreama kao zahvalu dobio ignoriranje, te tu i tamo koju vijest, piše Jutarnji list.
Ne zaboravimo da i dalje živimo u Europi istovremeno šokiranoj energetskom neizvjesnošću, zastrašujuće očiglednim gubitkom internacionalne konkurentnosti, kao i recentnim nasilnim prosvjedima koji jasno poručuju da druga najveća članica, Francuska, više nije politički upravljiva, možda niti Italija, kao i još nekoliko članica, dok šefica EU diplomacije – Kaja Kallas – zapravo služi da zacementira nekakvo stanje vječnog rata s Rusijom. Je li lokalno primirje kao prvi korak u prekidu rata doista zaslužilo europsko ignoriranje?
Nije li potresno i otužno da EU kao da kolektivno upravo podcjenjuje napor pape Lava da iz bolničke postelje, nakon teške operacije, dogovori humanitarno primirje s Putinom, pri čemu je nejasno kako je moguće da je Papa, čini se, uspio pokrenuti primirje, ali u mnogim medijima nije zaslužio niti ozbiljnu vijest, kamoli naslovnicu? Za razliku od europskih političara, pa i medija, čuli smo prvenstveno ogromne količine žestokog, vrlo ratobornog cinizma prema pokušajima Donalda Trumpa da zbog osobnih političkih koristi dogovara energetsko primirje Rusija - Ukrajina, pri čemu se visoka razina razumijevanja pokazivala za odlučnost Volodimira Zelenskog da nastavi udare na ruske rafinerije kako bi "opravdano" ubio Trumpovo energetsko primirje, koje niti Moskva nikad nije potvrdila, pri čemu u EK uopće ne znaju kako osigurati koliko-toliko energetski mirnu zimu.
Ako je za podršku Zelenskom za nastavak rata s Rusijom moralno-principijelna, zašto je problem na sav glas podržati primirje koje je možda uvertira za zaustavljanje krvoprolića? Trebamo li čekati 1. studenoga 2027., tj. još godinu dana do sljedećih Svih svetih, kada ćemo reći da, eto, rat u Ukrajini traje jednako kao 2. svjetski rat u Europi? Hvalit ćemo se da smo oborili još jedan rekord, jer obračun Rusije s Ukrajinom već traje uvjerljivo duže nego 1. svjetski rat?
Grad za koji je papa-Amerikanac nakon operacije od Putina izmolio primirje zove se Oleški. Leži na lijevoj obali Dnjepra, nasuprot Hersonu, pod ruskom je okupacijom od veljače 2022., a od svibnja u potpunoj blokadi. Prije rata imao je 24.000 stanovnika, a prema UN-ovoj promatračkoj misiji danas ih je ondje tek 1700, među njima 47 djece. Prema ukrajinskim vlastima, još od 26. svibnja u grad nije ušlo ni iz njega izišlo nijedno vozilo.
Ceste su minirane, nebo puno dronova, mrtvi se ne pokapaju, a nobelovka Oleksandra Matvijčuk izvještava da ljudi jedu travu. Ukrajinski pučki pravobranitelj Dmitro Lubinec još je u ožujku tražio od Međunarodnog Crvenog križa humanitarni koridor. U svibnju je Rusima službeno predložio da se evakuacija provede tijekom primirja od 9. do 11. svibnja i, kako sam kaže, nije dobio ni službeni ni neslužbeni odgovor. U srpnju je predložio "režim tišine" od 9 ujutro do 6 navečer. Moskva sedam mjeseci nije pristajala.
Papa je nazvao 16. listopada. Tri dana poslije razgovarao je i sa Zelenskim. Dana 23. listopada Bijela kuća objavila je da su Rusija i Ukrajina pristale na privremeni prekid svih vojnih aktivnosti u Oleškom radi ulaska pomoći i evakuacije civila. Načelnik ruskog Glavnog stožera Valerij Gerasimov najavio je tišinu od utorka 27. listopada u četiri ujutro po moskovskom vremenu. Sedam mjeseci prema sedam dana.
Gdje je u svemu tome bila Europa? Visoka predstavnica za vanjsku politiku Kaja Kallas izjavila je još 28. svibnja u Limassolu da Europa nikada neće biti neutralni posrednik između Rusije i Ukrajine. Tom su prilikom ministri ugasili i ideju o posebnom izaslaniku za razgovore s Moskvom. Mjesec prije toga Kallas je poručila da Rusiju treba prisiliti na pregovore, a ne moliti je. Kremlj joj je pak u siječnju poručio da s njom nikada ništa neće razgovarati i da će jednostavno pričekati da ode. Njezina je majka deportirana u Sibir, i to objašnjava mnogo, ali diplomata se ne bira po tome tko ima najviše razloga za gnjev, nego po tome tko može sjesti za stol. Diplomat koji propagira rat zapravo više nije diplomat. On je PR-ovac u službi rata.
Europa bi se stoga trebala kolektivno zacrvenjeti, i to iz dva razloga. Prvi je očit: trebao nam je Papa, Amerikanac iz Chicaga, koji je s bolničkog kreveta učinio ono što cijela europska diplomatska mašinerija s tisućama službenika nije uspjela. Drugi je ozbiljniji. Oleški možda nisu samo humanitarna epizoda. Lokalno primirje, koje su za sada potvrdile obje strane, a ne samo Washington najavio, test je može li se o ratu i miru razgovarati zbog onog najvažnijeg – humanosti. Za tim diplomatskim stolom Europe nema, a još u svibnju je sama objasnila zašto.
Postoji, naravno, i još nezgodna okolnost za EU; i ovo primirje, naime, nosi prezime Trump. Bijela kuća zasluge pripisuje prvoj dami Melaniji, koja je izjavila da bez njezine intervencije pomoć ne bi mogla ući u grad. Njezin savjetnik tvrdi da je primirje dogovorila sama, a Papa je, po njemu, tek poslije podržao njezine napore, iako je kronologija obrnuta. Peskov joj priznaje koordinirajuću ulogu, a Putin joj je, prema svojem savjetniku Ušakovu, poručio zahvalnost. Slovenka iz Sevnice i katolkinja pokazala se kao kanal koji Moskva prihvaća. Je li europska suzdržanost možda uvjetovana time što uspjeh dolazi iz pogrešne obitelji? Nismo uspjeli pronaći čestitke Bruxellesa niti Papi, kamoli Melaniji Trump; Slovenki koja je, ako ništa, europskim porijeklom zaslužna da je barem netko iz Europe na pragu bitnog humanitarnog primirja.
Budimo objektivni i prema Putinu. On je psihopat, sociopat i tiranin koji je Rusiji priuštio jednu od najvećih tragedija u njezinoj postsovjetskoj povijesti, Putin je oslabio "majku Rusiju", učinio je ovisnijom nego ikada o vrlo suspektnim "prijateljima". Ruska je vlada povećala poreze i domaće zaduživanje kako bi krpala proračun, a od srpnja do listopada zabranjivala je izvoz dizela jer joj ukrajinski dronovi pale rafinerije. Mediazona i BBC poimence su potvrdili gotovo 259.000 poginulih Rusa, a procjena stvarnog broja penje se i iznad pola milijuna! Prema Zelenskom, Putin je u rujnu naredio ukidanje svih ograničenja u zračnim napadima. Sociopatu treba nešto što će kod kuće prodati kao snagu, a ne kao popuštanje. Humanitarna gesta na Papinu molbu upravo je to. S tiraninom se ne pregovara zato što je simpatičan, nego zato što ljudi ginu. Takvu priliku Europa treba objeručke prihvatiti, a ne čekati da se Kremlj preplaši Kaje Kallas i sličnih salonskih ratnika i ratnica.
Ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir dobila je južnoafrička pravnica Navi Pillay, koja se na objavi našalila da bi je, ako ljudi nastave pljeskati, mogla podijeliti s Trumpom. Trump je, sa svoje strane, Norvešku optužio za "neizbrisivu mrlju" jer mu nagradu nije dodijelila. U Europi se nad njim kolektivno zgražaju jer je, kako se ovdje drži, izdao Ukrajinu. Zapravo je samo odlučio da je više neće financirati: oružje sada plaćaju Europljani, a on ponavlja da je Amerika Ukrajini dala mnogo, a ona Americi ništa.
Neka se Europa ne brine. Nobela za mir "taj grozni" Trump nakon Irana sigurno neće dobiti. Nominacije za 2027. zatvaraju se 31. siječnja, a nijedan papa tu nagradu još nije primio. Ako konvoj u utorak prođe minirane ceste i ako iz Oleškog izađe barem jedna starica – ona koja je jela travu - papa Lav XIV. bit će prvi kandidat koji je primirje izmolio s bolničkog kreveta. Hvala Papi lavljeg srca za mir, čak i ako se Putin iznova prokaže kao sociopat, psihopat i tiranin. Vrlo je vjerojatno da će sljedeći Nobel za mir otići na pravu adresu, Amerikancu na privremenom radu u Vatikanu.
EU je, podsjetimo na zaboravljeno, zajednica nacija osnovana za čuvanje mira, ne za propagiranje krvoprolića, niti vječnih obračuna, pogotovo ne onih baziranih na suspektnim ideološkim pretpostavkama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....