Od početka invazije na Ukrajinu ruska ratna industrija najveći dio svojih napora uložila je u oružje koje najintenzivnije koristi: bespilotni jurišni ili bombarderski dron.
O tome rječito svjedoče podaci od prošle nedjelje: ruska vojska je toga dana oborila sve rekorde u slanju ubojitih letjelica, poslavši u destruktivni pohod na Ukrajinu čak 810 dronova. Ukrajinska obrana presrela je veliku većinu od toga golemog jata, ali 54 naprave dosegnule su svoje ciljeve.
U srijedu rano ujutro 19 ruskih dronova ušlo je, čineći ratni presedan, u poljski, odnosno NATO-ov zračni prostor. Neki od njih oboreni su djelovanjem poljske vojske i saveznika iz NATO-a. Osokoljen Trumpovom jalovošću i čoporativnim poziranjem u Pekingu u društvu niza drugih svjetskih autokrata, Putin je bez ikakve dvojbe naložio operativno testiranje poljske i NATO-ove borbene spremnosti mini-invazijom dronova.
Na početku pune ruske invazije u veljači 2022., ruska vojska u potpunosti se u bespilotnoj sferi oslanjala na iranske besposadne letjelice tipa Šehid, koje je u ogromnim količinama Moskvi isporučivala Shahed Aviation Industries, zrakoplovna tvrtka Iranske revolucionarne garde. Iako su izravni udari iranskih Šehida na ukrajinske ciljeve bilježili ispočetka smrtne slučajeve među vojnicima i civilima napadnute zemlje, manji broj jedinica koje su tada korištene u napadima, njihova sporost i skromno eksplozivno punjenje njihovih bojnih glava s vremenom su omogućili ukrajinskoj protuzračnoj obrani da minimizira štetu.
Rusija je s vremenom od Teherana ishodila dozvolu i pokrenula vlastitu proizvodnju inačica ovih jurišnih letjelica. Za tu je svrhu izgrađen poseban megaindustrijski kompleks u ekonomskoj zoni Alabuga u Tatarstanu, 800 kilometara istočno od Moskve.
Šehid postao Geran
Baštineći iskustva s bojišta, ruski konstruktori s vremenom su poboljšavali tehnološku složenost, brzinu, visinu leta i eksplozivni kapacitet svojih dronova u odnosu na iranske originale. Brojne komponente tih letjelica danas koriste kineske dijelove. Vojska ruskih dronova na taj je način nesumnjivo znatno unaprijedila svoju ubojitost.
Družina iz Kremlja preimenovala je rusku varijantu Šehida u politički podobniji neislamski naziv Geran. Gerani 1., 2. i 3. generacije postali su s vremenom najveći neprijatelji ukrajinske protuzračne obrane. Prvi Šehidi koje je koristila ruska vojska bili su spori, letjeli su nisko kako bi izbjegli radare i nisu mogli mijenjati putanju tijekom leta. Bilo ih je puno lakše oboriti mobilnim vatrenim jedinicama poput mitraljeza velikog kalibra instaliranih na otvorenim kamionetima, pa čak i pješačkim oružjem poput sačmarica. Ukrajinski vojnici su zbog svoje učinkovitosti ispočetka gotovo uživali u lovu na Šehide kao u lovu na patke.
Bespilotni zrakoplovi Geran koje Rusija sad koristi, i kojima je napala poljski zračni prostor, lete znatno brže i više. Sposobni su itekako mijenjati putanju u zraku, a u slučaju tih dronova najnovije generacije čak koriste i umjetnu inteligenciju za međusobnu koordinaciju i efikasnije gađanje važnih vojnih ciljeva.
Najnovija inačica, Geran 3, ima ugrađene antene u krilima i kameru u nosu, kojom snima i prenosi slike u realnom vremenu. Ovaj tehnološki skok uspjeh kijevskog policajca koji je u listopadu 2022. običnim kalašnjikovom oborio s neba ruski dron na jednom od gradskih trgova čini danas nezamislivim.
Poljski premijer Donald Tusk potvrdio je u srijedu da je Poljska morala pribjeći poljskim i nizozemskim borbenim zrakoplovima F-35 i F-16 te borbenim helikopterima kako bi uništila "neprijateljske objekte" koji su ušli u njezin zračni prostor. Vrsta oborenog drona i njegova razina sofisticiranosti još uvijek nisu poznati, no nesumnjivo je riječ o Geranima.
Kad Moskva masovno lansira ove naprave u velikim rojevima, njihova crna boja otežava im praćenje. Noćni radari putem ukrajinskih nadzornih kanala potvrđuju koliko lako ti ruski dronovi danas mijenjaju putanje. U letu mogu nositi oko 90 kilograma eksploziva, što je otprilike sasvim dovoljno za posve uništiti četiri kata oveće stambene zgrade. To se i dogodilo prošle nedjelje u napadnutom naselju u predgrađu Kijeva, gdje su evidentirana i tri smrtna slučaja. Gerani mogu letjeti na visini većoj od dva kilometra i brzinom od oko 200 kilometara na sat. Treća generacija ruskih dronova opremljena je mlaznim motorom i navodno može dosegnuti brzinu od čak 500 kilometara na sat, što su doista zavidne karakteristike.
Više su nego zanimljive i moderne komunikacijske i navigacijske performanse ruskih dronova. Spajaju se na internet pomoću običnih prepaid SIM kartica raznih ukrajinskih telekomunikacijskih tvrtki, a što im u zraku omogućuje prebacivanje na onu s najboljim signalom, a i time i samostalni odabir najoptimalnije putanje leta i visine. Pritom vrše povratni prijenos svih izviđačkih podataka i informacija o ukrajinskoj protuzračnoj obrani. Kamera dodana najnovijim verzijama doprinosi poboljšanom ciljanju prijenosom slika u stvarnom vremenu. Ukrajinske vojne obavještajne službe izvijestile su još u veljači da Rusija prilikom navigacije dronova čak koristi i razne terminale koji im omogućuju pristup satelitskoj internetskoj mreži Starlink Elona Muska.
Kao odgovor na lukavu rusku infiltraciju u satelitske i mobilne mreže zapadnih teleoperatera, Kijev u posljednje vrijeme koristi softver za lažiranje signala GPS-a koji stvarne koordinate ciljeva ruskih Gerana mijenja pogrešnim. Ukrajinski vojni inženjeri su krajem svibnja objasnili u britanskom The Economistu da su Rusi nakon ove ukrajinske zamke počeli koristiti algoritam koji koristi "botove" na aplikaciji za razmjenu poruka Telegram. Ti automatizirani profili šalju podatke natrag ljudima, omogućujući na taj način Moskvi da prilagodi putanju svojih bespilotnih zrakoplova i eliminira njihovu ovisnost o GPS-u.
Uz svoje Gerane, ruska vojska u borbu još uvijek lansira i Šehide koje i dalje prima iz Irana. Oni se uglavnom šalju u grupama ili "rojevima", te koriste za zavaravanje obrane neprijatelja, baš kao i dronovi-mamci modela Gerbera. Od ljeta 2024. razni modeli dronova-mamaca provode samoubilačke misije kako bi okupirali pažnju i zbunili sustave ukrajinske protuzračne obrane. Letjelice-mamci izrađeni su od jeftinijih materijala i obično ne lete s nikakvim eksplozivnim nabojem. Njihov oblik gotovo je navlas sličan Geranima i emitiraju radiosignal koji oponaša signal naoružanih dronova.
Ovoliki raspon i lepeza namjenske upotrebe raznih današnjih tipova bespilotnih zrakoplova uvelike komplicira djelovanje protuzračne obrane. Dobre manevarske sposobnosti modernih dronova podrazumijevaju da lete ili prenisko za radare ili previsoko za mobilne jedinice za presretanje. U slučaju nedavnih masovnih ofenziva, deseci, čak i stotine ruskih dronova, pojavljuju se istodobno na radaru na različitim točkama diljem zemlje: većina ih, naime, može letjeti i do 2500 kilometara. To otežava operacije onesposobljavanja bilo kojeg modernog drona.
Prema ukrajinskim i zapadnim obavještajnim službama, Rusija danas u tri dana proizvede podjednak broj Gerana i Garpija (još jednog tipa ruskog drona sa sličnim funkcijama) nego što je lani proizvela tijekom mjesec dana. Christina Harward, analitičarka Rusije u washingtonskom Institutu za proučavanje rata, procijenila je u izjavi za CNN da Moskva sad proizvodi 2700 ovih letjelica mjesečno.
Ekonomski i taktički troškovi od ruskih dronova za ukrajinsku obranu su enormni. Baš kao Poljska u srijedu, Kijev svako malo mora pribjeći dizanju ratnih zrakoplova F-16 ili zastarjelih sovjetskih MiG-ova 29 kako bi ih presreo. To predstavlja visok rizik od obaranja ili pada skupih i rijetkih borbenih zrakoplova. Krajem lipnja ukrajinsko zrakoplovstvo izgubilo je jedan od prvih F-16 koje je primilo od Zapada, zajedno s pilotom, upravo u u operaciji protiv roja od 470 dronova i 60 raketa koje je na Ukrajinu poslala Rusija.
Nasuprot desecima ili stotinama milijuna dolara vrijednim zrakoplovima, dronovi su i dalje relativno jeftini. Njihovi proizvodni troškovi mogu se kretati od 17.000 do 42.000 eura po komadu. Ukrajina sebi ne može priuštiti korištenje puno skupljih raketa za njihovo obaranje. Pogotovo zato jer Rusija često lansira desetke ili čak stotine ovih bespilotnih letjelica u pratnji raketa. Jedna raketa presretač za kijevske baterije protuzračne obrane Patriot košta oko 3,5 milijuna eura: nije baš pametno sprašiti toliki novac na spravu jeftiniju od prosječnog automobila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....