Preuzevši vođenje NATO-a od Jensa Stoltenberga 1. listopada 2024., nakon što je on na toj poziciji proveo cijelo desetljeće, bivši nizozemski premijer Mark Rutte je znao da preuzima zadatak koji je nadmašivao sve dosadašnje. Znao je da neće biti medenog mjeseca, da neće biti laganog ulaska na tu poziciju, da neće biti prostora za početničke pogreške. Bio je favorit za taj posao jer su europski saveznici vjerovali da je upravo Rutte, ako već Donald Trump nešto više od mjesec dana kasnije bude ponovno izabran za predsjednika SAD-a, najprikladniji za rješavanje onoga što će uskoro postati nesigurna situacija u odnosima s Washingtonom, piše Deutsche Welle.
Tijekom kampanje, Trump je otvoreno ponudio NATO-ovom neprijatelju, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, da radi "što god želiš" sa zemljama koje nisu ispunile obećanje iz 2014. o tome da će potrošiti najmanje dva posto svog BDP-a na obranu. Njegova razmišljanja o napuštanju Sjevernoatlantskog saveza probudile su uspomene na Trumpov prvi mandat.
Nikada ranije dvostruka odgovornost čelnika NATO-a nije bila velika po pitanju dva od tri (glavna) cilja Saveza, kako ih je „skovao" njegov prvi glavni tajnik Lord Ismay: "držati Amerikance unutra" i "Ruse vani". Treće načelo, naime držati "Nijemce dolje", odavno se totalno preokrenulo u zadatak poticanja Berlina da poveća svoj obrambeni proračun i vojnu spremnost.
Strateška komunikacija
Rutte je s užitkom, ali ne baš i potpunom transparentnošću, preuzeo ulogu obnavljanja američke predanosti NATO-u. Čak i prije Trumpove inauguracije krenuo je na sastanak s novoizabranim predsjednikom u Mar-a-Lago, na putovanju koje je bezuspješno pokušavao zadržati u tajnosti.
Odlučio je raditi gotovo u tišini, usprkos kritikama mnogih, dok je istovremeno predsjednik Trump negodovao protiv danskog postupanja s poluautonomnom pokrajinom Grenlandom i obeća(va)o da će preuzeti najveći otok na svijetu „na ovaj ili onaj način“. Nekoliko godina ranije, tada kao nizozemski premijer, Rutte se „ubacio" u Trumpov monolog tijekom njegovog prvog mandata, kada je američki čelnik rekao da bi bilo sve u redu i ako SAD i Europa ne postignu trgovinski sporazum. „Ne!", rekao je Rutte, „moramo postići dogovor.“
Bivši dužnosnik Pentagona i NATO-a Jim Townsend kaže da je naznaka onoga što se dogodilo Zelenskom tri tjedna ranije, kada se nije složio s Trumpom, bila previše svježa da bi itko očekivao da će Rutte u tom trenutku s Trumpom raspravljati o Grenlandu. „To se ne radi osim ako životi nisu u pitanju", kazao je. „Nakon toga se tiho ide u akciju i ispravlja stvari. Dakle, mislim da za Ruttea, da je tada uletio i pokušao nešto reći o tome, to ne bi prošlo dobro i pogoršalo bi situaciju.“
Townsend, koji sada radi u Centru za novu američku sigurnost (Center for a New American Security), smatra da je Rutte možda ipak „pretjerao“ u svom stalnom laskanju Trumpu. „Svakako nije dobro toliko ugađati jednom savezniku“, primijetio je. „Ne možete imati favorite. Ali u ovom slučaju, budući da je SAD moćan saveznik, važno je da Rutte učini što je potrebno kako bi [Trump] ostao uz Savez i bio aktivan u njemu, a ne da ga se gađa kamenjem."
Put do Haaga popločan dobrim namjerama
Ono što je trebalo učiniti za uspjeh samita u Rutteovom rodnom gradu Haagu u lipnju bilo je kristalno jasno: osigurati kolektivni sporazum kojim bi se stari cilj NATO-a više nego udvostručio, izdavanja za obranu u visini do pet posto BDP-a. Trumpov tim upozorio je da predsjednik možda neće ni doći na samit ako to ne bude dio dogovora.
I tako je uslijedilo je intenzivno lobiranje od strane glavnog tajnika, dogodio se kreativan obrat španjolskom premijeru kako bi se osigurala i njegova podrška, doduše bez eksplicitnog pristanka na 5 % BDP-a. Do trenutka kada je sastanak u Haagu započeo, Rutte je uspio isporučiti obećanje i Air Force One je poletio preko Atlantika u smjeru Europe.
„Njegova sposobnost učinkovitog suočavanja s unutarnjim napetostima i političkim pukotinama je dokazana“, kaže Rem Korteweg, voditelj američkog programa u Clingendael institutu sa sjedištem u Haagu. „Europski saveznici moraju preuzeti više odgovornosti za vlastitu sigurnost. To je sada jasno. Obvezali su se na veća izdvajanja za obranu, a SAD se zauzvrat ponovno obvezao na obranu saveza. To su dobre vijesti. Problem je što ne znamo koliko je to trajno. To bi se sve moglo pokazati kao kratkoročni uspjesi. S obzirom na pritiske s kojima se savez suočava, druge važne, ali možda manje hitne teme, sada padaju u drugi plan.“
Kad smo već kod bilance prve godine na čelu NATO-a, DW je zamolio nekoliko stručnjaka za vanjsku politiku da ocijene Ruttea i njegovo djelovanje u proteklih 12 mjeseci.
Jim Townsend, bivši dužnosnik Pentagona i NATO-a: „Još je rano za njega, pa ćemo vidjeti hoće li se u godinama koje dolaze probiti do najbolje ocjene. Njegova energija i živahni optimizam su plus (u pravoj količini primijenjeni u pravo vrijeme). Ali pravi test je sada pred njim: Kako će održati NATO na okupu i suočiti se s agresivnom Rusijom.“
Elena Lazarou, glavna direktorica ELIAMEP-a, Helenske zaklade za europsku i vanjsku politiku: „Osigurati predanost saveznika povećanju obrambenih izdataka u Haagu nije bio lak zadatak. Pomoglo je ponovno uspostaviti osjećaj kontinuiteta i kredibiliteta saveza. Rekla bih da je glavni tajnik svojih prvih 12 mjeseci prošao s adekvatnom kombinacijom strategije i diplomacije, unatoč povremenim komunikacijskim propustima tu i tamo.“
Rutte „usrećio" Trumpa
Rem Korteweg, voditelj američkog programa u Clingendael institutu sa sjedištem u Haagu: „Zasad je sve u redu. Europskim saveznicima NATO-a treba vremena: vremena za poboljšanje svojih vojnih sposobnosti i vremena za postupno preuzimanje veće odgovornosti za europsku sigurnost. Rutte je u velikoj mjeri pridonio tome da Trump bude sretan i da Europi da toliko potrebnog vremena. Ako se u međuvremenu mora dodvoravati američkom predsjedniku, pa neka to bude tako."
Ian Lesser, voditelj briselskog ureda Njemačkog Marshallovog fonda Sjedinjenih Država. „Njegovu bih izvedbu ocijenio vrlo, vrlo visokom ocjenom. Ispunio je očekivanja koja su postojala prije imenovanja u tom pogledu... ali ne samo to, on je također uspio uvjeriti savez oko nekih stvari koje je bilo vrlo teško učiniti, u pogledu potrošnje na primjer, ili u drugim stvarima. A onda će vjerojatno biti i novih izazova koji se odnose na pravila angažmana u vezi sa zračnim upadima Rusije i drugim stvarima gdje je konsenzus saveza apsolutno ključan.“
„Ali sada kada je sam savez sve više ugrožen [prijetnjama poput dronova, upada u zračni prostor, hibridnih operacija], ostaje za vidjeti može li uvijek vedri i pomalo neformalni Rutte učinkovito voditi NATO dok se suočava sa sve većim vanjskim pritiscima. Može li biti i strog, ali i uključiv glavni tajnik?“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....