Andrew (Andy) Burnham nije tipičan britanski premijer, nije kruti politički aristokrat "rođen" u odijelu na crte s cvijetom na reveru. O.K., i on će od kraja listopada do 11. studenoga na reveru nositi "Remembrance Poppy", crveni mak kao znak sjećanja na britanske i savezničke vojnike pale u dva svjetska rata, ali Burnham je drukčiji.
Odrastao je na sjeveru Engleske, navija za Everton, povremeno nastupa kao DJ na glazbenim događanjima u Manchesteru i nikada nije skrivao svoje radničko podrijetlo. Upravo je taj imidž političara koji se nije odrekao vlastitih korijena donio 56-godišnjem čelniku Laburističke stranke veliku popularnost među Britancima, a od ponedjeljka i priliku da vodi Ujedinjeno Kraljevstvo kao novi premijer.
Burnham nije planetarno poznato lice poput nekih svojih prethodnika, ali u Britaniji već godinama uživa reputaciju jednog od najomiljenijih političara. Njegovi suradnici opisuju ga kao čovjeka koji radije razgovara s građanima nego nastupa pred kamerama, dok protivnici priznaju da posjeduje rijetku sposobnost povezivanja s biračima koji se osjećaju zanemarenima.
Rođen je u predgrađu Liverpoola, u obitelji telefonskog inženjera i recepcionarke, a odrastao je u selu između Liverpoola i Manchestera. Iako je kasnije završio studij engleske književnosti na prestižnom Sveučilištu Cambridge, ondje se nikada nije pokušavao uklopiti u stereotip britanske elite. Jedan od njegovih profesora prisjetio se kako je Burnham na predavanja dolazio u nogometnom dresu, što je u akademskom okruženju Cambridgea bilo gotovo nezamislivo. Već tada je pokazivao da se ne želi odreći identiteta mladića sa sjevera Engleske.
Na Cambridgeu je upoznao i svoju buduću suprugu, Nizozemku Marie-France van Heel. Nakon diplome neko su vrijeme živjeli u Londonu, gdje je Burnham započeo političku karijeru. U parlament je izabran već s 31 godinom kao zastupnik Laburističke stranke, predstavljajući izbornu jedinicu na sjeveru zemlje.
Njegov politički uspon nije bio pravocrtan. Obnašao je dužnost ministra kulture, medija i sporta u vladi Gordona Browna, a potom se dvaput bezuspješno kandidirao za predsjednika Laburističke stranke. Zanimljivo je da ga je pri jednoj kandidaturi nominirao tadašnji stranački kolega Keir Starmer, čovjek kojega sada nasljeđuje na dužnosti premijera.
Jedan od ključnih trenutaka Burnhamove karijere dogodio se 2009. godine tijekom obilježavanja 20. obljetnice tragedije na stadionu Hillsborough, kada je 1989. godine poginulo 97 navijača Liverpoola. Godinama su žrtve bile nepravedno optuživane za izazivanje nereda, a njihove obitelji tražile su novu istragu.
Burnham je na komemoraciji najprije dočekan zvižducima i negodovanjem. Umjesto da pročita pripremljeni govor, odložio je papire i saslušao okupljene. Taj trenutak mnogi smatraju prekretnicom jer je kasnije pokrenuta nova istraga koja je utvrdila da su za tragediju odgovorni ozbiljni propusti policije i organizacije, a ne navijači. Time je Burnham stekao povjerenje velikog dijela radničke Engleske.
Nakon dva neuspjela pokušaja osvajanja vrha Laburističke stranke napustio je Westminster i vratio se na sjever. Godine 2017. izabran je za gradonačelnika Velikog Manchestera, gdje je izgradio politički ugled koji ga je na kraju doveo do Downing Streeta.
Manchester je tih godina prolazio kroz snažnu gospodarsku obnovu, a Burnham je postao jedno od zaštitnih lica njegova razvoja. Zalagao se za vraćanje gradskih autobusnih linija pod javnu kontrolu, tražio veće ovlasti za lokalne vlasti u području obrazovanja i stanovanja te promovirao decentralizaciju kao model razvoja cijele zemlje. Pod njegovim vodstvom Manchester je nastavio privlačiti investicije, širiti poslovne četvrti i razvijati kulturnu scenu.
Izvan politike Burnham je ostao vjeran svojoj ljubavi prema glazbi. U Manchesteru je poznat kao povremeni DJ na humanitarnim i kulturnim događanjima, a prijatelji tvrde da se upravo tada najbolje vidi njegova opuštena strana. Kako kažu suradnici, vrlo brzo je zamijenio kravatu tenisicama i majicom te se prilagodio neformalnom duhu grada.
Na nacionalnoj razini Burnham je postao jedno od najprepoznatljivijih političkih lica tijekom pandemije COVID-19. Kao gradonačelnik javno se sukobio s vladom u Londonu zbog, kako je tvrdio, nepravednih ograničenja koja su posebno pogađala sjever Engleske i slabije plaćene radnike.
Tijekom jedne televizijske konferencije za novinare, nakon što je doznao za nove mjere zatvaranja, otvoreno je optužio središnju vlast da ne razumije svakodnevni život običnih ljudi. Snimka njegova emotivnog istupa proširila se društvenim mrežama i dodatno učvrstila njegov status političara koji se ne boji suprotstaviti Londonu.
Sada želi iskustvo Manchestera preslikati na cijelu državu. Središnji dio njegova programa je koncept koji naziva "manchesterizam" – ideja da se više političke i financijske moći prenesu s londonske vlade na gradove i regije. Najavio je otvaranje ureda premijera na sjeveru Engleske, smanjenje poreza za trgovine, najveći program izgradnje socijalnih stanova od završetka Drugog svjetskog rata te reformu sustava socijalne pomoći za koju tvrdi da će biti "pravedna i dugoročno održiva".
No Burnham preuzima zemlju u vrlo zahtjevnom trenutku. Britansko gospodarstvo i dalje bilježi slab rast, cijene energije ostaju visoke, raste pritisak za povećanje izdvajanja za obranu zbog ruske agresije na Ukrajinu, a odnosi sa Sjedinjenim Državama pod administracijom Donalda Trumpa predstavljaju dodatni diplomatski izazov.
Za čovjeka koji je političku karijeru izgradio slušajući građane na ulicama Manchestera najveći će izazov biti pokazati da isti pristup može funkcionirati i u vođenju jedne od najvažnijih europskih država. Upravo će na toj razlici između uspješnog lokalnog lidera i državnika odlučivati uspjeh njegova premijerskog mandata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....