Alternativa za Njemačku udvostručila je svoja zastupnička mjesta na trima njemačkim regionalnim izborima u rujnu. Ova krajnje desna stranka pobijedila je najprije u istočnoj saveznoj državi Saskoj-Anhaltu, gdje ima priliku isprobati svoju vlast prvi put od pada nacizma. U drugoj saveznoj državi na istoku, Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju, pobijedila je prošle nedjelje s 38 posto glasova. A u Berlinu, njemačkom glavnom gradu, osvojila je tek treće mjesto, ali u konačnici je ipak povećala svoju brojnost u parlamentu sa 17 na 29 zastupnika.
AfD je stranka čiji prvaci u pravilu izražavaju ideje koje njemačke državne institucije često osuđuju radi kršenja demokratskih načela. Stranka je u više navrata ocijenjena opasnom i destruktivnom i od Službe za zaštitu ustavnog poretka, no i unutar takvih stranačkih redova odskaču pojedinci koji radikalizmom i kontroverznom prošlošću nadmašuju ionako loš prosjek. Niz je u najmanju ruku kontroverznih likova upravo ušao u njemačke parlamentarne redove, ponajprije zato jer brz rast stranci ne dopušta previše nijansirano kadroviranje.
Jedan od takvih primjera je i Petra Federau. Izabrana je nedavno u parlament u Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju iako je bila uklonjena s glasačkog listića za regionalne izbore još davne 2016. Novinari su tada otkrili da je prethodno radila kao međunarodna svodnica, nudeći seksualne usluge žena koje žive u Njemačkoj klijentima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Pedesetšestogodišnja zastupnica sada je ugledna političarka i agentica za nekretnine. Svoju prošlost podvođenja žena bogatim Arapima nastoji potisnuti iz javnosti brojnim rasističkim izjavama, poput one da migrante iz Afrike treba hitno deportirati jer u Njemačku donose AIDS (ona je svoje klijente u Emiratima sigurno prethodno testirala).
Federau je samo jedna od šest žena u redovima AfD-a, jer njezina stranka zagovara ukidanje politika rodne ravnopravnosti, kao i zločin femicida. U Saskoj-Anhaltu omjer je još gori: od 32 mjesta samo dva drže žene. Među parlamentarnim zastupnicima stranke je i Ronny Kumpf, jedan od njezinih službenika zaduženih za retradicionalizaciju i obiteljsku politiku. Ovaj ideološki parnjak Željke Markić stekao je slavu još 2017., kada je tužio kolegu iz iste stranke koji mu je dao nadimak Porn Ronny. Razlog nadimka bila je stavka iz njegove pretpolitičke biografije: objavljeni su brojni dokazi, pa i videozapisi, na kojima sudjeluje u kastinzima za filmove za odrasle.
Nije, međutim, Porn Ronny jedini zastupnik AfD-a u Saskoj-Anhaltu s iskustvom u pornografskoj industriji. Philipp-Anders Rau također je bio pornoglumac, no to spada u bolji dio njegove biografije jer je također imao i raskošnu kriminalnu prošlost. Bio je 2010. godine i pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora zbog krađe iz jednog hotela oko 100 ručnika, 80 kompleta posteljine, 21 dozatora sapuna i drugih predmeta vrijednih 1500 eura. Godine 2017. osuđen je i za krivotvorenje akademskih kvalifikacija: lažirao je diplomu o stručnoj spremi. Rau je kao olakotnu okolnost naveo da je u to vrijeme bio ovisan o kokainu i da nije najbolje razumio što radi: bio je svejedno osuđen na osam mjeseci zatvora.
Ako se AfD po nečemu ističe u Saskoj-Anhaltu, to je onda po tome što je tamošnji ogranak jedan od ideološki najekstremnijih u konkurenciji svih saveznih država. Njihov kandidat za regionalnog premijera Ulrich Siegmund, otkrio je tjednik Der Spiegel, u mladosti je sudjelovao u ljetnim kampovima zabranjene neonacističke organizacije Domoljubna mladež Njemačke. Tamo su međusobno proučavali "rasne razlike", marširali u uniformama i crtali svastike po facama i kapama.
Kud će suza nego na oko, i dvojica njihovih novoizabranih parlamentarnih zastupnika pod istragom su tužitelja zbog članstva u ilegalnim krajnje desničarskim organizacijama. U domu zastupnika Sebastiana Kocha otkrivene su dvije neregistrirane zračne puške i elektrošoker, uz neonacističke insignije. Pretres je proveden u sklopu policijske operacije protiv Artgemeinschafta, ilegalne krajnje desničarske organizacije. Drugi zastupnik AfD-a umiješan u istu skupinu je Simon Lansmann, trenutno pod istragom zbog organiziranja sastanaka ove nasilničke grupacije u svom domu.
U regionalnom parlamentu u Magdeburgu, glavnom gradu Saske-Anhalta, AfD ipak neće predstavljati isključivo osobe s neonacističkom pozadinom. Njihov najstariji zastupnik, Frank-Ronald Bischof (78), bio je dulje od jednog desetljeća visokopozicionirani i aktivni član Stasija, represivne tajne policije diktatorske Njemačke Demokratske Republike (NDR). Od milja ga neki u stranci zovu "Hardcore-Stasi", premda AfD često i vrlo oštro kritizira nasljeđe nekadašnjeg istočnonjemačkog komunističkog režima. No, zašto bi Bischofu smetala prošlost u Honeckerovoj policiji da danas bude uzoran njemački desničar ako šefici stranke Alice Weidel ni vlastita lezbijska partnerica iz Šri Lanke ni dvoje njihove posvojene djece nimalo ne smetaju da zagovara ukidanje homoseksualnih brakova i prava na roditeljstvo, kao i da se zalaže za izgon rasno suspektnih migranata.
Među redovima AfD-a nalaze se brojni pojedinci poznati po svojoj neonacističkoj prošlosti. Jedan od takvih profila pripada Thoreu Steinu, novom zastupniku u parlamentu za Mecklenburg-Zapadno Pomorje. Ovaj agronom i poručnik pričuvne vojske član je dvaju krajnje desničarskih sveučilišnih bratstava, a u mladosti je izbačen iz Kršćansko-demokratskog omladinskog kruga upravo zbog svojih ekstremističkih stavova. Steinov tast je, pak, Gernot Mörig, vodeći ideolog moderne njemačke krajnje desnice. Mörig je sazvao zloglasni sastanak u Potsdamu 2023., gdje su ekstremisti iz raznih europskih zemalja postavili temelje za ono što nazivaju "reemigracijom". Reemigracija, jedna od programskih mantri AfD-a, razrađuje plan kako deportirati ne samo milijune migranata iz današnje Njemačke, već i sve one Nijemce stranog podrijetla koji ne uspiju na valjan način dokazati svoj patriotizam.
Nova parlamentarna grupa AfD-a u Berlinu manje je radikalna od svojih kolega u drugim istočnonjemačkim saveznim državama, možda dijelom i zbog strategije stranke da tako stekne veći utjecaj u gradu poznatom po modernizmu i multikulturalizmu. To, međutim, ne sprječava tamošnje političare poput Juliana Adrata da širi otrovne filipike protiv transrodnih žena i seksualnih manjina: početkom godine osuđen je zbog objavljivanja homofobne poruke o Billu Kaulitzu, pjevaču pop-benda "Tokio Hotel", kao i zbog poticanja kampanje mržnje protiv njega.
U svim parlamentarnim grupama AfD-a obilato su zastupljeni odani štovatelji ruskog predsjednika Vladimira Putina. Stranka tradicionalno održava dobre odnose s Kremljem i zagovara trenutno ukidanje sankcija protiv Rusije. Također pozivaju i na hitnu obustavu svake pomoći ukrajinskim izbjeglicama i vojne podrške toj zemlji. Jedan od najiskusnijih zastupnika AfD-a u Berlinu, Gunnar Lindemann, arhetip je političara koji lako miri svoje njemačko desničarstvo s ruskim ultranacionalizmom. Desetke je puta sudjelovao na konferencijama koje je organizirao Kremlj i putovao na ruska okupirana područja u Ukrajini (bio je u Donbasu i na Krimu), kao i u Gruziji (posjetio je Južnu Osetiju 2019. godine). Kad ne veliča Putina, Lindemann kuha razna jela na svom YouTube kanalu i promovira razne recepte. Od svih je ipak najintrigantniji onaj politički: kako zagovornik velikih njemačkih desničarskih tradicija u svom domoljubnom srcu ima dovoljno mjesta i za Rusiju, te uporno tvrdi kako će ponovni uvoz jeftinog ruskog plina ubrzo pokrenuti novo njemačko industrijsko čudo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....