Odnos Izraela i Irana je nakon stvaranja židovske države bio iznimno prijateljski. Naime, sve do vjerske i političke revolucije u Iranu (1979.) odnosi su bili izuzetno bliski, što je danas gotovo nezamislivo s obzirom na najnoviju eskalaciju mržnje i otvorenog sukoba između dvije zemlje.
Od 1948. godine, kada je Izrael proglasio neovisnost, Iran je bio među prvim državama koje su ga priznale – čak prije većine arapskih država. Za vrijeme vladavine šaha Mohammada Reze Pahlavija (1941–1979), Izrael i Iran održavali su snažne diplomatske, gospodarske i vojne odnose. Inače, šah je vladarski naslov koji su koristile iranske dinastije i perzijska carstva, u biti to je - "kralj".
Izrael je u Teheranu imao veliku diplomatsku misiju, a Iran je bio jedan od glavnih izvoznika nafte u Izrael – oko 40% izraelske potrošnje nafte dolazilo je iz Irana. U zamjenu za naftu, Izrael je Iranu isporučivao oružje, tehnologiju i poljoprivredne proizvode.
ZAJEDNIČKI INTERESI
Oba su naroda imala zajedničke interese protiv arapskih susjeda, a Izrael je smatrao Iran svojim strateškim saveznikom na Bliskom istoku. U Iranu je tada živjela i najveća židovska zajednica na Bliskom istoku, koja je brojala oko 50.000 članova. Osim toga, Sjedinjene Američke Države su podupirale šahov režim, a i sam Iran bio je važan američki partner u regiji, što je dodatno učvrstilo veze s Izraelom.
Sve je to promijenila Islamska revolucija 1979. godine, kada je šah svrgnut, a na vlast je došao vjerski režim pod vodstvom ajatolaha Homeinija. Novi režim je odmah prekinuo sve diplomatske i gospodarske odnose s Izraelom, prešavši u režim otvorenog neprijateljstva.
Iran je od otvorene i moderne države postao metropola konezervatizma koje je izrodilo vrhovnog vjerskog i političkog vođu koji odlučuje o svemu u državi. Danas je to ajatolah Ali Hamnei.
TKO JE ON?
U iranskoj političkoj i vjerskoj hijerarhiji, to ime već desetljećima stoji na samom vrhu. Ali Hamnei je rođen 1939. godine u Mašhadu, u obitelji oca Azera i majke Perzijanke. Hamnei je odrastao u skromnim uvjetima, ali s jasnim smjerom: naslijediti očevu ulogu vjerskog učenjaka. Njegov životni put obilježen je dubokom religioznošću, militarizmom i neumoljivom ambicijom da oblikuje sudbinu Irana. Također, on je zakleti neprijatelj Izraela.
Hamnei je studirao teologiju i pravo u svetom gradu Komu, gdje se 1962. pridružio opozicijskom pokretu ajatolaha Ruholaha Homeinija, tada najvažnijeg protivnika šaha i monarhijskog režima. Njegova aktivnost u borbi protiv Pahlavijeve dinastije dovela ga je do nekoliko uhićenja i zatvora, ali i do izgradnje reputacije jednog od ključnih vođa islamskog pokreta.
Nakon Islamske revolucije 1979. godine, Hamnei postaje član tajnog Revolucionarnog vijeća i preuzima važne političke i vojne funkcije. Bio je zapovjednik jedinica Islamske revolucionarne garde, a 1981. izabran je za predsjednika Irana. Tijekom dva predsjednička mandata (1981.–1989.) aktivno je sudjelovao u iransko-iračkom ratu, preživio atentat u kojem mu je desna ruka ostala paralizirana, te se profilirao kao čvrst i nepopustljiv lider.
Nakon smrti Homeinija 1989., Hamnei je izabran za novog vrhovnog vođu Islamske Republike Iran, najvišu političku i vjersku funkciju u zemlji. U tom svojstvu, Hamnei ima apsolutnu kontrolu nad svim granama vlasti: izvršnom, zakonodavnom i sudskom. On je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, određuje smjer vanjske politike, nadzire vojsku i sigurnosne službe, te ima posljednju riječ u svim ključnim državnim pitanjima.
Ideolog, strateg i simbol otpora
Hamnei je poznat po svojoj oštroj retorici protiv Sjedinjenih Država i Izraela, kao i po nepokolebljivom stavu prema iranskom nuklearnom programu. Njegova politika usmjerena je na očuvanje islamskog identiteta i neovisnosti Irana, često i po cijenu međunarodne izolacije. U zemlji je istovremeno simbol stabilnosti i konzervativizma, ali i meta kritika zbog represije.
“Cionistički režim si je pripremio gorku sudbinu, koju će definitivno primiti”, poručio je Hamnei nakon nedavnih napada na iranski nuklearni program, potvrđujući još jednom da mu je Izrael najveći neprijatelj.
Inače, poznat je po izuzetno neprijateljskom i nepopustljivom stavu prema Izraelu. Njegov odnos prema toj državi oblikovan je dubokim neprijateljstvom i provodi kontinuitet iranskog državnog nepriznavanja Izraela od Islamske revolucije 1979. godine.
Hamnei redovito naziva Izrael “cionističkim režimom” i “terorističkom bazom”, te smatra da je borba protiv Izraela vjerska i moralna dužnost. U brojnim javnim istupima tvrdi da je normalizacija odnosa s Izraelom “klađenje na gubitničkog konja” i otvoreno kritizira muslimanske zemlje koje su uspostavile diplomatske odnose s Izraelom, smatrajući to “velikom pogreškom” i izdajom palestinske stvari. Tvrdi da Izrael treba uništiti, ne priznaje im pravo na postojanje.
Iranski režim pod Hamneijem aktivno podržava oružane skupine koje se bore protiv Izraela, poput Hezbolaha u Libanonu, Hamasa u Gazi i drugih sličnih organizacija u regiji. Ova podrška uključuje financijsku, vojnu i političku pomoć, a cilj je oslabiti izraelsku poziciju i povećati iranski utjecaj na Bliskom istoku.
U najnovijim eskalacijama, Hamnei je poručio da će iranske oružane snage ostaviti Izrael “bespomoćnim”, što jasno pokazuje koliko je neprijateljstvo duboko i koliko je malo prostora za dijalog ili pomirenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....