Ni konklave nisu više što su nekad bile. Lav XIV. nije još valjano ni zagrijao Petrovu stolicu, a mediji su prepuni insajderskih priča o delikatnom procesu glasanja za novog rimskog biskupa, o naglom vodstvu jednog, pa neočekivanom obratu simpatija u pravcu drugog kandidata... Rekonstrukcije izbora novog pape probijaju se sve lakše do očiju i ušiju javnosti, usprkos zavjetu šutnje i prijetnjama ekskomunikacije blagoglagoljivim kardinalima. Poznati su čak i bizarni detalji poput kardinalskih jelovnika dok su birali budućeg predvodnika Rimske crkve iza zatvorenih vrata.
Meditacija uoči početka konklave odužila se i odgodila prvo glasanje kasno u srijedu navečer, pišu svjetski mediji iz "pouzdanih vatikanskih izvora". Prvi rezultat ispao je prilično neuvjerljiv, iskristaliziravši tri glavna pretendenta. Držeći se zavjeta tajnosti, kardinalski zbor vratio se u Casa Santa Marta, pansion u kojem su bili izolirani bez telefona, i počeli razgovarati tijekom večere. Jedni su birali bezglutensku i povrtnu hranu, a drugi klasične lagane menije.
Kardinal Pietro Parolin (70), Talijan koji je kao državni tajnik vodio Svetu Stolicu za vrijeme pape Frane, ušao je u konklavu kao uvjerljiv favorit. No, tijekom glasanja obistinilo se staro pravilo da onaj koji uđe kao papa uglavnom izađe kao kardinal, i nije dobio očekivanu ogromnu podršku. To je bio primarno rezultat podjela među talijanskim biskupima, kao i glasnih kritika nekih kardinala kojima je smetalo što Parolin nije dao prioritet suradničkim sastancima koje je papa Frane smatrao presudnim za upravljanje crkvom. Mađarski kardinal Peter Erdo (72) bio je favorit struje tvrdolinijaša i konzervativaca, no unaprijed nije imao puno izgleda zadobiti znatnije povjerenje u biračkom tijelu koje je uglavnom imenovao nedavno umrli papa. Takav je raspored općih simpatija američkog kardinala Roberta Francisa Prevosta (69) pretvorio u "tihog i tamnog konja" na kladionici, koji je kao iznenađenje u drugome dijelu utrke preuzeo primat.
Što je autsajdera poput njega sudbonosno plasiralo prema pobjedi? Zna se da za trijumf ove vrste ipak nije dovoljna nesloga i nedovoljna solidnost konkurenata, nego valja baštiniti i širem auditoriju važne vrline. Kao bivši misionar koji je potom postao vođa redovničkog reda, peruanski biskup, pa na kraju i vatikanski utjecajni igrač, ispunio je Prevost mnoge biografske uvjete za prilično visok plasman. No, ono što je ponajviše presudilo bila je njegova identitetska dvojnost: bio je s dva mjesta istovremeno, i iz Sjeverne i iz Južne Amerike. Takva biografska crta zadovoljila je kardinale na oba kontinenta. Dok su prelati ispitivali o njemu latinskoameričke kardinale koji su ga dobro poznavali, svidjelo im se ono što su o njemu čuli - izvijestio je New York Times.
Tijekom kardinalske večere, kardinal Prevost izbjegavao je bilo kakvo jeftino politikantstvo, agresivno lobiranje ili spletke, posvjedočili su anonimni sudionici konklave. Takvim decentnim i dostojanstvenim stavom već do idućeg jutra transformirao se u neočekivanoga giganta trenutka koji je u konačnici ostavio vrlo malo prostora rivalima i suparničkim ideološkim taborima.
Intervjui s više od desetak kardinala, koji su se čuvali prevelikog izlaganja u javnosti zbog kršenja pravila tajnosti koja nose kaznu izopćenja, dali su dosad prilično jasne i logične naznake o tome kako je kardinal Prevost postao papa Lav XIV. Kardinalski zbor koji ga je izabrao imao je brojne različite interese, jezike i prioritete, ali su ih naposljetku prilično lako uskladili oko jedinog svima prihvatljivog kadrovskog odabira.
Ne treba gubiti iz vida ni da je Prevost bio priličan novajlija među kardinalima, s malo više od dvije godine prethodnoga staža u Vatikanu. Prije izbora imao je brojna pitanja o praktičnom funkcioniranju konklave i o njima se konzultirao s kardinalom Luisom Antoniom Gokimom Tagleom s Filipina, koji je imao više iskustva od njega. Za razliku od kardinala Taglea, nije imao ni prepoznatljivo ime koje se smatralo naročito potentnim na izborima. Bez visokog crkvenog profila i jasne baze šire podrške, kardinal rođen u Chicagu mnogima je zato promaknuo "ispod radara".
No, kardinal Prevost mnogima nije bio potpuno nepoznat. Kao bivši vođa Reda svetog Augustina koji djeluje diljem svijeta, ali i kao voditelj vatikanskog ureda koji nadgleda biskupe širom svijeta, razvio je snažne veze i čvrste podupiratelje. Prvi među njima bio je pokojni papa Frane koji je ubrzao njegovu karijeru. Desetljeća provedena u Peruu, odlično znanje španjolskog i vodstvo Papinske komisije za Latinsku Ameriku dali su mu čvrste veze na ovome kontinentu.
„Gotovo svi ga poznajemo. On je jedan od nas“, izjavio je kardinal Baltazar Enrique Porras Cardozo iz Venezuele. Latinska Amerika, dom pape Bergoglia, i nakon njegove smrti pokazala se presudnim mjestom za izbor rimskog biskupa.
U tjednima prije konklave kardinali su sudjelovali u nizu privatnih sastanaka kako bi raspravljali o brigama oko budućnosti crkve. Za razliku od Frane, koji je svojedobno plijenio svojim kratkim i jasnim govorom, nekoliko kardinala reklo je da se primjedbe kardinala Prevosta nisu naročito istaknule.
Kardinal Jean-Paul Vesco iz Francuske, nadbiskup Alžira, nije se ni mogao sjetiti što je Amerikanac rekao, ali je s njim razgovarao na marginama sastanaka. O njemu se, međutim, kasnije sve više govorilo kao o zanimljivom kandidatu na temelju njegova "nevjerojatnog" životopisa, odličnoga talijanskog jezika, reputacije umjerenjaka i duhovne veze s papom Franom. Pročulo se i da je čovjek koji "dobro radi u grupama".
Kardinal Wilton Gregory iz Sjedinjenih Država također je rekao da se kardinal Prevost „prilično učinkovito“ uključio u rasprave manjih grupa s kardinalima. Stekao je ugled kao studiozno pripremljen, kolegijalan i organiziran suradnik, posebno kao visoki voditelj vatikanskog odjela.
„Divim se načinu na koji vodi sastanak“, rekao je kardinal Blase J. Cupich iz Chicaga. „To je prilično teško učiniti kada imate ljude različitih jezičnih skupina i kultura, a pokušavate objektivno savjetovati papu tko bi trebao biti biskup, s obvezom prethodnog slušanja tih ljudi.”
Pet dana prije konklave kardinali su izvlačili ždrijeb i dodijelili međusobno ključne uloge. S prisutnošću 127 od 133 koji su na kraju glasali, kardinal Prevost izabran je da pomogne u vođenju dnevnih sastanaka prije nego što su izolirani i ne započne glasanje. Dok su se različite frakcije na tim sastancima prepirale o budućem smjeru Crkve, kardinali iz obje Amerike postupno su se okupljali oko njega.
Kardinal Timothy M. Dolan iz New Yorka, otvorena i društvena osoba, rekao je da je pokušao bolje upoznati svog sunarodnjaka na doručku. I njemački kardinal Gerhard Ludwig Müller uočio je biračku bazu koja se formirala, primijetivši „zavidan broj kardinala iz Južne i Sjeverne Amerike“.
Kardinal Porras iz Venezuele rekao je da kardinali iz Latinske Amerike i Sjedinjenih Država imaju isto mišljenje o kardinalu Prevostu. „Kad prvo imate prijateljstvo“, rekao je, „sve je poslije toga lakše“, potvrdio je kardinal Porras iz Venezuele. Što su kardinali više saznavali o kardinalu Prevostu, to im se više sviđao.
Kardinal Vincent Nichols iz Engleske najlucidnije je procijenio što je prevagnulo na stranu Prevosta kao pape: "srce misionara, znanstvena dubina i dobro poznavanje svijeta". Kao biskup vodio je biskupiju i kontaktirao sa župljanima, ali je radio i u Kuriji, rimskoj birokraciji. Kardinal Parolin, glavni favorit i vatikanski diplomat, imao je duboko iskustvo samo u crkvenoj birokraciji. Većina kardinala uočila je da Prevost poznaje i bilo "žive Crkve".
Prvo glasanje konklave svelo se na ono što je španjolski kardinal Omella nazvao „vrstom preliminarne ankete“. Ona je iskristalizirala tri imena: Parolin, Erdo i Prevost. Tada su se kardinali vratili u gostinjsku kuću i počeli raspravljati o snagama i slabostima trojice muškaraca. Druga i treća konklava idućega jutra posve su razjasnile situaciju, a u četvrtome glasanju glasački listići su se pretežito „pomaknuli“ prema kardinalu Prevostu. Kada je dosegnuo 89 glasova, dvotrećinsku većinu potrebnu za postajanje papom, dvorana je eruptirala u ovacije, a on je ostao sjediti! Glasovi su se potom primicali troznamenkastom broju, a on je ostao jednako staložen.
Izbor pape, jednom riječju, nikad nije plod slučaja. Kardinal Prevost izraz je dominantnog duha sadašnje rimske crkve i - čovjek je svog vremena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....