Sport je u doba nacističke Njemačke imao važnu ulogu, ali tada se nije govorilo o sportu, već o tjelesnom odgoju. Glavni cilj je bio unapređenje zdravlja i produktivnosti ljudi - za gospodarstvo i rat. Individualni sport je bio u drugom planu - piše DW.
Radilo se o kolektivu, masi, tzv. "narodnom tijelu", kojem je svaki Nijemac kao pojedinac trebalo doprinijeti na najbolji mogući način. U skladu s nacističkom ideologijom uvijek se radilo o snazi i borbenosti.
"Ono što je slabo mora biti uklonjeno" - počinje citat koji se pripisuje Adolfu Hitleru. "U mojim redovima će rasti omladina koje će se svijet plašiti. Želim nasilnu, gospodarsku, neustrašivu, okrutnu omladinu. (...) Obučavat ćemo ih u svim tjelesnim vježbama."
Ove tjelesne vježbe su bile obvezne u mnogim nacističkim masovnim organizacijama kao što su Njemačka omladina (DJ), Hitlerova omladina (HJ), Savez njemačkih djevojčica i djevojaka (BdM) ili Snaga kroz radost (KdF). Također se preporučivalo članstvo u sportskom klubu.
U Hitlerovoj omladini, ali i u školskom sportu, tjelesne vježbe su kod dječaka služile za uvježbavanje vojničkog ponašanja i izbor onih koji bi kasnije mogli zauzeti vodeće pozicije u vojsci.
Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je 1931. Olimpijske igre dodijelio Berlinu - još u vrijeme Weimarske Republike. Nacisti, koji su došli na vlast 1933., otvoreno su pokazivali da su protivnici olimpijskog pokreta.
Kozmopolitska ideja Olimpijskih igara bila je nespojiva s njihovim pogledom na svijet, sportska natjecanja s pripadnicima "neprijateljskih naroda" iz Prvog svjetskog rata su bila protiv njihovog osjećaja časti, a poricali su i ravnopravnost Židova i "crnaca" s drugim rasama.
Međutim, nacisti su brzo shvatili - prije svega Hitler - kakvu priliku Olimpijske igre pružaju da se svijetu predstave kao miroljubiva, otvorena, mlada država.
"Napravili su zapanjujući zaokret" - kaže za DW povjesničar Ansgar Molzberger s Njemačke visoke sportske škole u Kölnu. "Isto kao što su do kraja Weimarske Republike strogo odbacivali olimpijski pokret s njegovim idealima međusobnog razumijevanja naroda i internacionalnosti, sada su se predstavljali kao njegovi veliki pristaše."
Pored toga, željeli su iskoristiti Olimpijske igre za demonstraciju vlastite snage - kako što se tiče dobre organizacije, tako i sportskih uspjeha.
"Jedan sport koji se može posebno istaknuti je boks. Svi stariji dječaci su morali trenirati boks u školi" - kaže Molzberger. Timski sportovi kao što su nogomet i rukomet su i dalje postojali, ali je uvijek bio naglašavan borbeni duh.
Sportske aktivnosti za žene su također bile snažno obilježene ideologijom. Žene su prije svega bile svedene na ulogu majke i domaćice. Da bi tu ulogu dobro ispunile, trebale su trenirati svoje tijelo, poboljšati zdravlje i kondiciju i ojačati disciplinu.
U Savezu njemačkih djevojaka (BDM), u kojem su bile organizirane djevojčice i djevojke u dobi od deset do osamnaest godina, postojale su tjelesne vježbe koje su djevojke ne samo fizički, već i ideološki obučavale i pripremale za njihovu buduću ulogu u društvu.
Ubrzo nakon preuzimanja vlasti, 7. travnja 1933. donesen je zakon prema kojem su državni službenici i javni radnici morali biti arijskog porijekla. Primjena tog tzv. "arijskog paragrafa" je postepeno proširivana kako bi se Židovke i Židovi potpuno isključilo iz profesionalnog i društvenog života i na kraju se zabrana odnosila na liječnike, studente, medije, kazališta i druge kulturne ustanove i udruženja.
Ovaj zakon je vrijedio i za sportske klubove, ali zbog predstojećih Olimpijskih igara njegova provedba nije dosljedno zahtijevana. Nacisti nisu željeli negativni odjek u medijima i razloge za moguće oduzimanje Olimpijskih igara ili bojkote.
Ipak, bilo je kritike i poziva na bojkot. Oni su se pojačali nakon donošenja Nürnberških zakona 1935. koji su kasnije postali pravni temelj za progon i uništenje Židova.
No mnogi sportski klubovi i savezi primijenili su "arijski paragraf" na vlastitu inicijativu. Tako je Njemački gimnastički savez, tada najveći njemački sportski savez s 1,5 milijuna članova, isključio Židovke i Židove već dan nakon donošenja zakona. Drugi savezi, poput plivačkog, veslačkog ili skijaškog saveza, slijedili su njihov primjer.
Njemački nogometni savez (DFB) reagirao je manje radikalno i dozvolio Židovima da i dalje igraju. Međutim, nisu smjeli imati vodeće pozicije u nogometnim klubovima.
Kao posljedica isključenja čisto židovski sportski klubovi su od 1933. do 1936. doživjeli pravi procvat s velikim porastom broja članova. No nakon Olimpijskih igara 1936. situacija za Židove i Židovke u Njemačkoj se pogoršala - piše DW.
"Poslije Olimpijade mogli su skinuti masku" - kaže povjesničar Molzberger. "S početkom sveobuhvatnog progona Židova od 1938. sustavno je uništen i židovski sport u Njemačkoj."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....