Krajem listopada 2022. sedam muškaraca upalo je u Veliku dvoranu naroda na pekinškom Trgu Tiananmen. Polako su se popeli na podij pozlaćene dvorane, na čelu s Xi Jinpingom, i postrojili se u strogom hijerarhijskom redu oko vođe. To je bilo svečano predstavljanje novog stalnog Politbiroa, jezgre moći u Kineskoj komunističkoj partiji. Svačiji položaj u tom društvu bio je ključ njihova značaja. Na četvrtom mjestu, iza Xija i budućih premijera te predsjednika Narodnog kongresa, bio je Wang Huning, mršav, kamenog lica s crnom kosom i profesorskim izgledom: pravi kineski ideološki car.
Wang (69) stoji iza mnogih teorija i slogana koji pokreću trenutni sustav vlasti u Pekingu. Osim ideologijom, bavi se i službenom propagandom. On je jedan od Xijevih najbližih povjerenika; vodi Konzultativnu konferenciju, najviše savjetodavno tijelo vlasti. Mnogi ga zbog slične razine utjecaja često nazivaju i "kineskim Henryjem Kissingerom".
Krajem 1980-ih putovao je po Sjedinjenim Državama punih šest mjeseci. Svoja iskustva sakupio je u knjizi objavljenoj 1991., u kojoj je iznio svoja razmišljanja o razdorima koje je primijetio unutar vodeće svjetske sile. Njezin naslov imao je proročanske prizvuke za sadašnje razdorno doba: Amerika protiv Amerike. Prorok s istoka na neki je način predvidio Trumpovo doba čak 30-ak godina prije prve jasne slutnje.
Svezak koji je gotovo pao u zaborav analizira brojne proturječnosti i pukotine američkog društva. No, postao je pravi fenomen u Kini 2021. godine, nakon što je rulja koja je nastojala zadržati Donalda Trumpa na vlasti upala na Kapitol. Knjiga iz perspektive mladog politologa iz marksističko-lenjinističke zemlje opisuje brojne fenomene u kapitalističkom svijetu, no sadrži i druge zanimljive uvide u percepciju Sjedinjenih Država od strane sadašnjeg kineskog vodstva.
Wang, koji je bio najmlađi izvanredni profesor na Odsjeku za političke znanosti na prestižnom Sveučilištu Fudan u Šangaju, imao je Isusove godine (33) kada je stigao u SAD. To su bila vremena otvorenosti i razmjene. Bio je dio delegacije Kineskog društva za političke znanosti koja je u Americi boravila na poziv kolega. Sumrak Hladnog rata se već jasno naslućivao. Sjedinjene Države bile su neosporna i ničim pomućena sila. Bližio se navodni "kraj povijesti" Francisa Fukuyame: stanje duha u kojoj se dominacija SAD-a i Zapada činila dugoročno neupitnom. Bush stariji bio je na rubu pobjede na izborima. Zapad i kapitalizam bili su na svom vrhuncu.
Wang je američkom fenomenu pristupio "više kao promatrač nego kao istraživač", objašnjava na uvodnim stranicama svog djela. Naslov knjige, pojasnio je, odnosi se na "pozitivne" i "negativne" sile koje ravnopravno koegzistiraju u zemlji. Cilj mu je bio demontirati idealiziranu viziju "raja bogatih", ali i zloslutni stereotip "buržoaske diktature".
Posjećuje kinesku četvrt, sveučilišta, tvornice i plantaže te sjedište Coca-Cole; analizira lobije i dinamiku ekonomskih moćnih skupina; fascinira ga prodiranje telefona, automobila, kreditnih kartica i računala u svakodnevni potrošački život. Opisuje pustošenje droga; razmišlja o seksualnoj revoluciji i sukobu feminističkog pokreta s tradicionalnim vrijednostima; promatra Bushovu kampanju i izborne debate; prolazi kroz susjedstva puna prostitutki i trgove s beskućnicima; propituje podrijetlo "američkog duha"; ulazi u muzeje, putuje kroz gradove u Ohiju i intervjuira desetke ljudi iz svih sfera života, od poljoprivrednika pa do političara.Poglavlje po poglavlje, autor isprepliće svoja zapažanja, uvijek s vlastitom zemljom kao komparativnom pozadinom.
Već se tad može osjetiti kineska težnja da postane odlučujuća sila: "Ekonomski uspjeh i tehnološki napredak koje su Sjedinjene Države postigle u ovom stoljeću vidljivi su svima i nijedna zemlja u svijetu danas ih još nije nadmašila", piše. "Kako se može postići kineska ekonomska modernizacija? Temeljno pitanje je može li se proces ekonomske modernizacije Kine dovršiti pod javnim vlasništvom."
Nije ni čudo da je Wang, nekoliko desetljeća kasnije, bio zaslužan za koncept "kineskog sna", slogana koji itekako podsjeća na američki san, a koji je Xi ponavljao u svojim prvim godinama na vlasti. Tijekom putovanja Amerikom on također lucidno uočava neke nedostatke koji će se pojaviti tek u budućnosti. Primjećuje kako su Sjedinjene Države preplavljene stranom proizvodnjom (uvod u trgovinsku neravnotežu koja zapravo danas stoji iza Trumpova trgovinskog rata). Usredotočuje se na trend preseljenja tvornica iz SAD-a i upozorava na utjecaj zatvaranja tvornica na industriju i nezaposlenost.
Uspoređujući Sjedinjene Države – za koje već tad smatra da su u silaznoj putanji – s Japanom – tadašnjom istočnom silom u usponu – Wang iznosi ključna zapažanja i ideje za razumijevanje trenutnog kineskog modela: "Američki sustav, zasnovan na individualizmu, hedonizmu i demokraciji, očigledno gubi naspram sustava kolektivizma, nesebičnosti i autoritarizma".
Ren Xiao, koji je bio Wangov student na Sveučilištu Fudan, sad je profesor na Institutu za međunarodne studije istog sveučilišta, smatra knjigu svog profesora vizionarskom. Već naslov odražava "duboke unutarnje kontradikcije" Sjedinjenih Država, kaže za španjolski El Pais. Mnogo godina kasnije, dodaje, misleći na napad Trumpovih pobornika na Kapitol, sukob između dvije Amerike postao je svima očit.
Wang se već za školovanja isticao po mladosti, napornom radu i solidnom obrazovanju. Na poslijediplomskom studiju predavao je klasike zapadne političke misli. Proučavali su sve, od starih Grka do modernih autora poput Montesquieua, Lockea i Rousseaua. Od svojih je studenata svaki tjedan tražio da pročitaju po jedno takvo djelo. Kinesko gospodarsko čudo, razvidno je i iz njegova primjera, nije palo s neba niti je puki plod mentalnoga razvoja nekadašnje "jeftine radne snage". Mnoge mudre glave ove mnogoljudne zemlje su itekako naporno proučavale sve anomalije zapadnih poredaka kako bi se približile njihovoj ekonomskoj i političkoj snazi i pokušali je prestići.
Profesor Wang je još kao netipični mladi intelektualac privukao pozornost kineske vlade kao zagovornik neoautoritarizma, političkog pokreta koji se smatra pretečom državno vođenog kapitalističkog modela koji je kasnije ustanovio Xi Jinping. Wang je, osim njegov, bio savjetnik još dvojice kineskih vođa: Jiang Zemina i Hu Jintaoa. Danas se ponajviše bavi Tajvanom i vjerskim pitanjima, dvjema ponajvećim glavoboljama Pekinga.
Ono što je nakon obilaska SAD-a zapisao još koncem 1980-ih svakako ga kvalificira za sve strateški najodgovornije zadaće: "Brojne sumnje i tjeskobe koje more sjevernoameričku naciju isplivat će na površinu tek kad se suoči s novom svjetskom velesilom. Tada će Amerikanci istinski duboko razmisliti o svojoj politici, gospodarstvu i kulturi".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....