Od pada Berlinskog zida SAD je izveo samo jednu uspješnu vojnu operaciju, a i prije se nije proslavio, sjetimo se Vijetnama. Riječ je o Pustinjskoj oluji 1990./91., kad je većina svjetskih zemalja u UN-u odobrila da se Irak, koji je okupirao Kuvajt, silom izbaci iz te suverene zemlje. Washington je preuzeo većinu vojno-operativnih akcija. Operaciju je na strategijskoj razini vodio Colin Powell, tadašnji zapovjednik Združenog stožera američke vojske. Na terenu je, taktički i operativno, operaciju vodio Norman Schwarzkopf. Irak je istjeran iz Kuvajta.
Powell je vodio Pustinjsku oluju u skladu sa svojom doktrinom, koja traži da se svako američko sudjelovanje u ratovima zasniva na jasnim, realističnim i ostvarivim političkim ciljevima, uz snažnu podršku američkog naroda i s jasno definiranom strategijom izlaska.
Trump, nakon što su pokrenuti novi napadi na Iran (prvi su bili u lipnju prošle godine), govori o uništavanju vojnih sposobnosti Islamske Republike i poticanju promjene režima, a Netanyahu o “uklanjanju egzistencijalne prijetnje koju predstavlja teroristički režim u Iranu”. To nisu jasni, realistični i ostvarivi ciljevi, nego želje dvojice lidera. Niz primjera pokazuje da zračni napadi nisu dostatni da bi došlo do pada režima, Izrael nije ni dvogodišnjom kopnenom vojnom intervencijom uspio uništiti palestinski militantni pokret Hamas u Pojasu Gaze, koji većina Palestinaca ne podnosi, kao što većina Iranaca ne podnosi vojno-teokratski režim.
Iran se pripremio za napad, a kako nema kopnene intervencije, i dalje može koristiti sigurnosne snage za gušenje prosvjeda ako izbiju. Decimiranje teokratskog režima, ako i uspije, neće voditi padu režima, jer će ga i dalje održavati vojska i ostale sigurnosne službe. Moguće je da izraelska vanjska obavještajna služba Mossad priprema operacije na terenu, ali bit će teško okupljati veće skupine ljudi dok traju zračni napadi.
Trumpov napad nema snažnu podršku SAD-a, osobito u njegovoj MAGA bazi i među neopredijeljenim biračima. Budući da je riječ o zračnoj operaciji, strategija izlaska jednostavna je kao u lipnju – prekinu se napadi.
Previše je čimbenika koji su u protuslovlju s Powellovom doktrinom da bi napad ostvario željene ciljeve ili barem većinu. Trump je napravio klasičnu pogrešku neukih političara uvjerenih u svoju genijalnost – tako je slično bilo i 1914. – iako ga je sadašnji Powell, general Dan Caine, kojega je osobno postavio na položaj zapovjednika Združenog stožera, upozorio na rizike uvlačenja u dugi sukob – odlučio je napasti.
Iranski je režim podržavatelj terorizma, nastoji se dokopati nuklearne bombe, koristeći milicije iz šijitskog polumjeseca od Hezbollaha u Libanonu do hutista u Jemenu destabilizirao je regiju, podržava rusku agresiju na Ukrajinu, ali vjerojatnost da ga u ovom trenutku izraelsko-američki napadi zbace možda je oko 20 posto. Većina iranskog stanovništva ne podnosi svoj režim, ali jednako tako protive se Izraelu i smatraju ga neprijateljem, zbog čega će biti teško organizirati ih da podrže napade.
Iran, kao što je bilo poznato, nema sposobnosti nanijeti veće štete američkim ciljevima i interesima u regiji ni u Izraelu, ali nikad ne smijemo zaboraviti upozorenje mudrog Carla von Clausewitza – rat, kad se pokrene, počinje živjeti vlastiti život i teško je onima koji su ga započeli držati ga pod kontrolom i usmjeravati kako žele.
Treba se nadati da će operacija Trump/Netanyahu nakon nekoliko dana, kad shvate da ne ostvaruju ciljeve, prestati, a da američki predsjednik proglasi pobjedu. Nažalost, poznavajući ih, toj opciji dajem malo izgleda. Najgori scenarij uključivao bi unutarnji kaos u Iranu, zbog kojega bi susjedne zemlje intervenirale: Turska protiv Kurda, Pakistan zbog sunitske manjine na jugu, što bi vodilo ozbiljnom regionalnom sukobu globalnog dosega jer bi se reflektirao na tri ključne pomorske točke, Suez, Hormuz i Bab el-Mandeb. U takvom razvoju Rusija bi smatrala da ima slobodne ruke nastaviti uništavati civilnu infrastrukturu Ukrajine, Mađarska i Slovačka podrivati EU.
Dobra je vijest u ovom prijetećem kaosu da Kina neće napasti Republiku Kinu na Tajvanu jer je predsjednik Xi Jinping rastjerao cijeli vojni vrh, pa sada treba čekati dok novi ljudi ne preuzmu položaje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....