Španjolski premijer Pedro Sánchez, uvjerljivo prvi antiratni glas aktualne Europe, okuplja danas u Barceloni lijeve stranačke lidere iz niza zemalja kako bi se zajednički suprotstavili reakcionarnom valu u svijetu i jačanju ekstremne desnice koja posvuda potencira nasilje i ratove. U isto vrijeme, u Milanu se na svom alternativnom skupu grupira ekstremna i populistička europska desnica, pokušavajući kreirati novu zajedničku strategiju dominacije nakon nedavnoga poraza svog istaknutog perjanika Viktora Orbana u Budimpešti.
"Očito je da su mir i vrijednosti koje ga podupiru ozbiljno napadnuti reakcionarnim valom, autoritarnim režimima, dezinformacijama i pošastima koje ugrožavaju stabilnost naših demokratskih institucija", poručio je Sánchez uoči svoga skupa. Kao i u Pekingu prije nekoliko dana, španjolski premijer pozvao je na obnovu i poboljšanje općeg sustava demokratskih prava i sloboda koji posvuda napadaju uglavnom desničarski despoti svojom svevlašću i samovoljom.
Dok se Sanchez i njegovi lijevi istomišljenici u Barceloni budu bavili trumpizmom, putinizmom i njihovim destruktivnim i satelitskim varijacijama diljem Europe i svijeta, desničari u Milanu bavit će se uglavnom sami sobom i pitanjem kako se distancirati od dojučerašnjeg ultimativnog idola, Donalda Trumpa. On im je, naime, sad postao jako štetan jer se njegovi suludi i globalno štetni ratovi projiciraju i na njih te bi mogli, boje se, uskoro svi neslavno završiti kao Viktor Orban ne nađu li metode uvjeriti birače kako s njime nemaju veze. U Milanu će o takvoj strategiji međusobno raspredati Francuz Jordan Bardella, Nizozemac Geert Wilders i ostali baštinici ideje prezira prema toleranciji i demokraciji.
„Moramo držati distancu prema Trumpu“, priznala je i francuska zastupnica Marine Le Pen svojim kolegama iz Nacionalnog okupljanja na nedavnom sastanku. Ritualno pranje ruku od Trumpa postaje masovni pokret među krajnjom desnicom u Europi. I zastupnici njemačkog AfD-a zauzimaju sličan pristup uoči ključnih regionalnih izbora koji se naziru u rujnu, premda im trenutno iznimno dobro ide: prema najnovijim anketama ta desničarska i kriptonacistička stranka postala je pojedinačno najpopularnija stranka u Njemačkoj: stoji na 26 posto građanske potpore, dok je vladajući CDU na 25 posto.
Kancelar Friedrich Merz je vidno zabrinut: upravo on i njegove političke greške su, čini se, omogućili tako strelovit rast Alternativi za Njemačku. U vrijeme prošlog mandata SPD-ova Olafa Scholza AfD je bio na oko deset posto. U tumačenjima skokovitog rasta AfD-a analitičari najčešće ponavljaju stare teze o kroničnoj zasićenosti Nijemaca klasičnim strankama, nepovjerenju u tradicionalne političke elite, sve većoj odvojenosti političara od naroda i slične tlapnje. Naravno da u svemu tome ima istine, ali je činjenica i da dok standard građana raste i ekonomija funkcionira za te ‘boljke‘ nikoga previše nije briga. A Njemačka već dugo vremena ekonomski poboljeva, što je naročito bjelodano na primjeru njezine automobilske industrije u sve bolnijom suočenju s kineskim jeftinijim i progresivnijim tehnologijama.
Za aktualni pad popularnosti vladajućih stranaka, upozoravaju njemačke ankete, kriva je i njihova jako loša reakcija na nedavni skok cijena goriva. Nijemce je prilično rasrdio i nedavni prijedlog aktualne savezne vlade o pomicanju granice za mirovinu na 70 godina, a čemu se žestoko suprotstavio upravo desnopopulistički AfD. Od svih loših poteza Merzova kabineta koji je na vlasti malo manje od godine dana dosad uglavnom najviše profitira AfD: na izborima u saveznim pokrajinama Baden-Wuerttembergu i Porajnju-Falačkom također su ostvarili rekorde. Nisu im naštetili ni brojni skandali s optužbama za korupciju i nepotizam u zapošljavanju, kao ni nadzor Ureda za zaštitu ustavnog poretka zbog pronacističkih i radikalno desničarskih ispada. Paralelno s kopnjenjem CDU/CSU-a popularnost rapidno pada i njemačkim socijaldemokratima, SPD-u, koji su manjinski partner u vladajućoj koaliciji. I njihova lijeva alternativa gotovo im je rame uz rame: stranka Linke (Ljevica) ima 11 posto, a SDP je na tek 12 posto potpore. Zeleni su na stabilnih 14 posto. Ukupno je radom vlade Friedricha Merza nezadovoljno preko 65 posto ispitanih Nijemaca, što je također rekord u dosadašnjim negativnim očitovanjima.
Da nakon poraza Viktora Orbana europskoj krajnjoj desnici ne pada na pamet još potpisati zbirnu kapitulaciju svjedoče i turbulentna događanja iz susjedne Slovenije. Janez Janša će, usprkos svim predviđanjima, ipak dobiti priliku sastaviti svoju vladu po četvrti put i figurativno zamijeniti donedavnu ulogu svog prijatelja Orbana u europskom političkom krajoliku. Do obrata je došlo u petak, kad je predsjednik Demokrata Anže Logar – inače bivši šef diplomacije u Janšinoj ranijoj vladi i njegov dugogodišnji stranački kolega - objavio da prekida koalicijske pregovore sa strankom dosadašnjeg liberalnog premijera Roberta Goloba. Time je put prema novoj Janšinoj vladi praktički otvoren, a špekulira se i da već ima dovoljan broj zastupničkih potpisa. Takav rasplet mogao se naslutiti već na konstituirajućoj sjednici parlamenta kad je za njegova predsjednika tajnim glasovima izabran deklarirani antivakser i šef stranke koja želi Sloveniju izvesti iz EU-a i NATO-a.
Da stvar bude ljepša, sutra bi i u Bugarskoj po svemu moglo doći do brze sanacije desničarsko-proruskih snaga u EU-u. Na parlamentarnim izborima predviđa se pobjeda stranke Progresivna Bugarska bivšeg predsjednika Rumena Radeva. Radev je bivši vojni pilot, žestoki poklonik Viktora Orbana i njegovih politika, protivnik uvođenja eura. Za razliku od Zorana Milanovića, hrabro se povukao usred predsjedničke dužnosti i kandidirao na parlamentarnim izborima, jeftino obećavajući građanima da će ‘srušiti oligarhiju‘. Do trenutne vodeće popularnosti u anketama popeo se i na valu inflacije koja veoma jako tišti bugarske građane, za razliku od Hrvata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....