Oštrom osudom Trumpovih ratova postao je heroj slobodarskog svijeta, ali za slobodarske Katalonce i dalje je negativac

Španjolski premijer Pedro Sanchez već neko vrijeme figurira kao glavni zapadni junak slobodarskog svijeta. Ne samo što je bio jedan od rijetkih europskih vođa koji je osuđivao izraelski pokolj u Gazi i koji je priznao Palestinu, nego je i jedini europski premijer koji je bespogovorno osudio američko-izraelsku agresiju na Iran, te je zabranio SAD-u korištenje baza u Španjolskoj za operacije protiv Irana, ne obazirući se na Trumpove prijetnje.

„Nećemo biti suučesnici u nečemu što je loše za svijet i suprotno našim vrijednostima i interesima, samo kako bismo izbjegli nečiju odmazdu”, rekao je Sanchez još na početku iranskog rata u televizijskom obraćanju.

Nadalje, još ranije je bio jedini europski državnik koji je odbio Trumpov zahtjev da članice NATO-a povećaju izdvajanja za obranu s dva na pet posto BDP-a, što u praksi nije moguće bez rezanja socijalne države. Sanchezov rezon bio je dostojan njegovih funkcija glavnog tajnika Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE) i predsjednika Socijalističke internacionale: Sanchez je odbrusio Trumpu da je taj NATO-ov zahtjev „nespojiv s našom socijalnom državom i našom vizijom svijeta”.

Ukratko, slobodarski ljudi širom Europe i čitavog svijeta prepoznali su u ljevičarskom španjolskom premijeru čovjeka koji se ne boji sebe i svoju zemlju pozicionirati na pravu stranu povijesti, usprkos prijetnjama globalnih i regionalnih moćnika i nasilnika zakucanih na pogrešnu stranu te povijesti.

Međutim, kako se kaže, nitko nije prorok u svom selu, pa tako i Sanchez u vlastitoj zemlji doživljava kritike upravo iz redova

tamošnje ljevice. Ne zato što se suprotstavio Trumpu, nego zato što nema iste kriterije za Palestinu i Kataloniju.

Premijer je ‘visok i zgodan‘

O tome je ovih dana pismo europskim medijima poslao katalonski redatelj dokumentarnih filmova i aktivist za neovisnost Katalonije Jordi Oriola Folch, koji živi u Barceloni. U tekstu pod naslovom „Je li Sanchezov antiratni stav prema Trumpu koherentan?” Folch optužuje Sancheza da ima dvostruke kriterije, jer Kataloniji ne dopušta ono što daje Palestini.

S obzirom da se bavi filmom, Folch svoje pismo započinje spomenom slavne američke glumice i oskarovke Susan Sarandon, koja je 28. veljače primila Međunarodnu nagradu Goya u Barceloni, koju dodjeljuje Španjolska filmska akademija. Tom prilikom, piše Folch, legendarna glumica je na tiskovnoj konferenciji izrazila svoje divljenje premijeru Sánchezu zbog njegove političke hrabrosti, usput ga nazvavši „visokim i zgodnim”. Folch prepričava ostatak glumičine besjede:

„Kako je rekla, iako o njemu zna vrlo malo, smatra da je uvijek na pravoj strani povijesti, referirajući se na njegovu osudu rata u Gazi i španjolsko priznavanje Palestine, kao i na njegovo odbijanje Trumpova zahtjeva da poveća španjolsku vojnu potrošnju na pet posto, zbog protivljenja otmici Madura u Venezueli i protivljenja napadu na Iran, čak i sprječavanja korištenja američkih baza u Španjolskoj za dolijevanje goriva na putu za Iran, i naposljetku zbog poziva na pregovore kako bi se izbjegao rat i očuvao međunarodni poredak”, prenosi Folch riječi slavne glumice, te konstatira:

„Sigurno je Sánchez visok i privlačan, ali, kako Sarandon kaže, ona ga ne poznaje baš dobro”, piše katalonski redatelj.

Strah od desnice

Kako dalje navodi u pismu, Folch cijeni to što se Sánchez „protivi jednostranim akcijama Trumpa i Netanyahua u vrijeme kada se velik broj zemalja boji Trumpa i ne usuđuje ga kritizirati”. Kompletna španjolska ljevica podržava Sancheza u toj borbi, ali Folch tvrdi da Sanchezova motivacija za sukobljavanje s Trumpom nije

humanistička nego „izborna, budući da ankete predviđaju da će izgubiti izbore od španjolske krajnje desnice, pa se ulaskom u ovu epsku bitku protiv Trumpa i globalne krajnje desnice Sánchez nada vratiti glasove birača i poraziti ‘španjolske Trumpove‘: Narodnu stranku (PP) i stranku Vox”.

Kako se očituje iz njegova pisma, katalonski redatelj zamjera španjolskom premijeru da svoje progresivne stavove iznosi samo kada se radi o međunarodnoj politici, dok se u odnosu prema Kataloniji Sanchezova politika gotovo ne razlikuje od politike navedenih španjolskih desničarskih partija.

„No, ovaj Sanchezov međunarodni stav je anegdotski i predstavlja samo jedno mišljenje među mnogim drugima. Nasuprot tome, njegov stav o sukobu između Španjolske i Katalonije bio bi odlučan i odmah bi omogućio rješenje: pravo na samoodređenje katalonskog naroda, kao što je Sánchez pozvao u slučaju Palestinaca. Međutim, u ovom sukobu unutar vlastite države, Sánchez ne zauzima moralni stav zagovaranja ljudskih, društvenih i političkih prava, već se umjesto toga stavlja na stranu jače strane (koja je njegova) protiv Katalonaca, kojima je uskraćena sloboda demokratskog izbora”, ističe Folch.

Pljačkanje Katalonije

U nastavku pismu katalonski redatelj iznosi brojne primjere kojima dokazuje Sanchezov neprijateljski gard prema ideji katalonske neovisnosti. Među ostalim, Folch navodi da je Sánchez „podržao nezakonitu primjenu članka 155. španjolskog Ustava radi suspenzije katalonske samouprave zato što je katalonski narod na referendumu pitao koji politički okvir preferira”, te da je također „odobrio nezakonito špijuniranje mobilnih telefona pristaša katalonske neovisnosti u najvećem svjetskom špijunskom slučaju koji uključuje softver Pegasus”.

Nadalje, Folch optužuje Sancheza da „infiltrira policijske službenike u miroljubive katalonske društvene pokrete”, te da „tretira Kataloniju kao unutarnju koloniju, nastavljajući je pljačkati godišnjim viškom između onoga što Katalonci plaćaju Madridu u porezima i onoga što se vraća u državnim ulaganjima”. U

prilog toj tvrdnji Folch navodi da ta godišnja razlika na štetu Katalonije iznosi 22 milijarde eura, što je „gotovo 10 posto katalonskog BDP-a”.

Folch ističe da „osim ovog strukturiranog pljačkanja sredstava, Španjolska neprestano propušta ispuniti svoja proračunska obećanja” prema Kataloniji. Tako je, na primjer, 2021. godine španjolska vlada u Kataloniju uložila samo 36 posto planiranih sredstava, dok je u Madrid uložila 184 posto od planiranog. Kako piše Folch, „Sánchez namjerava smiriti koloniju, ali ne tako da Kataloncima dopusti da se oslobode dominacije Madrida”.

„Stoga ne tražimo od Sancheza da napusti ovaj stav u korist mira, međunarodnog prava i prava na suverenitet naroda pogođenih Trumpom ili Netanyahuom, već ga umjesto toga pozivamo da bude dosljedan i da ne proturječi sâm sebi kada govori o SAD-u i Izraelu nasuprot Španjolskoj: Španjolska mora priznati pravo Katalonije na samoopredjeljenje”, završava katalonski redatelj.