U Istanbulu je u studenom 2025. na odmoru umrla četveročlana tursko‑njemačka obitelj Böcek, a u istrazi se dosad kao glavni uzrok smrti pojavio – pesticid protiv stjenica u hotelu, a ne ulična hrana, dok je 11 osoba privedeno u sklopu istrage. Ipak, riječ je o preliminarnim nalazima – istraga još traje, iako forenzički nalazi snažno upućuju na trovanje fosfinom, plinom koji nastaje iz nekih rodenticida i insekticida korištenih u zatvorenim prostorima.
Što se dogodilo obitelji na odmoru u Istanbulu
Böcekovi su iz Njemačke doputovali u Istanbul 9. studenoga, smjestili se u manji hotel u četvrti Fatih i krenuli u klasičan gradski obilazak – šetnja uz Bospor, Ortaköy, ulična hrana koja se turistima nudi na svakom koraku. U jednom danu pojeli su sve ono što mnogi turisti spontano isprobaju: punjene dagnje s rižom s uličnog štanda, kokoreç od janjećih crijeva, popularni kumpir – ogroman pečeni krumpir punjen nadjevima – i nezaobilazni lokum, turski rahatlokum. Ubrzo nakon povratka u hotel, svi članovi obitelji počeli su povraćati i žaliti se na mučninu, zbog čega su iste noći zatražili pomoć u bolnici, primili infuziju i vraćeni su u hotel.
Sljedećih dana drama se dramatično produbila: djeca, šestogodišnji dječak i trogodišnja djevojčica, preminula su 13. studenoga, majka dan kasnije, a otac nakon nekoliko dana borbe u jedinici intenzivne njege. Priča o obitelji koja je do prije nekoliko dana objavljivala fotografije s puta, a zatim u razmaku od četiri dana svi umiru, šokirala je i Njemačku i Tursku, te otvorila niz pitanja – od sigurnosti ulične hrane do kontrole hotela koji ciljaju na budžetne turiste.
Od sumnje na uličnu hranu do fokusa na pesticid
Prva pretpostavka bila je gotovo refleksna: trovanje hranom. Lokalni mediji i dužnosnici u startu su povezali smrt s dagnjama, kokoreçem i drugim jelima iz Ortaköya, pa su inspektori krenuli u nadzore štandova, uzimali uzorke hrane i pregledavali dokumentaciju o higijeni. U zemlji u kojoj je "street food" važan dio turističke ponude, ali i česta meta kritika zbog higijenskih standarda, te prve sumnje činile su se logičnima – i politički komotnima.
No, priča je dobila novi smjer kad su se s istim simptomima – mučnina, povraćanje, slabost – javila još dva gosta istog hotela, koji nisu nužno jeli istu hranu. To je istražitelje prisililo da pogled podignu izvan tanjura i usmjere ga prema samoj zgradi hotela: instalacijama, vodi, plinu, ventilaciji. Ubrzo je u medije procurila radna hipoteza policije i tužiteljstva – u prizemlju hotela nedavno je korišten kemijski preparat za uništavanje stjenica, a smrtonosne pare moguće su kroz ventilacijske kanale dospjele do sobe u kojoj je boravila obitelj.
Forenzički nalazi: tragovi fosfina u sobi
Preliminarni obdukcijski nalazi i toksikološke analize donijeli su dramatičan zaokret: na ručnicima, maskama i brisevima iz hotelske sobe pronađeni su tragovi fosfina, plina koji nastaje razgradnjom nekih pesticida. Istražitelji su time praktički isključili scenarij klasičnog trovanja hranom – ni u tijelima, ni u uzorcima hrane nije nađeno ništa što bi podržalo tu teoriju kao primarni uzrok smrti. Fosfin je, inače, vrlo otrovan plin koji može izazvati brzo zatajenje organa i srčane probleme, a u zatvorenim, slabo prozračenim prostorima dovoljno je malo da izazove katastrofu.
Istraga zasad ide u smjeru da je neadekvatno korištenje pesticida, vjerojatno proizvoda namijenjenog poljoprivrednoj upotrebi, dovelo do nakupljanja plina u sobi obitelji, a simptomi – od mučnine do kolapsa – uklapaju se u kliničku sliku trovanja tim tipom kemikalija. Taj scenarij dodatno osnažuje činjenica da se drugi gosti istog hotela, koji nisu dijelili obroke s obitelji, nisu razboljeli sličnim simptomima, što trovanje uličnom hranom gura u drugi plan.
Privođenja, zatvoreni hotel i što se zna o istrazi
Kako se fokus istrage pomicao s hrane na hotel, tako je rasla i lista osumnjičenih: privedeno je ukupno 11 osoba, među njima vlasnik hotela, članovi osoblja i radnik tvrtke koja je provodila dezinsekciju. Hotel u Fatihu je zatvoren i zapečaćen, a ekipe su iz objekta iznosile vreće s dokaznim materijalom – od posteljine i ručnika do boca vode i uzoraka prašine s ventilacijskih otvora. Lokalni dužnosnici nastoje pokazati da država reagira odlučno: najavljuju se pojačane kontrole malih hotela i apartmana, posebno onih koji koriste neregistrirane ili "jeftinije" firme za deratizaciju i dezinsekciju.
Istodobno, obitelj i prijatelji stradalih u Njemačkoj traže odgovore zašto su uopće mogli biti izloženi agrokemikalijama u hotelskoj sobi, dok mediji otvaraju pitanje pravne odgovornosti i potencijalnih odštetnih tužbi. S njemačke strane prate slučaj i diplomati – riječ je o tursko‑njemačkim državljanima, pa se ovaj dosje otvara i na razini bilateralnih odnosa, barem u segmentu konzularne zaštite i očekivanja transparentne istrage.
Tamna strana ‘povoljnih‘ hotela i turističke slike
Tragedija Böcekovih baca neugodno svjetlo na segment tržišta koji je u brojnim metropolama – ne samo u Istanbulu – rastao godinama: jeftini, često improvizirani hoteli i pansioni za turiste kojima je cijena važnija od sigurnosnih protokola. Stručnjaci za javno zdravstvo upozoravaju da neki hoteli, u pokušaju da uštede, angažiraju neregistrirane tvrtke koje za borbu protiv stjenica koriste poljoprivredne preparate zabranjene za upotrebu u zatvorenom prostoru, ili ih primjenjuju bez adekvatnog provjetravanja i zaštite.
"Bedbug‑panika" ili strah od zloglasnih stjenica, koja se ciklički pojavljuje u velikim gradovima, dodatno hrani sivu zonu "brzih rješenja" – kemikalije koje su jeftine, snažne i brze, ali i potencijalno smrtonosne kad se koriste u spavaćim sobama umjesto u – polju. U toj kombinaciji pritiska na cijene, popunjenosti i loše regulacije, gost – bilo da je riječ o backpackeru ili obitelji s djecom – često i ne sluti da je najveća opasnost možda skrivena u ventilacijskom kanalu, a ne u porciji kokoreça na ulici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....