Nedavno je generalni sekretar NATO-a Mark Rutte izjavio da Rusija nije ozbiljno pristupila mirovnim pregovorima s Ukrajinom, prisjetivši se sastanaka koji su održani u Istanbulu.
- Putin nije poslao ozbiljne ljude na pregovore. Sjećam se kako smo zajedno pritiskali Ukrajince da pošalju ozbiljnu delegaciju u Istanbul. I poslali su je. A onda su Rusi došli s nekim povjesničarem koji je počeo objašnjavati povijest Rusije od 1250. godine - rekao je Rute, aludirajući na Vladimira Medinskog.
Vladimir Medinski bio je šef ruske pregovaračke delegacije na mirovnim pregovorima između Rusije i Ukrajine.
No, tko je Medinski? Kažu da ima pristup Putinu i da mu ‘puni‘ glavu glupostima, poznat je po nacionalističkim stavovima i sklonosti reinterpretaciji povijesti.
Nekadašnji ruski ministar kulture i sada osobni savjetnik predsjednika Vladimira Putina, ne prestaje izazivati burne reakcije unutar i izvan Rusije. Izdižući se kao važan arhitekt suvremene ruske kulturne i historijske politike, njegova karijera obilježena je snažnim nacionalističkim stavovima, optužbama za plagijat i revizionističkim pristupom povijesti — što sve zajedno stvara splet kontroverzi koje odražavaju šire napetosti u ruskom društvu i njegovim vanjskim odlukama.
Najglasnija i najdugotrajnija kontroverza oko Medinskog tiče se njegovih akademskih disertacija. Doktorat iz povijesti koji je obranio 2011. na Ruskom državnom socijalnom sveučilištu, tematizirajući "probleme objektivnosti u prikazu ruske povijesti od 15. do 17. stoljeća", izazvao je pravi skandal. Nezavisna akademska inicijativa Dissernet, koja istražuje plagijate u ruskoj znanosti, otkrila je da veći dio rukopisa sadrži neovlaštene kopije tuđih radova, često bez navođenja izvora, što su brojni stručnjaci okarakterizirali kao ozbiljno narušavanje akademskih standarda. Povrh toga, njegovo pisanje je često ocijenjeno kao pristrano, s tendencijom izostavljanja ili iskrivljavanja izvora koji bi mogli osporiti njegove teze.
Iako je 2017. akademsko vijeće preporučilo povlačenje njegove titule, politički utjecaj i zaštita iz Kremlja spriječili su provođenje ove mjere, što dodatno je pojačalo sumnje u politizaciju znanstvenih institucija u Rusiji.
Nacionalistička i revizionistička agenda
Medinski je istaknuti zagovornik konzervativnih vrijednosti i nacionalističkog reinterpretiranja ruske povijesti. Njegova vizija kulture i povijesti služi kao platforma za jačanje državnog identiteta u skladu s intersima Kremlja. Njegove brojne knjige, uključujući seriju "Mitovi o Rusiji," ciljaju na dekonstruiranje i osporavanje zapadnih interpretacija povijesti, često na račun akademske objektivnosti.
Pod njegovim je vodstvom Ministarstvo kulture promoviralo politiku odbacivanja "principa tolerancije i multikulturalizma" kao strane ruskim tradicionalnim vrijednostima. Inicirao je i koncept "patriotskog interneta" kao sredstva borbe protiv onoga što percipira kao zapadni utjecaj i propagandu.
Njegove revizionističke tendencije ogledaju se i u školskim udžbenicima pod njegovim nadzorom. Ti materijali često prikazuju dvadeseto stoljeće kroz iskrivljenu prizmu u kojoj Rusija nikad nije agresor, već uvijek žrtva i branitelj, dok se ključni događaji poput Molotov-Ribbentropovog pakta ili uloge Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu prerađuju u svrhu opravdavanja sadašnje ruske politike i imperijalnih ambicija. Ova revizija povijesti naišla je na kritike kao oblik širenja Putinističke propagande i ideologijske manipulacije mladima.
Političke i diplomatske kontroverze
Medinski se u medijima i međunarodnim krugovima proslavio kao tvrdi politički igrač posebno od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. Kao vođa ruske delegacije u mirovnim pregovorima, često inzistira na tvrdim zahtjevima Moskve, uključujući dugoročno očuvanje okupiranih ukrajinskih teritorija. Njegove izjave reflektiraju nepopustljivost ruske strane i želju za kontrolom nad dijelovima Ukrajine, što dodatno komplicira diplomatske napore.
Medinski je također na udaru kritika zbog širenja neistinitih, odnosno lažnih povijesnih citata ili interpretacija, kojima pokušava opravdati ruske vojne i vanjskopolitičke ambicije. Neki njegovi poznati citati, poput onih pripisivanih Napoleonu ili Bismarcku, nisu povijesno potvrđeni, što stručnjaci i mediji nazivaju manipulacijom i pokušajem da se kroz "povijesni legitimitet" prikažu današnje akcije.
Optužbe za širenje imperijalnih mitova i propagande
Kritičari, uključujući akademike, analitičare i međunarodne komentatore, smatraju Medinskog simbolom ideološke dekadencije i propagandne mašinerije suvremenog Kremlja. Njegova retorika i djelovanje ne samo da podržavaju militarističku i imperijalnu agendu, nego i otvoreno prekrajaju povijest kako bi opravdali rusku ekspanziju i politiku "podjele i vladanja" u postsovjetskoj sferi utjecaja.
Njegovi komentari o sukobima, poput onih u Armeniji i Azerbejdžanu, gdje on pokušava relativizirati legalni tijek događaja i opravdati aktivnu ulogu Rusije na strani određenih strana, dodatno potvrđuju opasnu politizaciju povijesti. Takav pristup ne samo da podriva principe međunarodnog prava, već i povećava tenzije u osjetljivim regijama, unaprijed pripremajući javnost za nove sukobe pod sloganom "povijesne pravde".
Ukratko, Vladimir Medinski nije običan političar ili ministar kulture. On je ključni ideolog i apologet novog ruskog državnog narativa, koji rekonstruira povijest i kulturu kao oruđe političke moći. Njegova akademska nečasnost, nacionalistička retorika i revizionistički stavovi čine ga jednim od najkontroverznijih i najutjecajnijih figura u suvremenoj Rusiji, čiji utjecaj nadilazi domenu kulture i snažno oblikuje i rusku vanjsku politiku i diplomatske strategije. A Putin ga sluša...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....