Ova vijest je prošla ispod radara samo zato što ne razumijemo stvarne razmjere prijetnje našoj sigurnosti

Europska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo su prije dva tjedna sankcionirale ruski FSB Centar 16, odnosno vojnu jedinicu 71330. Savezna sigurnosna služba nasljednica je KGB-a, a spomenuti odjel zadužen je za signalno obavještavanje (SIGINT), elektroničko izviđanje i dio kibernetičkih operacija. 

Vijest je prošla ispod radara samo zato što ne razumijemo stvarne razmjere prijetnje našoj sigurnosti. 

EU je pritom sankcionirao devet osoba i četiri subjekta, a UK je proširio popis na ukupno 24 osobe i entiteta, uz naglasak na proxy mreže, GRU operativce i komercijalne posrednike koji pomažu državnim operacijama.

Kad je riječ o hakiranju, kibernetičkim operacijama, obično zamišljamo kako je riječ o neovlaštenom ulasku u naš mobitel ili osobno računalo, možda u neki server - uglavnom, ništa strašno. Netko će možda neovlašteno aktivirati kameru na uređaju, ukrasti fotografije ili podatke i svo zlo s tim...

To je zato što nikad niste čuli za Stuxnet, prvo poznato cyber oružje koje su zajednički napravili američki i izraelski obavještajci. Njime su 2010. izazvali lomove na oko tisuću iranskih centrifuga za obogaćivanje urana u Natanzu. Prema dostupnim podacima, operacija je namjerno provedena tako da dođe samo do mehaničkih lomova, ali ne i do požara ili eksplozija. Time je iranski nuklearni program pretrpio daleko veću štetu nego Trumpovim bombardiranjem ove godine.

Operacija je nosila kodno ime ‘Operacija Olimpijske igre‘, iako sa sportom nije imala nikakve veze. Provedena je u pet faza, pa se netko sjetio pet olimpijskih krugova i tako operaciji dao kodno ime.

/Shutterstock

Kompjuterske mreže koje upravljaju visoko osjetljivim i užasno važnim postrojenjima kao što su ona za obogaćivanje urana, ili druge strateški važne računalne mreže vrlo često uopće nemaju dodira s internetom da se u njih tim putem ne može ni provaliti.

Netko je stoga slučajno ili namjerno na računalo priključio USB uređaj. Jednom kad uđe u računalo, digitalni cetrifikat ovog kompjutorskog ‘crva‘ izbjegava sve oblike zaštite i nastavlja širenje na druga računala u mreži.

U drugoj fazi Stuxnet je ustanovio je li računalo spojeno sa Siemensovim upravljačkim sustavom kojeg je tvrtka prodala Iranu da bi u centrifugama mogli obogaćivati uran. Ako ne uoči Siemensove sustave, programski ‘crv‘ dalje neće poduzeti ništa. Ako jest, program će se pokušati spojiti na internet kako bi ‘skinuo‘ nadogradnju, no program dalje može raditi i bez nje. 

Stuxnet potom ulazi u kompromitiranje, odnosno preuzimanje kontrole nad računalom koristeći "zero day" slabosti u Windowsima, dakle programske slabosti koje kreator programa još nije otkrio i za koje ima nula dana vremena da ih "zakrpi". U početku, Stuxnet samo špijunira i uči iz operacija koje sustav obavlja.

Uz pomoć tih informacija onda počinje utjecati na centrifuge da krenu u ‘overdrive‘, postizanje prevelikog broja obrtaja koji dovodi do mehaničkih lomova. To je krajnji trenutak u kojem bi čovjek koji nadzire sustav mogao shvatiti da nešto nije u redu. Ali program će se pobrinuti i za to. Operaterima će slati lažne podatke kao da čitav sustav funkcionira normalno, sve dok ne bude prekasno da bilo što učine. 

Nema dokaza da je vojna jedinica 71330, odnosno Centar 16 u ovom trenutku sposoban upotrijebiti cyber oružje na ovakav način. Ipak u posljednjih pet godina zabilježeno je najmanje 8 ozbiljnih računalnih napada iza kojih stoji ovaj odjel FSB-a. Još dva takva događaja su sporna jer ih dio sigurnosne struke pripisuje jedinici 7445 ruske vojne obavještajne službe GRU, poznate i pod imenima APT44 ili Voodoo Bear.

/Shutterstock

Ova dva događaja dogodila su se u Poljskoj kada su u prosincu lanjske godine, pri najvećoj hladnoći, napadnuti su poljski sustavi vodoopskrbe, vjetro i solarne elektrane. Izvan toga, u prošlih pet godina zabilježeno je najmanje još 5 cyber napada iz ruskog aktivističkog hakerskoj miljea.

Ti napadi pokazuju da se cilj više nije samo špijunaža, nego i masovne posljedice po civile i infrastrukturu. Hibridni ruski napadi više nisu samo tehnički problem nego se tretiraju i kao strateška prijetnja. 

EU i britanske službe spominju godine infiltracija državnih mreža, napade na obrambenu industriju, te sabotaže i izviđanje kritične infrastrukture u više europskih država, uključujući Francusku, Njemačku, Poljsku, Cipar, Nizozemsku, Austriju, Slovačku, Rumunjsku i Finsku.

Najvažnija novost je da je Bruxelles Centru 16 izravno pripisao operacije koje uključuju upade u državne mreže i sabotažu kritične infrastrukture, dok je London istoga dana sankcionirao 24 osobe povezane s takvim obavještajnim poslovima. Iako su se sigurnosne službe njime bavile i ranije, po prvi put je Centar 16 dobio i politički odgovor iz Londona i Bruxellesa kao jezgra koja koordinira više prijetnju, uključujući organizaciju civilnih hakera TURLA (organizacije Snake, Venomous Bear, or Secret Blizzard) koju sponzorira ruska država.  

I do sada su europske i britanske mjere često išle paralelno, ali ovaj put su usklađene kao zajednički paket, što pokazuje da se cyber prijetnja tretira kao dio istog sigurnosnog problema, ne kao zaseban tehnički incident. Britanski Nacionalni centar za kibernetičlu sigurnost (NCSC) je uz sankcije objavio i tehničko upozorenje o metodama koje Centar 16 koristi.

Što će točno sankcije donijeti, teško je predvidjeti. Osobe i entiteti koji se nalaze u sadašnjoj odluci sigurno će imati otežano djelovanje na tlu Europe, ali važnije je što EU i UK postavljaju standard javne atribucije ovih događaja. Cyber napadi, sabotaže i informacijske operacije još će se otvorenije deklarirati kao dio šireg sukoba s Rusijom, posebno u kontekstu rata protiv Ukrajine.