Sjećate li se kada je američki predsjednik Donald Trump poručio da će Rusija snositi "teške posljedice" ako ne pristane na prekid vatre u Ukrajini? Kada je prijetio drakonskim sankcijama ako Vladimir Putin ne prigrli mir? Kada je u razgovoru za Fox News rekao da neće biti "sretan" ako Putin ne zaustavi rat?
Sve se to događalo neposredno uoči summita Trump–Putin na Aljasci, 15. kolovoza, piše ugledni Foreign Policy, a prenosi Jutarnji list.
Tada su američki mediji brujali o Trumpovoj navodnoj frustraciji s Putinom i "zaokretu prema Ukrajini". No, nakon tog susreta dvoje starih znanaca, sve je nestalo u crnoj rupi kolektivnog zaborava, otopilo se poput snjegova prošlih zima, navode.
Na Aljasci je Trump pozvao Putina, međunarodno optuženog ratnog zločinca, u svoj automobil na privatni razgovor, obasuo ga laskanjima i komplimentima te zanosno govorio o "sjajnoj budućnosti američko-ruskih odnosa", pišu u svojoj analizi i dodaju -usput je Rusiju nazvao "drugom najjačom silom svijeta" – iako se radi o zemlji čije je gospodarstvo manje od talijanskog. Putin se naslađivao pažnjom, slavio izlazak iz međunarodne izolacije u kojoj se nalazi od 2022., a ruski političari proglasili su susret golemim trijumfom. Gotovo odmah nakon toga uslijedili su novi dronovski i raketni napadi na ukrajinske gradove – poginulo je najmanje 14 civila. Na bojišnici, ruska vojska nastavila je s pritiskom.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron otvoreno je izrazio skepsu: "Nisam uvjeren da i predsjednik Putin želi mir." Ima razloga za zabrinutost – Putin vjeruje da pobjeđuje i rado će zavlačiti Trumpa, kao i ranije, kupujući vrijeme dok traje rat.
Ključna uloga Witkoffa
U cijeloj priči ključnu ulogu ima Steve Witkoff, Trumpov neslužbeni "ministar vanjskih poslova". On je serijom svojih posjeta Moskvi – posljednji put 6. kolovoza – praktički pripremio teren za summit. Prema europskim izvorima, u jednom je brifingu čak pogrešno prenio što su mu Rusi rekli, na zgražanje sugovornika.
Bijela kuća to poriče, ali nitko ne bi ni trepnuo da je to istina – budući da Witkoff sustavno isključuje američke diplomate i stručnjake za Rusiju i Ukrajinu, oslanjajući se ponekad čak i na prevoditelje koje mu osigurava Kremlj. Nevjerojatno, ali čovjek koji navodno odlučuje o sudbini ukrajinskih pokrajina ne zna ni imena tih pokrajina.
Na Aljasci je, naravno, bio uz Trumpa i Putina. Kako je zadržao Trumpovo povjerenje, pita se Foreign Policy.
Jedan od razloga je njegova spremnost da ponavlja rusku propagandu. Tvrdio je da su rusofoni u Ukrajini diskriminirani, ignorirajući činjenicu da stotine tisuća njih bježe na zapad, u demokratsku Ukrajinu, a ne u Rusiju. Na ulicama Kijeva i Harkiva i dalje se posve normalno govori ruski. Witkoff vjeruje Putinu "na riječ" kad kaže da ga ne interesira rat s Europom i Zapadom.
U intervjuima ide još dalje: referendume pod okupacijom naziva legitimnim, Putina opisuje kao "velikog" i "susretljivog", a u Wall Street Journalu kaže da je "Putin jak i da vjeruje u ono što radi". To bi se moglo reći i za bilo kojeg diktatora, kaže Foreign Policy.
Zapanjujuće je da Witkoff gotovo nikada ne posjećuje Ukrajinu, za razliku od generala Keitha Kellogga, još jednog Trumpovog čovjeka za Ukrajinu.
U normalnom svijetu profesionalizma i odgovornosti, Witkoff bi odavno bio smijenjen. No upravo zbog svoje površnosti i neznanja savršeno odgovara Trumpovoj logici vođenja politike – koja je, ocjenjuje Foreign Policy, takva da obojica smatraju da "common sense" i prijateljsko tapšanje mogu riješiti stoljetne sukobe i krvave imperijalne ambicije.Steve Witkoff je majstor katastrofe koja samo čeka da se dogodi, prenosi Jutarnji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....