Grenland je prekrasan, golem i prilično prazan otok. Veličine cijelog Meksika, gotovo cijeli zakopan u ledu, naseljen je sa samo 57.000 ljudi, što je ekvivalent stanovništvu naše Pule. Pročulo se naširoko kako je raskošno bogat rudnim i mineralnim bogatstvima i da ga Donald Trump želi silom pretvoriti u dio Sjedinjenih Američkih Država. Manje je, međutim, poznato da ovaj prelijepi i tužni škoj već ima najveću stopu suicida na cijelome svijetu.
Aktualni globalni prosjek samoubojstava je devet ljudi na 100.000 stanovnika godišnje. U toplijim krajevima ta stopa opada pa je tako u Španjolskoj i Italiji oko sedam, dok je u Rusiji oko 25. No, na Grenlandu, prema raznim istraživanjima, već desetljećima ova crna statistika ne pada ispod 80. Danas je još i dobro, jer je bilo i znatno gore: koncem osamdesetih prošlog stoljeća epidemija samoubojstva na Grenlandu dosegnula je gotovo nezamislivih 120 ljudi na stotinu tisuća stanovnika. Da postoji nekakav svjetski šampionat u samouništenju, Grenland bi bio trajni vlasnik titule.
Prilično je lako već i laiku naslutiti krivca: nedostatak svjetla, ekstremna klima, ekstremna usamljenost, izvanredno lijepa no i nevjerojatno surova okolina. Zimi zora na Grenlandu sviće u 11 sati i na posao se ide po mjesecu i temperaturama od minus 15. Ako puhnu snažni sjeverni vjetrovi i donesu snježne oluje, onda je vani samo onaj koji baš mora. No, ne postoji nijedna stručna studija koja govori da se samoubojstva na Grenlandu rjeđe događaju u ljetnim danima, kada je danje svjetlo stalno, a priroda buja.
Stare inuitske priče govore o tradiciji među prvim narodima: kažu da bi starci, kad bi se osjetili beskorisnima, otišli na liticu i skočili u hladno more kako ne bi bili na teret zajednici. No, ljudi koji danas najčešće sebi oduzimaju život na otoku su mladići od 20 do 24 godine. Samoubojstva su doista puno češća među Inuitima, koji čine 90% stanovništva. Također su dominantna u gradovima i selima na istočnom dijelu otoka, među najudaljenijim zajednicama. Na Grenlandu nema cesta osim onih koje povezuju glavni grad Nuuk s njegovim predgrađima. A komunikacija između gradova koji se prostiru uz obalu i udaljeni su međusobno tisućama kilometara ovisi o brodovima, lakim letjelicama ili helikopterima. Nuuk, s oko 20.000 stanovnika, ima restorane, trgovine, sjedišta tvrtki, nacionalni muzej, sveučilište, kulturne u trgovačke centre. Život je skup, ali su i plaće usporedive s onima u Danskoj, matičnoj zemlji čiji je Grenland autonomni teritorij.
U gradovima i selima na istoku, pak, nema ničega sličnog. Konzumacija alkohola i s njome povezani problemi tamo su dosegli alarmantnu razinu, pa su vlasti prije nekoliko godina zabranile prodaju pića s više od 15 posto alkohola u pojedinim gradovima na istoku otoka. Uz visoke razine zlouporabe alkohola, tamo su dosta visoke i stope seksualnog zlostavljanja i nasilja u obitelji. No, davno je slavni bečki psihijatar Viktor Frankl zaključio da život nikad nije nepodnošljiv zbog okolnosti, već samo zbog nedostatka smisla i svrhe.
Da bi se dublje razumjelo fenomen samoubojstava na Grenlandu, valja najprije znati da on tamo nije oduvijek. Izvještaj u časopisu BMC Psychiatry koji je analizirao samoubojstva na Grenlandu s povijesnoga gledišta zaključio je da je trend masovnijeg oduzimanja vlastitih života tamo krenuo tek od 60-ih. U 70-ima stopa suicida je dosezala 28,7 ljudi godišnje no nastavila je rasti sve do vrhunca 1989. godine od 120. Bila je tada jednako zastupljena i u gradu Nuuku i na ostatku otoka. S vremenom je počela nešto opadati dok se u prosjeku nije stabilizirala na sadašnjih 80.
Ova studija povećanje broja samoubojstava na Grenlandu izravno povezuje s modernizacijom i zapadnjačkim progresom otoka. Suicidalni trendovi, drugim riječima, direktno su povezani s činjenicom da Grenland više nije zajednica inuitskih ribara i lovaca nego je postao nešto sasvim drugo. Zaključak je itekako poučan i za naše jadranske i dalmatinske škoje.
Sociologinja Maliina Abelsen godinama je proučavala ovo pitanje na licu mjesta i prilično joj je jasno odakle autodestruktivnost dolazi: "Putovala sam u Australiju, Novi Zeland, kao i Kanadu, i ista je priča u svim tim koloniziranim društvima: svi imaju slične stope samoubojstava. U Australiji je, k tome, vrlo sunčano. Nije hladno. Kao i na Novom Zelandu. No, kada ste otrgnuti od vlastitog jezika, vlastite kulture, korijena vlastitih predaka i vlastitog identiteta, počinjete se osjećati snažno otuđenim od društva i od sebe. I umjesto da tu frustraciju izbacite prema vani i potaknete društvenu revoluciju, okrećete je prema unutra i krivite sebe zato što niste dovoljno dobri."
Frustracije, ovisnosti, raspadi obitelji, nasilje prema najbližima, autodestrukcija i samoubojstva sve su češći i u zemlji Hrvata. Nemoć da se dosegne karijerne i materijalne vrhunce, raskošne limuzine i stanove, te ministarske i direktorske plaće od 5000 eura i slične statusne insignije tzv. uspješnog života mnoge odvode u osjećaj manje vrijednosti, bolest, psihoze i samouništenje. Razmjeri ovih fenomena nisu tako duboki kao na Grenlandu, jer smo kao nacija ipak postupnije pripremani na kapitalistički način života, no temeljni biološki refleks je kod mnogih isti. Naša genetika i naša stanična memorija uglavnom ne poznaje izazove koje nam kao individualcima nameće novo beskrupulozno vrijeme.
Šoku društvene promjene na Grenlandu naročito je pridonijelo prisilno raseljavanje tisuća ribara i lovaca iz otočnih sela tijekom 70-ih, kad su mnogi morali prisilno otići živjeti u glavni grad. "Mnogi su se osjećali kao da žive u zoološkom vrtu", kaže sociologinja Abelsen. "Kad nekome oduzmete ono od čega je sazdan i on izgubi svoj identitet, ono što slijedi je alkohol, droga, zlostavljanje, nasilje i samoubojstvo." Kolektivna domorodačka trauma na Grenlandu izravno je povezana s Danskom, jer je novo društvo na otoku utemeljeno na dominantnoj predodžbi da nisu tako dobri i uspješni kao Danci.
Eskalacija samoubojstava stvorila je pritom i tzv. negativnu spiralu u grenlandskom društvu, vrstu zarazne bolesti koja se prenosila s generacije na generaciju. Samoubojstva su postala obrazac i izlaz iz krize, kao epidemija. Trebalo je puno truda, psihoterapijskih centara i javnih aktivnosti da se makar malo zacijeli trauma, umanji beznađe i snizi svemirska stopa suicida na tako malo ljudi.
Da bi im sad novom profiterskom kolonizacijom i pripajanjem Americi prijetio Donald Trump, obećavajući im novi i još suroviji kapitalistički raj. Pod njegovom hipotetskom vlašću, unaprijed je sigurno, Grenlanđani će se ubijati još odlučnije i masovnije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....