Ovo je zabrinjavajuće: superćelijske oluje bit će sve češće u Europi, znanstvenici otkrili njihovo žarište

Europa se sve češće suočava s ekstremnim vremenskim prilikama, a novo istraživanje otkriva zabrinjavajuće trendove koji stoje iza ovih razarajućih oluja. Studija objavljena u prestižnom časopisu Science Advances upozorava da klimatske promjene značajno pojačavaju superćelijske oluje širom kontinenta, prenosi euronews.

Prema istraživanju, Alpe i dijelovi Srednje i Istočne Europe mogu očekivati dramatičan porast olujne aktivnosti. Posebno je alarmantna projekcija da bi se pri globalnom porastu temperature od 3°C u odnosu na predindustrijsku razinu učestalost oluja na sjevernoj strani Alpa mogla povećati čak do 50 posto.

Ove iznimno snažne oluje već predstavljaju jednu od najštetnijih vremenskih pojava u Europi. Posljednjih godina rezultiraju sve većim brojem odštetnih zahtjeva kod osiguravatelja, što ukazuje na rastući ekonomski utjecaj. Razumijevanje mehanizama njihovog nastanka i načina na koji ih globalno zagrijavanje mijenja postalo je ključno za pripremu i prilagodbu, naglašavaju znanstvenici u izvještaju.

Superćelijske oluje

Superćelijska oluja razlikuje se od uobičajenih grmljavinskih nevremena po svojoj složenoj strukturi. Ključna karakteristika je postojanje dubokog, rotirajućeg stupa zraka poznatog kao mezociklon. Upravo taj rotirajući uzlazni tok omogućuje im izuzetnu snagu i dugotrajnost koju obične oluje ne posjeduju.

Superćelijska oluja iznad Njemačke

Marius Bulling/Dpa Picture-alliance Via Afp

Dok većina grmljavinskih oluja brzo gubi na snazi, superćelije mogu opstajati satima i protezati se preko ogromnih područja. Nastaju u specifičnim atmosferskim uvjetima: topao i vlažan zrak pri tlu, hladniji zrak u višim slojevima te promjenjiv smjer vjetra s visinom. Ova kombinacija čini atmosferu nestabilnom i pokreće rotaciju koja omogućuje razvoj superćelije.

Iako su u europskom kontekstu relativno rijetke, ove oluje najčešće se javljaju tijekom ljeta donoseći razorne vjetrove i obilne oborine. Unatoč svojoj relativnoj rijetkosti, čine značajan udio u ukupnim opasnostima i financijskim gubicima povezanim s grmljavinskim nevremenima.

Praćenje superćelija diljem Europe tradicionalno je predstavljalo značajan izazov zbog fragmentiranosti nacionalnih meteoroloških radarskih sustava. Monika Feldmann, glavna autorica studije iz Mobiliar Laba za prirodne rizike i Oeschger Centra za istraživanje klimatskih promjena na Sveučilištu u Bernu, objašnjava da ta neusklađenost otežava prekogranično otkrivanje i praćenje oluja.

Kako bi prevladali ove prepreke, istraživači su razvili revolucionaran visokorezolucijski simulacijski model. Tim stručnjaka s Mobiliar Laba i Oeschger Centra, u suradnji s ETH Zürich, stvorio je sustav koji koristi napredne tehnike digitalnog mapiranja za simulaciju olujnih ćelija u iznimno finoj skali. Ovaj pristup omogućuje znatno detaljniju i precizniju sliku razvoja oluja nego što je to ranije bilo dostižno.

Sandro Puncet/Cropix

Alpe - epicentar europskih oluja

Novo modeliranje jasno je identificiralo Alpe kao glavno žarište superćelijskih oluja na kontinentu. Analiza pokazuje značajnu razliku između sjevernih i južnih padina: regija na sjevernoj strani planinskog lanca doživljava oko 38 snažnih oluja po sezoni, dok južne padine bilježe njih 61.

Projekcije za scenarij globalnog zagrijavanja od 3°C predviđaju dramatičan porast olujne aktivnosti u ovom planinskom području - do 50 posto više superćelijskih pojava. Ovaj trend posebno povećava rizike za zemlje poput Švicarske, Austrije, sjeverne Italije i južne Njemačke.

Međutim, klimatske promjene neće jednako utjecati na sve europske regije. Iberijski poluotok i jugozapad Francuske prema projekcijama mogli bi doživjeti smanjenje superćelijskih aktivnosti, što ukazuje na složenu prostornu dinamiku klimatskih promjena.

Sveukupno, istraživači procjenjuju porast od 11 posto superćelijskih oluja diljem Europe, što predstavlja značajan izazov za buduće planiranje i pripremu na ekstremne vremenske pojave.