Prema izvješću tvrtke Human Security za 2025. godinu, internet ulazi u novu fazu u kojoj ljudi više nisu glavni igrači, već tek manjina u moru automatiziranog prometa. Automatizirani promet raste čak osam puta brže od ljudske aktivnosti, što znači da sve manji dio onoga što se događa na mreži dolazi od stvarnih korisnika od krvi i mesa. Ostatak odrađuju skripte, botovi, AI modeli i autonomni softverski agenti koji neumorno komuniciraju, pretražuju, indeksiraju i “čitaju” sadržaj – bez ijednog pritiska tipke s ljudske strane.
Najveći potisak ovoj promjeni daju napredni jezični modeli poput ChatGPT-ja i Geminija, čija je ekspanzija u 2025. bila eksplozivna. AI promet, kojeg stvaraju takvi modeli, skočio je za čak 187%, što pokazuje koliko su duboko ušli u svakodnevni rad, informiranje i zabavu. Istodobno, autonomni agenti – softver koji ne samo da odgovara, nego samostalno planira, pretražuje i obavlja zadatke – bilježe gotovo nestvaran rast od 8000%. To je generacija alata koji ne čekaju da im čovjek kaže “traži”, nego sami odlučuju što im je sljedeći korak. U toj buci digitalnih “radnika”, čovjek postaje tek jedan od sudionika, a ne više glavna mjera interneta.
Važno je naglasiti da ovaj rast automatiziranog prometa nije nužno isključivo negativan. U tu brojku ulaze i korisni alati poput Googleovih pretraživačkih robota, servisa za nadzor dostupnosti stranica, sigurnosnih sustava i alata za optimizaciju sadržaja. Oni omogućuju da stranice budu pronađene, da se rezultati brzo osvježavaju, da se problemi detektiraju u realnom vremenu. No cijena toga je sve veća potrošnja podataka i resursa. Svaki pregled stranice, svaki crawling i svaki AI zahtjev znači novi val prometa, opterećenje za servere, veće račune za bandwidth i veći ugljični otisak digitalne infrastrukture.
Stručnjaci iz Cloudflarea zato predviđaju radikalnu prekretnicu: ako se ovakav trend nastavi, do 2027. godine botovi bi mogli potpuno zasjeniti ljude na internetu. Drugim riječima, već za dvije godine većina prometa na mreži neće dolaziti od korisnika koji čitaju vijesti, gledaju videe ili kupuju online, već od softverskih sustava koji neprekidno “razgovaraju” jedni s drugima. Za vlasnike stranica to otvara neugodna pitanja: za koga zapravo pišemo i dizajniramo web – za ljude ili za algoritme? Koliki dio statistika posjećenosti zaista odražava publiku, a koliki digitalne posjetitelje bez očiju i ušiju?
Granica između korisnog softvera i digitalne premoći strojeva postaje sve tanja. S jedne strane, automatizacija donosi učinkovitost, bržu analitiku, bolju indeksaciju i nove mogućnosti za personalizaciju sadržaja. S druge, prijeti gušenjem ljudskog signala u šumu algoritamskog prometa. Kada većinu zahtjeva prema vašem serveru šalju botovi, svaka odluka – od sigurnosnih pravila do postavljanja paywalla – postaje složenija. U igru ulaze sofisticirane zaštite od zloupotreba, filteri za detekciju botova i mehanizmi koji pokušavaju razlikovati “dobre” od “loših” automatiziranih posjetitelja.
Internet tako sve više nalikuje ogromnom digitalnom ekosustavu u kojem ljudi više nisu jedini akteri, nego tek jedan sloj iznad guste mreže algoritama koji rade u pozadini. Ono što je nekoć bilo mjesto ljudske komunikacije, razmjene ideja i sadržaja, sve se više pretvara u polje na kojem softver razgovara sa softverom – od tražilica i AI modela do analitičkih alata i agenata. Pitanje više nije hoće li strojevi preuzeti internet, nego koliko će prostora i kontrole ljudi uspjeti zadržati u svijetu gdje su algoritmi postali dominantni korisnici mreže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....