‘Osjećaš li taj miris? Smrdi na prljave noge‘, rekla je stjuardesa Florence Chesson dok su se obavljale pripreme za slijetanje u Puerto Rico. Nedugo nakon toga, počela se osjećati kao da je drogirana.
Nakon sat vremena, avion je već letio natrag prema Bostonu. Tijekom posluživanja pića, jedna kolegica počela se gušiti i povraćati, a druga je morala koristiti kisik. Po slijetanju obje su završile u bolnici. Chesson, oblivena znojem i s metalnim okusom u ustima, jedva je slagala rečenice. Nekoliko mjeseci nakon toga razvila je ozbiljne neurološke tegobe. Liječnici su joj dijagnosticirali traumatsku ozljedu mozga i trajno oštećenje perifernog živčanog sustava. Neurolog Robert Kaniecki usporedio je njezine ozljede s ‘kemijskim potresom mozga‘ kakav dobiju NFL igrači nakon brutalnih udaraca, piše The Wall Street Journal, prenosi Jutarnji list.
Kaniecki tvrdi da je liječio desetke pilota i više od stotinu članova kabinskog osoblja zbog istog uzroka: tzv. ‘fume events‘, događaja u kojima otrovni plinovi iz motora ulaze u kabinu.
Zrak u većini modernih aviona dolazi kroz motore u procesu zvanom ‘bleed air‘. Vanjski zrak se komprimira i zagrijava u motoru, a zatim se preusmjerava u kabinu. Problem nastaje kada ulje ili hidraulična tekućina prođe kroz istrošene brtve, ispari na velikoj temperaturi i u kabinu uđe zajedno s toksičnim spojevima – od neurotoksina i ugljičnog monoksida do organofosfata, kemikalija koje su se nekada koristile kao bojni otrovi. Maske s kisikom tu nisu od velike pomoći jer nisu hermetične.
lani u SAD-u prijavljeno više od 700 slučajeva
Mirisi se često opisuju kao smrad ‘mokrog psa‘, ‘Cheetosa‘ ili ‘laka za nokte‘. Kod blažih slučajeva učinci nestaju brzo, ali kod jačih posljedice mogu biti dugotrajne i ozbiljne: oštećenje mozga, gubitak pamćenja, problemi s disanjem i srčane aritmije.
Iako američka Federalna administracija za avijaciju (Federal Aviation Administration - FAA) tvrdi da su incidenti rijetki – manje od 33 na milijun letova – analiza pokazuje da ih ima daleko više. Samo 2024. prijavljeno je više od 700 slučajeva u SAD-u, a stvarni broj je znatno veći jer posade i kompanije često ne prijavljuju sve. Prema nekim internim podacima, učestalost je možda i do 800 na milijun letova.
Najproblematičniji su avioni iz obitelji Airbus A320, posebice model A320neo čiji motori imaju brtve koje se brzo troše. Broj prijava na A320 sedam je puta veći nego na Boeing 737. JetBlue i Spirit Airlines, koji većinom lete Airbusima, bilježe porast od 660 posto u razdoblju 2016.–2024.
Mnogi članovi posade razvili su ozbiljne zdravstvene tegobe. Pilot JetBlue-a Andrew Myers otrovao se tijekom testiranja aviona: odmah je izgubio svijest i kasnije razvio kronične glavobolje, tremore i govorne smetnje. Njegov slučaj bio je prvi u SAD-u kojem je sud potvrdio da je izloženost otrovnim parama uzrokovala trajne zdravstvene probleme.
Stjuardesa Florentina Tudor iz Wizz Aira prijavila je desetak incidenata u manje od godinu dana. Umjesto podrške, suspendirana je i otpuštena, iako je sud kasnije presudio da je kazna bila prestroga.
I drugi članovi posade svjedoče o pritiscima da ne prijavljuju problem. Neki su odbijali letjeti avionima u kojima su ranije osjetili pare, a bilo je i slučajeva kada se od pilota s povišenom razinom ugljičnog monoksida u krvi tražilo da nastave let.
migrene, nesvjestica, aritmije...
Iako su Boeing i Airbus svjesni problema, službeno ga umanjuju. Airbus je 2016. čak ublažio protokole održavanja: ranije je nakon svakog incidenta zahtijevao detaljan pregled i čišćenje, a sada se, ako miris nije jak i nije se ponavljao u zadnjih 10 dana, ne mora ništa poduzeti. Rezultat je – povećanje broja ponovljenih incidenata.
Unutarnji dokumenti otkrivaju da su pojedini zaposlenici izražavali zabrinutost. Boeingov inspektor Steven Reiman 2017. napisao je da bi ‘ljudi mogli shvatiti da ih naši avioni truju‘ i da posada može ‘postati nasmrt bolesna‘.
Proizvođači, aviokompanije i regulatorna tijela tvrde da su koncentracije kemikalija preniske da bi bile opasne. No neovisna istraživanja i medicinski nalazi govore suprotno: u zraku kabine pronađeni su formaldehid i drugi toksični spojevi u razinama koje prelaze radne sigurnosne granice.
Ovo su samo neki od primjera incidenata.
Boeing 717, Delta Airlines (2024.): zbog curenja ulja kabina se ispunila dimom. Putnicima je naređeno da dišu kroz odjeću. Avion je morao hitno sletjeti.
JetBlue, Boston (2018.): dvije stjuardese hospitalizirane, Florence Chesson razvila trajne neurološke tegobe.
Spirit Airlines A320: šest incidenata na istom avionu u samo jednom mjesecu.
Posade prijavljuju migrene, nesvjesticu, aritmije, osjetljivost na svjetlo i zvuk, neurološke poremećaje slične ozljedama ratnih veterana izloženih plinovima. Neki su postali nesposobni za rad.
Neurolog Kaniecki kaže da mnogi prvo dožive niz manjih incidenata – ‘mikropotresa mozga‘ – koji ih čine osjetljivijima. Potom ih jedan jači događaj doslovno slomi.
pritisak industrije utišao Kongres SAD-a
UN je još 2015. prepoznao problem kao rizik za sigurnost, a više država tražilo je promjene. No FAA i Europska agencija za sigurnost u zračnom prometu (European Authority for aviation safety - EASA) uglavnom su se oslanjale na industrijska istraživanja i izbjegavale drastične mjere.
Američki Kongres više je puta pokušao uvesti detektore i strože protokole, no pod pritiskom industrije zakoni su slabili. Tek 2024. usvojen je zakon koji zahtijeva dodatna istraživanja i bolje izvještavanje. Novi prijedlog predviđa potpunu zamjenu ‘bleed air‘ sustava i ugradnju filtera u roku od sedam godina.
Boeing 787 jedini je suvremeni avion koji ne koristi ‘bleed air‘, već poseban sustav filtracije. No Boeing je u internim dokumentima priznao da ga iz marketinških razloga nije želio previše isticati – da ne bi otvorio pitanje zašto to nemaju ostali modeli.
Susan Michaelis, bivša australska pilotkinja, od 1997. više nije mogla letjeti zbog trovanja parama na avionu BAe 146. Kasnije je doktorirala na temu sigurnosti, svjedočila pred parlamentima i objavila znanstvene radove o ‘aerotoksičnom sindromu‘.
Godine 2013. dijagnosticiran joj je rak dojke, a liječnici su ga povezali s kemijskom izloženosti u avionima. Posljednje godine života provela je spojena na kisik i istražujući vezu između uljnih para i karcinoma. Umrla je u lipnju 2025. u dobi od 62 godine, piše The Wall Street Journal, prenosi Jutarnji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....