Pala je s vrha planine i slomila kralježnicu, zdjelicu i kuk. Znala je da mora sama sići ili će umrijeti u snijegu...

Kad je 22-godišnja Jean Muenchrath u svibnju 1982. stajala na vrhu Mount Whitneyja, najvišeg vrha kontinentalnog dijela SAD-a, iznad nje se nadvio olujni oblak. Ona i njezin dečko Ken završavali su jednomjesečni planinarsko-skijaški pohod dug 360 kilometara kroz kalifornijsku Sierra Nevadu.

Bilo je to putovanje prepuno opasnosti – susreti s medvjedima, lavinama i kvarovima opreme – ali i neizmjernog uzbuđenja. Jean je bila iskusna rendžerka i strastvena planinarka. No kad su pokušali izbjeći oluju spuštanjem strmijom stazom, dogodila se tragedija, piše The Guardian.

Ken je prvi izgubio ravnotežu i srušio se niz stijene. Čudesno, preživio je gotovo neozlijeđen. Jean, pokušavajući mu se spustiti, izgubila je oslonac. Pala je, udarala o stijene i izgubila svijest. Kad se probudila, ležala je u snijegu, krvava i slomljena. Imala je višestruke prijelome kralježnice, zdjelice i kuka, rane po tijelu i unutarnje krvarenje.

Nije bilo izbora: morala se sama spustiti s planine – ili umrijeti.

Dva dana proveli su u šatoru, dok je oluja tutnjala. Jean je osjećala da joj se tijelo gasi. U trenutku između života i smrti, obećala je sebi da će, ako preživi, ostvariti svoj najveći san – vidjeti Himalaju.

Kad je napokon došlo vrijeme za pokret, stajala je jedva na nogama. Svaki korak bio je bolniji od prethodnog. "Ako ću umrijeti", rekla je, "umrijet ću pokušavajući živjeti."

Pet dana kasnije, jedva hodajući i u deliriju, stigli su do ceste. Ken ju je doslovno nosio posljednjih metara. U bolnici su joj rekli da više nikad neće planinariti.

Jean ih nije poslušala. Dvije godine poslije – unatoč trajnim ozljedama i kateteru – ostvarila je obećanje s planine i otišla na Himalaju.

Kasnije se suočila s kroničnim bolovima i depresijom, ali ju je upravo iskustvo preživljavanja naučilo mentalnoj snazi. "U jednom trenutku sam poželjela da nisam preživjela", priznala je, "ali onda sam se sjetila Mount Whitneyja. Ako sam tada mogla, mogu opet."

Godinama kasnije vratila se na planinu. Na mjestu nesreće pronašla je Kenovu staru skiju – i prvi put u životu dopustila si da zaplače. "Tada sam shvatila da sam se morala oprostiti i oprostiti sebi. Preživjela sam nešto gotovo nemoguće – i napokon sam to mogla priznati", piše The Guardian.