Otišao je papa Frane. Biskup Rima i 266. poglavar Katoličke crkve, oduvijek krhkog zdravlja izdržao je ipak nemalih 12 godina pontifikata. Bio je papa kojeg su iskreno voljeli, ali i iskreno prezirali – pontifikat mu je tekao u vrijeme dominacije društvenih mreža na kojima svatko može brljaviti što hoće, pa su tako i njega neki katolici slobodno mogli nazivati antipapom ili najgorim papom u povijesti Crkve.
A u čemu im se zamjerio? Najviše po slobodnom pristupu i odbijanju da prešuti teme koje je zbog papinskog imidža često najbolje čuvati pod tapetom. Ovaj papa nije bio takav. Izabrao je biti reformator, što je u tisućljetnom životu poglavara Crkve ponajteža uloga, sjetimo se samo pape Pavla VI. koji je Crkvu otvorio XX. stoljeću i najteže udarce pretrpio upravo iz svoje okoline.
Grlio odbačene
Ipak, papa Frane nije bio reformator Pavlova tipa, nego je grlio one za koje bi procijenio da su odbačeni upravo od crkvene organizacije: siromašne, seksualno manjinske zajednice, žene, plemena iz južnoameričkih džungli, stare, bolesne, invalidne...
Posebno mu je drago bilo posjećivati ili telefonom nazivati one koji nemaju pristup vatikanskim dvorima, a rade težak posao iz kršćanske ljubavi, primjerice, do zadnjeg je dana redovito nazivao župnika u Gazi ili svećenike koji se bave beskućnicima i progonjenima.
U mnogočemu je bio prvi: uzeo je po prvi put u povijesti papinstva ime svetoga Frane, siromaha iz Assisija koji je životnim primjerom krajnjeg siromaštva i ljubavi prema običnom puku izmijenio lice srednjovjekovne Crkve.
Jorge Maria Bergoglio bio je i prvi isusovac na katedri svetoga Petra i prvi papa iz Latinske Amerike. K tome, tek je drugi papa u povijesti koji je izabran dok je njegov prethodnik bio živ: Benedikt XVI. umirovio se nekoliko mjeseci prije njegova izbora 2013. godine.
A s naše strane Jadrana, jedna je časna sestra u splitskom samostanu klarisa, uoči izbora pogodila ono što nisu svi vatikanski analitičari tih tjedana: i da će papa postati Bergoglio i da će se zvati Frane!
‘Predviđanje‘ splitske časne sestre
- Četrdeset posto katolika živi u Latinskoj Americi, tamo Crkva cvjeta, i kad smo još prije dva tjedna pričali o kandidatima ja sam kao ‘svoga‘ istaknula kardinala Bergoglia. Ostavljao je dojam vrlo skromnog i pobožnog čovjeka. Pretpostavljala sam da će novi papa u ovom novom vremenu izabrati sasvim novo ime, kakvo niti jedan prije njega nije imao. Sveti Frane je bio veliki siromah, a ipak je svojim djelovanjem obnovio Crkvu. To se očekuje i od ovoga pape – ispričala je tada za ‘Slobodnu Dalmaciju‘ sestra Celina, koja je zbog svog ‘pogotka‘ obećala počastiti sestre u samostanu Svete Klare.
Kad je javnost malo pobliže upoznala njegovo ranije djelovanje u Argentini puno toga je bilo jasnije: kao kardinal vozio se gradskim prijevozom, obilazio favele, sirotišta, psihijatrijske odjele i staračke domove, u doba revolucije u portapaku automobila spašavao ugrožene i zbog stresa tražio psihološku pomoć. Umjesto u rezidenciji živio je u malom apartmanu i sam kuhao...
Iz ovih malih detalja vidjelo se da je pred Katoličkom crkvom jedan neuobičajeni pontifikat; kako je vrijeme odmicalo papa Frane je postao jedan od najuglednijih svjetskih moralnih autoriteta, koji svojim životom svjedoči skromnost, siromaštvo, razumijevanje za ugrožene, a milosrđe prema ljudima svih rasa i vjera njegov je moto od kojeg nije odstupio ni za milimetar.
Nikad nije uselio u papinski stan
Od prvog dana pokazao je kako će raskinuti s mnogim vatikanskim uzancama: nije se uselio u papinski stan u Apostolskoj palači nego je nastavio živjeti u sobi gostinjca Svete Marte u koji je došao kao nadbiskup Buenos Airesa na konklave, svakodnevno je u tamošnjoj kapeli održavao javne mise i objedovao u menzi sa zaposlenicima, vozio se automobilima srednje klase. Čak je ispod bijele papinske reverende zadržao crne hlače i stare krumpiraste cipele.
Vozio se u skromnim automobilima srednje klase, trudio se oko rimskih beskućnika, stao je u obranu prava na postojanje članova LGBT zajednica, u obredima Velikog četvrtka prao je noge ženama, robijašima i inovjercima, nastojao rastavljenim parovima omogući sakramentalni život, žestoko osuđivao raskalašno ponašanje u moćnoj Kuriji, imenovao biskupe iz reda svećenika ‘s ulice‘, a kardinale iz zemalja i gradova koji ih do tada nisu imali. Uvelike je napunio kardinalski zbor "crkvenim prinčevima" s periferije katoličanstva i tako pripremio put za izbor nasljednika.
Zauzeo je stav nulte tolerancije prema seksualnim prijestupnicima iz redova klera, aktivno rješavao pitanje vatikanske banke, zalagao se za ekologiju i upozoravao na pogubnost klimatskih promjena...
‘Treba biti normalan‘
Za svoja apostolska putovanja često nije birao zemlje u kojima su katolici utjecajna zajednica, nego države ‘s ruba‘, čak nije bio ni u rodnoj Argentini, uporno je pozivao svjetske čelnike da ne zaborave sirotinju, pružao pomoć migrantima s Istoka, apelirao da se zaustave ratni sukobi, posebnu nježnost upućivao starcima...
Slika pape s ofucanom putnom torbom u ruci i izgaženim cipelama gotovo da djeluje nestvarno. Kad su ga novinari pitali što krije u toj staroj borši, rado je odgovorio:
"Nemam ključ atomske bombe! Imam brijaći aparat, brevijar, jednu knjigu za čitanje, o Maloj Thérèsi… Znate, pobožan sam joj… Nosim torbu sam, jer je tako normalno. Treba biti normalan!"
I drugim izjavama otkrivao je svoju neformalnost, ostala je zapamćena "Tko sam ja da im sudim" o LGBT osobama ili jedna sasvim privatna: "Nije mi teško biti Papa. Ipak, volio bih izići a da me nitko ne prepozna, otići u pizzeriju i pojesti pizzu."
U pandemiji koronavirusa nije prkosio upozorenjima znanstvenika, nego je pozvao Crkvu da sluša upute epidemiološke struke i ne izlaže vjernike smrtnoj opasnosti.
Upravo to crno vrijeme uputio je svjetskim svjetskim moćnicima u pandemiji jedanaest apela, koji bi se mogli protumačiti i kao njegov prgram prema "vanjskom svijetu", odnosno platforma pape koji nije samo vjerski nego i svjetovni poglavar najmanje države na svijetu.
‘Molim, u Božje ime‘
U apelu je papa Frane tražio brisanje duga siromašnih zemalja, zabranu oružja, prekid agresija i sankcija, te ukidanje patenata za cjepiva protiv bolesti COVID-19, kako bi svi imali pristup cjepivu.
Osim toga, dao je dva prijedloga koja valja odmah ostvariti: minimalnu plaću i skraćivanje radnoga dana. Svih jedanaest papinih apela započinju riječima: ‘Molim, u Božje ime.‘
Papa od velikih laboratorija traži da ukinu patente za cjepiva kako bi svaka osoba imala pristup cjepivu, a od financijskih skupina i međunarodnih kreditnih institucija traži da dopuste siromašnim zemljama osigurati vlastitom narodu najosnovnije potrebe te oproste dugove koji su često učinjeni protiv interesa samih njihovih naroda.
- Od velikih tvrtki u ekstrativnoj industriji tražim da prestanu uništavati šume, močvare i planine, da prestanu zagađivati rijeke i mora, te trovati ljude i hranu.
Velike prehrambene tvrtke potičem da prestanu nametati monopolističke strukture proizvodnje i distribucije koje nabijaju cijene i na kraju uskraćuju kruh gladnima.
Od proizvođača i trgovaca oružjem tražim da potpuno prestanu s aktivnostima koje potiču nasilje i rat.
Tehnološke divove pozivam da prestanu iskorištavati ljudsku slabost i ranjivost poradi zarade; a telekomunikacijske da oslobode pristup obrazovnim sadržajima i međusobnu razmjenu s nastavnicima putem interneta, kako bi siromašna djeca mogla steći obrazovanje u kontekstu karantene.
Od sredstava za komunikaciju tražim da prekinu logiku post-istine, dezinformacije, ogovaranja, klevete i bolesnu privlačnost za skandalima i previranja te da nastoje pridonijeti ljudskom bratstvu i empatiji s najranjivijim osobama.
Moćne zemlje potičem da zaustave agresije, blokade i jednostrane sankcije protiv bilo koje zemlje u bilo kojemu dijelu svijeta, te da sukobe rješavaju na multilateralnim instancama kao što su Ujedinjeni narodi – pozivao je katolički poglavar.
Ovo nije dovodio u pitanje
Od posljednja dva apela jedan je upravljen vladama i političarima: da predstavljaju svoje narode i rade za opće dobro, dok je drugi upućen vjerskim vođama: da se ime Božje nikada ne rabi za poticanje ratova ili državnih udara.
Premda su katolički konzervativci protiv njega skupili redove kao prema malo kojem njegovu prethodniku - može se kazati da je u mandatu potpuno održao tradicionalne stavove crkve o moralnim pitanjima: nije dovodio u pitanje pravo na priziv savjesti, niti je popustio u stavu Katoličke crkve o pobačaju kao umorstvu, uostalom, o toj temi sve religije misle gotovo jednako, ali samo se katolicima zbog toga prigovara. Održao je tradicionalni katolički pristup protivljenja eutanaziji, drugačijem braku od raznospolnoga, ređenju žena i svećeničkom celibatu...
Olakšao je ipak, stroge uzde prema LGBT zajednici, za koje je zatražio pastoralnu skrb, razumijevanje i nježnost te nastojao olakšati pristup sakramentalnom životu u crkvenoj zajednici katolicima koji su razvedeni ili su u drugom braku.
Ređenje žena
Otvorio je put većem udjelu žena u upravi vatikanskih ureda, te potaknuo temu ređenja žena za đakonice, što je bila praksa u ranom razdoblju Crkve.
Zaključak bi bio kako papa nije mijenjao tradicionalni nauk o ovim pitanjima, ali je umnogome "relaksirao" dosadašnja tvrda stajališta i potaknuo dijalog o njima.
Svoj životni put asketa koji je rigorozan ponajprije prema sebi preslikao je i na službu rimskog biskupa, zamišljajući kako svojim primjerom predvodi ‘Crkvu siromašnih‘, a moć koja mu je dostupna upotrijebio za činjenje dobra.
Premda njegova smrt znači i kraj njegovih nastojanja, staza koju zacrta jedan papa prenosi se u mnogim dionicama i na slijedeći pontifikat, pa je za vjerovati kako će duh ovog neobičnog i simpatičnog pape, preko kojeg je zapad iz prve ruke upoznao specifičnu latinskoameričku Crkvu još dugo živjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....